Predstavljamo našu novu brošuru, izrađenu u suradnji s Adris projektom „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“, s ciljem da na jasan i pristupačan način približimo javnosti potencijalna prehrambena svojstva stranih i invazivnih vrsta. Brošura donosi pregled 18 pažljivo odabranih vrsta, s ključnim informacijama o njihovu podrijetlu i rasprostranjenosti, razdoblju sakupljanja ili izlova, mogućnostima skladištenja i pripreme te njihovim potencijalnim ljekovitim svojstvima. Posebna pozornost posvećena je upozorenjima na moguće otrovne dijelove biljaka ili nekih životinja te na utjecaj pojedinih vrsta na okoliš.
Važno je naglasiti da cilj brošure nije poticati uzgoj, širenje ili konzumaciju ovih vrsta. Brošura ima edukativnu svrhu: pružiti uvid u njihova svojstva i naglasiti kako se jestivost može razmatrati kao jedan od elemenata integriranog pristupa upravljanju invazivnim vrstama. U publikaciju smo uključili i neke vrste koje još nisu na službenim popisima invazivnih vrsta, ali se ubrzano šire i smatraju se potencijalno invazivnima.
Brošura je strukturirana tako da svaka kartica funkcionira kao samostalan informativni listić, što je čini iznimno praktičnom za terenski rad, radionice i različite edukacijske aktivnosti. Svi prikazani podaci namijenjeni su isključivo informiranju i edukaciji.
Kliknite ovdje za preuzimanje brošure u PDF formatu.
U Poreču je 20. studenoga 2025. obilježen Festival meda povodom Sv. Maura, uz održavanje druge Regionalne konferencije s međunarodnim sudjelovanjem u organizaciji Udruge pčelara “Nektar” Poreč – Parenzo. Na događanju je dr. Barbara Sladonja održala zanimljivo predavanje o biologiji bršljana i percepciji njegove “invazivnosti”.
Bršljan (Hedera helix) je autohtona vrsta u Hrvatskoj, porijeklom iz zapadne Europe, danas rasprostranjena širom svijeta. Često ga viđamo kao ukrasnu biljku ili kako raste uz zidove i napuštene zgrade. Iako je u prirodi važan i koristan, bršljan je ujedno i ljekovit i otrovan, sadrži brojne bioaktivne tvari poput saponina i flavonoida.
Unatoč čestim zabludama, bršljan nije parazit. Njegovi sitni adventivni korjenčići služe isključivo za pričvršćivanje uz podlogu i ne crpe vodu niti hranjive tvari iz stabla domaćina. U normalnim uvjetima ne šteti drvetu na kojem raste, a eventualna natjecanja za vodu mogu se pojaviti samo u razdobljima dugotrajne suše. S druge strane, bršljan ima iznimnu ekološku vrijednost. Njegovi bogati cvatovi privlače velik broj leptira, pčela, osa i osobito dvokrilaca, najvažnijih oprašivača ove vrste.
Na konferenciji se, uz ovu temu, govorilo i o profilu šećera u istarskom bršljanovom medu i njegovoj vrijednosti, izazovima vezanim uz njegovo točenje i vrcanje, utjecaju invazivnih vrsta na pčelinje zajednice te o pčelinjim proizvodima kao mogućim suvenirima.
Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) je još jedna strana biljka koju često možemo pronaći na našem području. Najčešće raste uz rubove cesta ili na zapuštenim površinama, a lako ju je prepoznati po visokoj stabljici i velikom žutom cvijetu nalik na suncokret.
Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike, no danas se može naći diljem svijeta, najviše u Južnoj Americi, Aziji, Europi i na Novom Zelandu. Najčešće raste na zapuštenim poljoprivrednim površinama, ali mnogi je i namjerno sade u svoje vrtove ili dvorišta.
Iako spada pod stranu, često nazvanu invazivnu vrstu, čičoka krije pravo blago – zdrav i ukusan gomolj. Korijen joj je nepravilnog, gomoljastog oblika i pomalo podsjeća na krumpir, pa ne čudi što je u narodu poznata pod nazivom divlji krumpir. U korijenu čičoke se nalazi inulin, prirodni šećer koji povoljno djeluje na probavu i metabolizam. Osim toga, gomolji su bogati mineralima i vitaminima, a tradicionalna i moderna istraživanja ističu mnogobrojna ljekovita svojstva čičoke: mogu pomoći u prevenciji i liječenju alergija, regulirati razinu inzulina, jačati imunitet, štititi srce te djelovati protiv osteoporoze.
Ipak, prisutnost čičoke u prirodi zahtjeva praćenje zbog toga što istiskuje autohtone biljne vrste, usporava sukcesiju prirodne vegetacije i smanjuje bioraznolikost. Osim ekoloških posljedica, čičoka utječe i na poljoprivredu, može smanjiti prinose kultura poput šećerne repe i kukuruza na obradivim površinama.
Upravo zato pratimo rasprostranjenost čičoke na području grada Poreča te vam donosimo kartu njene raširenosti:
Ukoliko uočite čičoku na području Poreča i okolice, lokaciju s priloženim fotografijama vrste možete poslati na našu mail adresu: civ@iptpo.hr
Kako korisno provesti vrijeme u prirodi čineći nešto za prirodu?
U subotu, 11. rujna 2025. godine, u Osnovnoj školi Finida u Poreču, ponovno smo sudjelovali na CapyCON-u, festivalu slobodnog vremena za sve generacije. Predstavili smo projekte kojima se bavimo na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču, s naglaskom na edukaciju mladih i promociju ekoloških tema. Tijekom festivala razgovarali smo s posjetiteljima o problematici invazivnih vrsta, njihovim potencijalima kao izvorima hrane i lijekova, te o aktualnim problemima u vezi zbrinjavanja otpada. Malo smo i mikroskopirali.
Posjetitelji našeg štanda mogli su se pobliže upoznati s invazivnim, ali medonosnim biljnim vrstama, među kojima su bagrem, pajasen i svilenica, predstavljenima kroz informativne knjižne oznake (tzv. bookmarks). Mnoge je iznenadilo da invazivne biljne vrste, unatoč svojoj štetnosti za ekosustave, mogu imati i korisna svojstva, poput antitumorskih, ali i potencijal za upotrebu u prehrani. Upravo te mogućnosti istražuje Adris projekt „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“.
Predstavili smo i InterregprojektWastereduce, njegove ciljeve i aktivnosti usmjerene na pametnije upravljanje otpadom i očuvanje prirodnih područja, uz brošure koje posjetiteljima približavaju konkretne korake prema održivom načinu života. Za najmlađe posjetitelje pripremili smo edukativnu knjižicu „Maskirani gosti bez pozivnice“, nastalu u sklopu projektaEkoPis, koja na zabavan način otkriva svijet nepozvanih, invazivnih „gostiju“. Osim toga, posjetiteljima smo predstavili jednu od invazivnih biljnih vrsta, čičoku i njezin korijen, upoznali su i invazivne stršljene, a kroz povećalo su oni znatiželjni mogli promatrati mamutsku osu.
Ova manifestacija pružila nam je priliku da podijelimo važne informacije o našim projektima i potaknemo zajednicu na aktivno sudjelovanje u očuvanju prirode.
Zahvaljujemo se organizatorima iz udruge Capybara na izvrsnoj organizaciji i radujemo se budućoj suradnji.
Kraj ljeta i početak jeseni mnogima od nas ne donose samo ljepotu zlatom obojenih pejzaža prekrivenih atraktivnim cvjetovima. Donose nam i „alergijske muke“ jer je to vrijeme cvatnje nekih stranih invazivnih biljnih vrsta sa snažnim alergenim svojstvima. Upravo je zato ovo dobar trenutak da još jednom promislimo o prirodi koja nas okružuje, njenoj moći i ranjivosti, ali u prvom redu o našem odnosu prema njoj. Možemo li svojim djelovanjem od prirode učiniti prijatelja i saveznika i kako najbolje očuvati njenu ravnotežu o kojoj i mi ovisimo?
Ako ih ne možemo iskorijeniti, možemo li ih iskoristiti?
Invazivne strane vrste predstavljaju prijetnju našim ekosustavima jer istiskuju domaće biljne i životinjske vrste, narušavajući na taj način prirodnu ravnotežu. Uz to, strane invazivne biljne vrste zbog svojih alergenih svojstava mogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje ali i pričinjavati značajne ekonomske štete, posebno u poljoprivredi. Međutim, te nepoželjne vrste kriju u sebi i neočekivanu vrijednost – potencijal za razvoj novih lijekova.
Upravo su se ovom tematikom bavile znanstvenice s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, u sklopu projekta NATURALLY financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Preliminarna istraživanja koje su provele u suradnji s kolegama s Farmaceutsko-biokemijskog i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokazala su da neke od najčešćih stranih invazivnih biljnih vrsta u Istri pokazuju terapeutski potencijal za primjenu u strategijama liječenja tumorskih bolesti. U istraživanje su bile uključene četiri invazivne biljne vrste: pajasen (Ailanthus altissima), čičoka (Helianthus tuberosus), bagrem (Robinia pseudoacacia) i kanadska zlatošipka (Solidago canadensis) koje rastu na području Istre.
Četiri invazivne vrste čiji je antitumorski učinak ispitan: pajasen (Ailanthus altissima), čičoka (Helianthus tuberosus), obični bagrem (Robinia pseudoacacia) i kanadska zlatošipka (Solidago canadensis).
Kriju li se u invazivnim biljkama lijekovi budućnosti?
Od biljke do lijeka, međutim, dug je put. Prvi korak uključuje testiranje učinka biljnih ekstrakata u laboratoriju. Ovo se testiranje odvija na modelnim organizmima i vrlo često na stanicama koje se uzgajaju u kontroliranim uvjetima. Na njima se testiraju učinci potencijalno korisnih tvari.
U provedenim eksperimentima tumorske stanice bile su izložene djelovanju ekstrakata listova i cvjetova ranije spomenutih biljaka. Ovi su ekstrakti, kako se pokazalo, bogati korisnim spojevima, a znanstvenike s porečkog instituta je posebno zanimalo kako ove tvari djeluju na specifične enzime – pokretače fizioloških i metaboličkih procesa u stanicama. Pokazalo se da ekstrakti djeluju na jedan specifičan enzim, složenoga imena, glutation S-transferazu (GST). GST ima važnu ulogu u uklanjanju toksina iz stanica i često je povezan s otpornošću stanica na antitumorske lijekove (koji su najčešće toksini). Naime, tumori često koriste GST kao “štit” kojim neutraliziraju lijekove. Pokazalo se da neki od ovih biljnih ekstrakata, a posebno ekstrakti pajasena i bagrema, smanjuju aktivnost GST-a, čime potencijalno „dopuštaju“ da se antitumorski lijek lakše apsorbira u tumorskim stanicama, što otvara mogućnost da stanice raka postanu osjetljivije na terapiju. Takav učinak posebno je zanimljiv jer otvara mogućnost da se upravo invazivne biljne vrste iskoriste u razvoju novih terapijskih strategija. Ipak, važno je naglasiti da su ovo tek rezultati laboratorijskih istraživanja i da do stvarnog lijeka vodi dug i složen put kroz dodatna istraživanja i klinička ispitivanja.
Projekt ADRIS – korak dalje
Ohrabreni ovim rezultatima, znanstvenici iz Instituta u Poreču nastavljaju istraživati djelovanje ekstrakata stranih invazivnih biljnih vrsta na više tumorskih staničnih linija, ali i mogućnost korištenja ovih vrsta u prehrani. Istraživanja se odvijaju u sklopu projekta financiranog donacijom Zaklade ADRIS „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“. Projekt ima za cilj istražiti potencijale i mogućnosti korištenja invazivnih vrsta koje predstavljaju veliki ekološki problem, za nešto čovjeku i prirodi korisno.
Više o ovom projektu možete saznati ovdje ili skeniranjem QR koda ↓
Više o invazivnim vrstama kao hrani, moći ćete pročitati uskoro, u našem sljedećem članku.
Iako je sezona cvjetanja ambrozije već završila, njezin učinak na naše zdravlje i okoliš još uvijek traje. Ova invazivna vrsta poznata je kao jedan od najjačih prirodnih alergena, pa je njeno sustavno praćenje važno kako bismo na vrijeme mogli ublažiti njezin utjecaj. Upravo iz tog razloga redovito provodimo monitoring njene rasprostranjenosti na području grada Poreča i okolice. Terensko praćenje provedeno je 18. rujna 2025., u razdoblju kada je ambrozija bila u punom cvatu na našem području.
Ažurirana karta pokazuje gdje je ambrozija najraširenija na području grada Poreča:
Ono što ambroziju čini invazivnom je njena nevjerojatna reproduktivna moć. Jedna biljka može godišnje proizvesti i do 6 000 sjemenki, a svaka od njih može zadržati sposobnost klijanja čak 30 godina. Upravo zbog toga, ambrozija se širi izuzetno brzo i vrlo ju je teško suzbiti, što predstavlja ozbiljan ekološki izazov.
Na istoj biljci razvijaju se i muški i ženski cvjetovi, sitni, neugledni i skupljeni u male glavice. Upravo muški cvjetovi proizvode najveće količine peludnih zrnaca koje se lako prenose vjetrom, često i na vrlo velike udaljenosti.
U sklopu projekta praćenja promjena u okolišu i promocija ekološke pismenosti – EkoPis, već dugi niz godina provodimo sustavno praćenje rasprostranjenosti ambrozije na području grada Poreča. U doba godine kada je ambrozija u punom cvatu obilazimo poznate i nove lokacije koje su nam dojavili građani. Na terenu provodimo determinaciju biljaka, sakupljamo foto dokumentaciju i bilježimo koordinate lokacije.
Rezultati višegodišnjeg monitoringa ambrozije na području Poreštine pokazuju da se ova invazivna biljka redovito pojavljuje na nekoliko stalnih žarišta, osobito u okolici Funtane. Neke od ovogodišnjih lokacija podudaraju se s onima zabilježenima prethodnih godina, dok su druge izostale. Na temelju dosadašnjih opažanja, zaključujemo da se širenje ambrozije značajno smanjilo na lokacijama koje se redovito kose i održavaju. Redovitim održavanjem nekultiviranih područja, pravovremenom košnjom i sadnjom ratarskih kultura na poljoprivrednim parcelama, pojava ambrozije može se učinkovito kontrolirati i spriječiti.
Ukoliko uočite ambroziju na području Poreča i okolice, lokaciju s priloženim fotografijama vrste možete poslati na našu mail adresu: civ@iptpo.hr
Vatrenjača (Pterois miles), često poznata i kao „riba lav“, vrlo je atraktivna riba raskošnih boja, elegantnih pokreta i impozantnih bodlji koje podsjećaju na lavlju grivu. Invazija ove vrste u Sredozemnom moru zabilježena je od 2012. godine kod Libanona, a u Jadranskom moru njezin se porast bilježi od 2019. godine. Zbog zagrijavanja mora, termofilne vrste (toploljubne) poput vatrenjače, postaju sve učestaliji stanovnici Jadrana predstavljajući veliki ekološki rizik za bioraznolikost.
Na temelju dostupnih podataka za istočni Jadran prikazujemo kartu rasprostranjenosti vatrenjače s mjestima njezinih dosadašnjih nalaza u razdoblju od lipnja 2024. do siječnja 2025.
Preuzeto iz Dragičević i Ugarković (2025), dostupno na poveznici: https://hrcak.srce.hr/en/331731.
Zašto je vatrenjača invazivna?
Vatrenjača je grabežljiva riba porijeklom iz Indo-Pacifika, poznata po iznimnoj plodnosti. Jedna ženka vatrenjače može proizvesti i do dva milijuna jajašaca godišnje. U Jadranskom moru, gdje ima vrlo malo prirodnih neprijatelja, njezina populacija može naglo rasti. Ova invazivna vrsta istiskuje autohtone vrste jer se natječe za hranu i stanište, a istovremeno se hrani upravo manjim, mladim vrstama riba koje su ključne za ravnotežu morskog ekosustava. Time narušava prirodnu ravnotežu, smanjuje bioraznolikost te može negativno utjecati na ribarstvo i gospodarstvo.
Stanište i prehrana vatrenjače
Vatrenjače obično borave u blizini podvodnih grebena i stjenovitih dna, do dubine od 80 metara, ali ih se može pronaći i u plićim vodama Jadranskog mora. Veće jedinke hrane se manjim ribama, dok se mlađe hrane sitnim rakovima. Prilikom lova, često djeluju u skupinama, zajednički opkole plijen i tako povećaju šansu za uspješan ulov. Ove ribe imaju izrazito velik apetit, dnevno mogu pojesti i do 4 % svoje tjelesne mase. Također, mogu preživjeti dulja razdoblja bez hrane zahvaljujući želucu koji se može proširiti više od 30 puta, omogućujući im da odjednom konzumiraju velike količine plijena.
Izgled i posebnosti vatrenjače
Odrasle jedinke vatrenjače mogu narasti do 35 centimetara te mogu težiti više od kilograma. Vatrenjača koristi posebne izrasline na glavi kako bi privukla plijen, a iste strukture imaju važnu ulogu i u privlačenju partnera. Njezine duge, otrovne bodlje smještene su na perajama, a njihov ubod može uzrokovati jaku bol, oticanje i druge zdravstvene probleme.
Zanimljivo je da vatrenjača i škarpina (Scorpaena scrofa) pripadaju istoj porodici škarpinki (Scorpaenidae). Obje imaju otrovne bodlje čiji ubod može izazvati jaku bol, no unatoč tome, obje su cijenjene zbog ukusnog mesa. Otrov im je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom, pa je vatrenjača jednako sigurna za jelo ukoliko se pravilno pripremi.
Gornja slika prikazuje vatrenjaču (Pterois miles), a donja slika škarpinu (Scorpaena scrofa).
Možemo li nešto učiniti?
U mnogim zemljama gdje je vatrenjača postala problematična invazivna vrsta, potiče se njezino ciljano izlovljavanje kao mjera kontrole. Iako njezino širenje ne možemo u potpunosti zaustaviti, praćenje populacije i edukacija javnosti predstavljaju ključne korake u borbi protiv invazivnih vrsta.
Ako primijetite ovu vrstu ribe ili znate gdje je rasprostranjena, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.
U srijedu, 23. srpnja 2025., ponovno smo posjetili ljetni kamp grada Poreča i održali još jednu edukativno-kreativnu radionicu pod nazivom „Upoznajmo morske kornjače“. Djeca su s velikim zanimanjem sudjelovala u istraživanju života ovih drevnih morskih bića.
Kao i prethodni put, kroz interaktivnu priču i razgovor, upoznali smo se s načinom života morskih kornjača, vrstama koje žive u Jadranu te izazovima s kojima se suočavaju u moru. Ovoga puta, u kreativnom dijelu radionice, odlučili smo napraviti nešto drugo. Kroz maštovitost i igru bojama, djeca su oblikovala 3D model morskog svijeta, stvorivši pravo malo podvodno carstvo s kornjačama i meduzama.
Ova radionica ne samo da je djeci približila važnost očuvanja mora i njegovih stanovnika, već je potaknula i njihovu kreativnost, suradnju i osjećaj za zajednički rad. 3D model ostaje djeci kao podsjetnik na znanje i doživljaje koje su stekli.
U srijedu, 16. srpnja 2025., posjetili smo veseli ljetni kamp grada Poreča i održali edukativno-kreativnu radionicu pod nazivom „Upoznajmo morske kornjače“. Kroz priču i zabavu, mališani su zakoračili u čudesan svijet ovih zanimljivih morskih stanovnika.
Djeca su saznala brojne zanimljivosti, naučila su kako kornjače dišu, zašto su prešle iz kopnenog u morski svijet te koje vrste žive upravo u Jadranskom moru. Poseban naglasak stavili smo na to zašto su morske kornjače zaštićene i s kakvim se prijetnjama suočavaju – od sudara s propelerima, plastike u moru pa sve do zaplitanja u ribarske mreže. Djeca su čula i priču o životnom ciklusu morske kornjače, od trenutka kada mama kornjača polaže jaja u pijesak, do opasne avanture koju male kornjače moraju proći da bi stigle do mora.
Nakon poučnog dijela, uslijedila je kreativna radionica. Djeca su izradila svoju kornjaču od recikliranih kartonskih kutija za jaja te naučila kako se materijali mogu ponovno iskoristiti. Zatim su djeca svoje kornjače oslikala temperama, dala im imena i ponosno ih ponijela kući kao nove prijatelje za igru i podsjetnik na važnost zaštite mora i njegovih stanovnika.
Radionica je bila ispunjena osmijesima, znatiželjnim pitanjima i mnoštvom novih spoznaja, jer nikad nije prerano učiti o očuvanju prirode!
Upotreba krema za sunčanje je u današnje vrijeme gotovo neizbježna i sveprisutna, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Osim što nas štite od štetnog UV zračenja, kreme za sunčanje služe i kao vrlo važna prevencija od raka kože. Međutim, iako su one neophodne za našu zaštitu, važno je napomenuti i njihov negativan utjecaj na morski okoliš.
Kreme za sunčanje sadrže UV filtre, aktivne sastojke odgovorne za obranu kože od štetnog UV zračenja. Te komponente nisu u potpunosti stabilne u vodi, te se u kontaktu s njom vrlo brzo otapaju i otpuštaju štetne tvari u okoliš. UV filtri djeluju tako da blokiraju ili apsorbiraju ultraljubičasto zračenje, a aktivni sastojci su najčešće razne kombinacije kemijskih spojeva poput silikata, fosfata i nitrata, anorganskih tvari koje su često jedan od uzročnika cvjetanja mora. Kreme za sunčanje sadrže i metale poput aluminija, bakra, kadmija, mangana, cinka i njihovih oksida. Pored toga, neki organski spojevi prisutni u kremama mogu imati štetan utjecaj na morske organizme,što dodatno izaziva zabrinutost zbog njihovog dugog zadržavanja u okolišu.
Kako štetne tvari iz krema za sunčanje dospijevaju u more?
Aktivni sastojci iz krema za sunčanje mogu dospjeti u morski okoliš na dva načina, izravno, prilikom nanošenja i ispiranja krema s tijela kupača, te neizravno, uslijed nepotpunog uklanjanja tijekom obrade otpadnih voda. Jednom kada ovi spojevi dospiju u more, mogu negativno utjecati na rast, reprodukciju i hormonski sustav organizama. Istraživanja su pokazala da čak 25 % nanesene kreme za sunčanje završiu vodi te da vrlo brzodolazi do bioakumulacije, odnosno nakupljanjatvari u morskim organizmima, koje u konačnici dospijevaju do drugih organizama hranidbenim lancem, pa tako i do čovjeka.
Utjecaj UV filtara iz krema za sunčanje na morski okoliš
Utjecaj krema za sunčanje na morske organizme
Najugroženija skupina morskih organizama je ona koja obitava na morskom dnu, a koja se zbog načina života najčešće ne može udaljiti s mjesta onečišćenja te je izravno izložena njegovu djelovanju. Koralji, alge, člankonošci, mekušci, bodljikaši te drugi morski kralješnjaci su skupina organizama najčešće zahvaćena negativnim utjecajem kemijskih spojeva iz krema za sunčanje.
Aktivne tvari iz krema za sunčanje su posebno štetne za koralje jer mogu uzrokovati njihovo izbjeljivanje, proces poznat i kao “coralbleaching“. Do izbjeljivanja dolazi kada koralji, uslijed stresnih uvjeta, odbacuju svoje endosimbionte, mikroskopske alge poznate kao zooksantele (dinoflagelati), koje s njima žive u simbiozi. Zooksantele su ključne za preživljavanje koralja jer im pružaju hranjive tvari putem fotosinteze. Kada su koralji izloženi stresu, bilo zbog visoke temperature, onečišćenja ili kemijskih spojeva poput UV filtara, može doći do uništavanja njihovih endosimbionata, što uzrokuje gubitak boje. Bez endosimbionata, koralji gube izvor hrane i postaju osjetljivi na dodatni stres, što može dovesti do njihove smrti.
Alternativa postojećim UV filtrima:
Kako bi se smanjio negativan utjecaj krema za sunčanje na morske organizme, preporučuje se uporaba krema s prirodno sintetiziranim spojevima koji pružaju zaštitu od UV zračenja i pritom su ekološki prihvatljivi. Preporučuje se i korištenje krema za sunčanje na bazi mineralnih formula i prirodnijih sastojaka, poput biljnih ulja i ekstrakata. Za učinkovitiju zaštitu i manji utjecaj na okoliš, kremu za sunčanje potrebno je nanijeti 15 do 20 minuta prijeizlaganja suncu, kako bi se proizvod pravilno upio u kožu. Također se savjetuje odabir vodootpornih krema, čime se dodatno smanjuje njihovo ispiranje u vodi i ispuštanje štetnih tvari u okoliš.
Odabirom ekološki prihvatljivijih proizvoda i pravilnom primjenom krema za sunčanje, svatko od nas može malim koracima pridonijeti očuvanju okoliša i našega mora.
