EFSA (European Food Safety Authority), Europska agencija za sigurnost hrane prati sve što se objavljuje u znanstvenim časopisima na temu biološke sigurnosti i objavljuje najvažnije članke u svojem periodičkom glasilu. U zadnjem glasilu za ljeto 2021. godine izdvojili su naš rad o prvoj pojavi biljnog štetnika Takahashia japonica u Hrvatskoj kao jedan od 25 najrelevantnijih radova. Drago nam je da nas budno prate i cijene naš rad!
Završilo je mapiranje ambrozije na Poreštini te su rezultati istog objedinjeni s rezultatima dosadašnjeg monitoringa. U nastavku slijedi karta s lokacijama ambrozije.
Jučer smo u Lanterni održali radionicu o invazivnim vrstama Istre za njemačke srednjoškolce. Radionica je održana u suradnji s turističkom agencijom iz Brtonigle.
Nedavno nam se stanovnica Poreča požalila da je ispod palme u svom vrtu pronašla čudna stvorenja. Prepoznali smo da se radi o kukuljici palminog drvotoča (Paysandisia archon), invazivne vrste koja je u Hrvatskoj prvi put zabilježena 2011. godine na području grada Splita. Palmin drvotoč je leptir iz porodice castniidnih moljaca, porijeklom iz Južne Amerike. Najčešće napada palme, a preferira vrstu Trachycarpus foruteni (visoka žumara), ali može napasti i druge vrste (Phoenix c., Washingtonia f.).Palmin drvotoč je već niz godina prisutan na području Istre i čini veliku štetu.
Kako prepoznati da je palma napadnuta?
Odrasli oblik ovog štetnika, leptir, oblijeće palme i polaže jajašca u vršnom dijelu palmi. Iz jajašaca izlaze gusjenice koje se ubušuju u deblo palmi te se povećavaju prilikom svakog presvlačenja. Stadij gusjenice traje od 10 do 18 mjeseci nakon čega slijedi stadij pretkukuljice i kukuljice te odrasli stadij. Uglavnom se štetnika uočava tek nakon što je već napravio štetu na palmi jer sve počinje od vrha, a znamo da palme mogu narasti od nekoliko pa do nekoliko desetaka m visine.
Prvi znakovi prisustva ovog štetnika su izgriženi mladi listovi oštećeni još prije izlaska gusjenice iz krune palme. Kad se list razvije i odmota, mogu se primijetiti tragovi oštećenja u vidu većih rupa. Ostali simptomi napada su: prisutnost piljevine na kruni i/ili na deblu palme, izbušeni „hodnici“ unutar debla, egzuviji kukuljice na deblu, deformirano i klimavo deblo te osušeni listovi i deblo. Kad drvotoč napadne palmu, može ju potpuno uništiti u roku od 2 do 4 godine.
Kako se palmin drvotoč širi?
Najčešći način širenja palminog drvotoča na velike udaljenosti je međunarodna trgovina sadnicama, a na kraće udaljenosti širi se letom leptira.
Je li palmin drvotoč opasan za ljude i životinje?
Ne postoje podaci o mogućem izravnom štetnom učinku bilo kojeg razvojnog stadija palminog drvotoča na zdravlje ljudi ili životinja. U smislu neizravnog utjecaja, treba spomenuti mogućnost urušavanja osušenih palmi, ako se ne uklone na vrijeme, što predstavlja potencijalnu opasnost za ljude i životinje.
Koje su metode suzbijanja ovog štetnika?
Suzbijanje palminog drvotoča je vrlo teško jer je u svim stadijima endofag, odnosno živi na račun domaćina (osim u kratkom periodu između izlaska iz jaja do ulaska u domaćina). Neke od mehaničkih metoda suzbijanja ovog štetnika su: krčenje zaraženih palmi i mehaničko uklanjanje štetnika iz krune palme. Posebnim alatima se iz krošnje uklanjaju svi zaraženi listovi te se izrezuje vrh palme dok se ne dospije do nezaraženog dijela.
Kemijske metode uklanjanja ovog štetnika uključuju upotreba kontaktnih i/ili sistematičnih organofosfornih insekticida (klorpirifos, acefat i dimetoat). U Hrvatskoj se najučinkovitijim pokazao pripravak na bazi klorpirifosa Pyrinex 48 EC, kojemu su ukinute registracije za stavljanje na tržište Republike Hrvatske s datumom 16. 2. 2020. Srećom, od 2019. godine u Hrvatskoj je registriran pripravak Revive II, tvrtke Syngenta, koji bi mogao poslužiti kao novo sredstvo za suzbijanje palminog drvotoča. Pripravak se pomoću posebnog aplikatora ubrizgava direktno u provodne snopove palme koji ga transportiraju do samog vrha.
Što se tiče bioloških metoda suzbijanja ovog štetnika, dosad se uspješnim pokazala ponavljajuća primjena entomopatogenog nematoda Steinernema carpocapsae, posebno u kombinaciji s kemijskim pripravcima.
Kako bi se spriječilo širenje štetnika, potrebno je iskrčiti potpuno osušenu palmu, a dijelove bi trebalo ili spaliti ili uništiti u stroju za preradu biljnih ostataka. Ako je palma i dalje „živa“ te je zahvaćen samo vegetativni vrh palme, tada se taj dio reže pilom do zdravog tkiva.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
Slika. Razvojni stadiji Paysandisia archon; a) jajašca, b) gusjenica, c) kukuljica, d) leptir
Započeli smo s monitoringom ambrozije na Poreštini te smo dosad utvrdili prisustvo te invazivne biljke u blizini poljoprivrednih površina na Kampaladanji, blizu centra Funtane i na porečkoj zaobilaznici. Pripremamo kartu rasprostranjenosti ambrozije u okolici Poreča pa pratite daljnje obavijesti!
Naš CIV tim je od ovog mjeseca bogatiji za mladu biologinju, Danijelu Damijanić. Danijela je magistrica struke Znanosti o okolišu, a baviti će se terenskim radom i monitoringom invazivnih vrsta, istraživanjem i pisanjem znanstvenih radova, popularizacijom znanosti te ostalim aktivnostima u sklopu Centra.
U časopisu Diversity objavljen nam je rad Dittrichia viscosa: Native-Non Native Invader o potencijalnim uslugama ekosustava ljepljivog omana (Dittrichia viscosa). Ova vrsta u Australiji se smatra invazivnom dok je kod nas nativna s tendencijom širenja. Razna istraživanja pokazala su veliki potencijal korištenja u medicini u obliku herbicida, u medicini i fitofarmaciji.
U sklopu radionica morske biologije na gradskoj plaži Pical u Poreču, održana je i morska Foldscope radionica. Radi se o papirnatom mikroskopu, jednostavnom za slaganje i koje ima povećanje do čak 120 puta!
Foldscope mikroskop je namijenjen prvenstveno djeci i mladima koji na primjeru uče osnovne dijelove mikroskopa, pripremu preparata te stječu finu motoriku kod sastavljanja svojeg prvog pravog mikroskopa.
Priča započinje u 18. st. kada je pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) uvezen u Europu kao ukrasno stablo. Par stoljeća kasnije, zapitali smo se: Kako kontrolirati širenje pajasena, jedne od najinvazivnijih biljnih vrsta današnjice? Invazivne vrste postaju predmet našega interesa i misao vodilja naših istraživanja polako se oblikuje: „Kada već ne možemo kontrolirati invazivne vrste, pokušajmo ih upotrijebiti u korisne svrhe!” I baš ovdje započinje naša „projektna” NATURALLY priča.
Ptice i ljudi dijele isti životni prostor, njihova prisutnost ugodna je oku i uhu, a i važni su članovi ekosustava u prirodnom smislu. Prilagodljive su i diskretne no naš stil života i uređenje prostora često im oduzimaju životno važna staništa. Najvažniji dio njihovog ciklusa odvija se u proljeće, kada je period gniježđenja i odgoja mladih ptića. U tom periodu ptice grade svoja gnijezda odnosno nastambe od grančica, lišća, blata i drugog materijala koje služe za odlaganje jaja i odgajanje mladih ptića.
Neke ptice grade gnijezda na tlu, a neke na nepristupačnim mjestima, najčešće na visokim stablima ili ljudskim nastambama. Mnoge se gnijezde na vodi, ima i onih koje se ponašaju kao pravi zidari i za gradnju gnijezda koriste zemlju i blato. Određene vrste ptica uopće ne grade gnijezda nego traže prirodno sklonište kao što su šupljine na tlu, u stijenama ili drveću. U mnogih ptica mužjak bira mjesto za gnijezdo na svom teritoriju, a ženka obično sudjeluje u njegovoj izgradnji. Zbog uništavanja njihovih prirodnih staništa, pticama danas nedostaje mjesta za gniježđenje.
Čvorak
Svaka vrsta ptice ima drugačiji oblik kućice
Suvremene metode uređivanja šuma i okoliša uključuju redovnu sječu suhih, oštećenih i starih stabala i grana te krčenje gustiša. Uređeni, pokošeni i uredni parkovi lijepi su ljudskom oku no u njima nema prikladnih mjesta za gniježđenje ptica. Iz tog razloga postavljanje kućica za ptica pomaže boravku ptica u njima. Funkcija kućica za ptice je osigurati pticama sigurno gniježđenje. U nju se ne stavlja hrana.
Kućicu će ptice u proljeće ispuniti gnijezdom. Na njezino dno naslagat će biljni materijal koji će tvoriti košaricu za polaganje jaja. Kako bi mladuncima bilo toplije i udobnije neke će ptice gnijezdo obložiti sakupljenom dlakom ili perjem. Sve te dijelove unosit će u kućicu, jednog po jednog, kroz kružni otvor s prednje strane. Nakon što svi ptići narastu i izlete iz kućice, ptice se više neće imati potrebu vraćati u nju, ali će ih spremno čekati do iduće godine. Kućicu je potrebno preko zime isprazniti i očistiti kako bi se u proljeće ponovno mogla naseliti.
Svaka kućica može naći svojeg stanara ali ako želite privući točno određenu vrstu ptice kućica mora biti prilagođena veličinom, oblikom, materijalom i promjerom otvora. U šumi Sv. Marka kraj Instituta za poljoprivredu i turizam postavljeno je 9 vrsta kućica, svaka točno dizajnirana za određenu vrstu. Neke ove godine još nisu dobile stanare no neke jesu, i to točno one koje smo predvidjeli. Na slici vidimo čvorka kao se gnijezdi u kućici koja mu je namijenjena. Nismo sigurni zna li čitati ili su biolozi dobro odradili svoj posao i shvatili njegove potrebe. Pokušajte i vi u svojem vrtu pružiti dom jednoj ptičjoj obitelji i uživati u njihovoj prisutnosti. Jedino oprez ukoliko ima mačaka u blizini jer prirodni nagoni su nemilosrdni.
