Novosti -

Ekologija i održivost na CapyCON-u

Kako korisno provesti vrijeme u prirodi čineći nešto za prirodu?

U subotu, 11. rujna 2025. godine, u Osnovnoj školi Finida u Poreču, ponovno smo sudjelovali na CapyCON-u, festivalu slobodnog vremena za sve generacije. Predstavili smo projekte kojima se bavimo na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču, s naglaskom na edukaciju mladih i promociju ekoloških tema. Tijekom festivala razgovarali smo s posjetiteljima o problematici invazivnih vrsta, njihovim potencijalima kao izvorima hrane i lijekova, te o aktualnim problemima u vezi zbrinjavanja otpada. Malo smo i mikroskopirali.

Posjetitelji našeg štanda mogli su se pobliže upoznati s invazivnim, ali medonosnim biljnim vrstama, među kojima su bagrem, pajasen i svilenica, predstavljenima kroz informativne knjižne oznake (tzv. bookmarks). Mnoge je iznenadilo da invazivne biljne vrste, unatoč svojoj štetnosti za ekosustave, mogu imati i korisna svojstva, poput antitumorskih, ali i potencijal za upotrebu u prehrani. Upravo te mogućnosti istražuje Adris projekt „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“.

Predstavili smo i Interreg projekt Wastereduce, njegove ciljeve i aktivnosti usmjerene na pametnije upravljanje otpadom i očuvanje prirodnih područja, uz brošure koje posjetiteljima približavaju konkretne korake prema održivom načinu života. Za najmlađe posjetitelje pripremili smo edukativnu knjižicu „Maskirani gosti bez pozivnice“, nastalu u sklopu projekta EkoPis, koja na zabavan način otkriva svijet nepozvanih, invazivnih „gostiju“. Osim toga, posjetiteljima smo predstavili jednu od invazivnih biljnih vrsta, čičoku i njezin korijen, upoznali su i invazivne stršljene, a kroz povećalo su oni znatiželjni mogli promatrati mamutsku osu.

Ova manifestacija pružila nam je priliku da podijelimo važne informacije o našim projektima i potaknemo zajednicu na aktivno sudjelovanje u očuvanju prirode.

Zahvaljujemo se organizatorima iz udruge Capybara na izvrsnoj organizaciji i radujemo se budućoj suradnji.

Prijetnja, hrana ili lijek? Antitumorski potencijal invazivnih vrsta

Kraj ljeta i početak jeseni mnogima od nas ne donose samo ljepotu zlatom obojenih pejzaža prekrivenih atraktivnim cvjetovima. Donose nam i „alergijske muke“ jer je to vrijeme cvatnje nekih stranih invazivnih biljnih vrsta sa snažnim alergenim svojstvima. Upravo je zato ovo dobar trenutak da još jednom promislimo o prirodi koja nas okružuje, njenoj moći i ranjivosti, ali u prvom redu o našem odnosu prema njoj. Možemo li svojim djelovanjem od prirode učiniti prijatelja i saveznika i kako najbolje očuvati njenu ravnotežu o kojoj i mi ovisimo?

Ako ih ne možemo iskorijeniti, možemo li ih iskoristiti?

Invazivne strane vrste predstavljaju prijetnju našim ekosustavima jer istiskuju domaće biljne i životinjske vrste, narušavajući na taj način prirodnu ravnotežu. Uz to, strane invazivne biljne vrste zbog svojih alergenih svojstava mogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje ali i pričinjavati značajne ekonomske štete, posebno u poljoprivredi. Međutim, te nepoželjne vrste kriju u sebi i neočekivanu vrijednost – potencijal za razvoj novih lijekova.

Upravo su se ovom tematikom bavile znanstvenice s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, u sklopu projekta NATURALLY financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Preliminarna istraživanja koje su provele u suradnji s kolegama s Farmaceutsko-biokemijskog i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokazala su da neke od najčešćih stranih invazivnih biljnih vrsta u Istri pokazuju terapeutski potencijal za primjenu u strategijama liječenja tumorskih bolesti. U istraživanje su bile uključene četiri invazivne biljne vrste: pajasen (Ailanthus altissima), čičoka (Helianthus tuberosus), bagrem (Robinia pseudoacacia) i kanadska zlatošipka (Solidago canadensis) koje rastu na području Istre.

Četiri invazivne vrste čiji je antitumorski učinak ispitan: pajasen (Ailanthus altissima), čičoka (Helianthus tuberosus), obični bagrem (Robinia pseudoacacia) i kanadska zlatošipka (Solidago canadensis).

Kriju li se u invazivnim biljkama lijekovi budućnosti?

Od biljke do lijeka, međutim, dug je put. Prvi korak uključuje testiranje učinka biljnih ekstrakata u laboratoriju. Ovo se testiranje odvija na modelnim organizmima i vrlo često na stanicama koje se uzgajaju u kontroliranim uvjetima. Na njima se testiraju učinci potencijalno korisnih tvari.

U provedenim eksperimentima tumorske stanice bile su izložene djelovanju ekstrakata listova i cvjetova ranije spomenutih biljaka. Ovi su ekstrakti, kako se pokazalo, bogati korisnim spojevima, a znanstvenike s porečkog instituta je posebno zanimalo kako ove tvari djeluju na specifične enzime – pokretače fizioloških i metaboličkih procesa u stanicama. Pokazalo se da ekstrakti djeluju na jedan specifičan enzim, složenoga imena, glutation S-transferazu (GST). GST ima važnu ulogu u uklanjanju toksina iz stanica i često je povezan s otpornošću stanica na antitumorske lijekove (koji su najčešće toksini). Naime, tumori često koriste GST kao “štit” kojim neutraliziraju lijekove. Pokazalo se da neki od ovih biljnih ekstrakata, a posebno ekstrakti pajasena i bagrema, smanjuju aktivnost GST-a, čime potencijalno „dopuštaju“ da se antitumorski lijek lakše apsorbira u tumorskim stanicama, što otvara mogućnost da stanice raka postanu osjetljivije na terapiju. Takav učinak posebno je zanimljiv jer otvara mogućnost da se upravo invazivne biljne vrste iskoriste u razvoju novih terapijskih strategija. Ipak, važno je naglasiti da su ovo tek rezultati laboratorijskih istraživanja i da do stvarnog lijeka vodi dug i složen put kroz dodatna istraživanja i klinička ispitivanja.

Projekt ADRIS – korak dalje

Ohrabreni ovim rezultatima, znanstvenici iz Instituta u Poreču nastavljaju istraživati djelovanje ekstrakata stranih invazivnih biljnih vrsta na više tumorskih staničnih linija, ali i mogućnost korištenja ovih vrsta u prehrani. Istraživanja se odvijaju u sklopu projekta financiranog donacijom Zaklade ADRIS „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“. Projekt ima za cilj istražiti potencijale i mogućnosti korištenja invazivnih vrsta koje predstavljaju veliki ekološki problem, za nešto čovjeku i prirodi korisno.

Više o ovom projektu možete saznati ovdje ili skeniranjem QR koda ↓

Više o invazivnim vrstama kao hrani, moći ćete pročitati uskoro, u našem sljedećem članku.

Autori: Danijela Poljuha i Vanja Modrušan

Proveden je redovni monitoring ambrozije

Iako je sezona cvjetanja ambrozije već završila, njezin učinak na naše zdravlje i okoliš još uvijek traje. Ova invazivna vrsta poznata je kao jedan od najjačih prirodnih alergena, pa je njeno sustavno praćenje važno kako bismo na vrijeme mogli ublažiti njezin utjecaj. Upravo iz tog razloga redovito provodimo monitoring njene rasprostranjenosti na području grada Poreča i okolice. Terensko praćenje provedeno je 18. rujna 2025., u razdoblju kada je ambrozija bila u punom cvatu na našem području.

Ažurirana karta pokazuje gdje je ambrozija najraširenija na području grada Poreča:

Ono što ambroziju čini invazivnom je njena nevjerojatna reproduktivna moć. Jedna biljka može godišnje proizvesti i do 6 000 sjemenki, a svaka od njih može zadržati sposobnost klijanja čak 30 godina. Upravo zbog toga, ambrozija se širi izuzetno brzo i vrlo ju je teško suzbiti, što predstavlja ozbiljan ekološki izazov.

Na istoj biljci razvijaju se i muški i ženski cvjetovi, sitni, neugledni i skupljeni u male glavice. Upravo muški cvjetovi proizvode najveće količine peludnih zrnaca koje se lako prenose vjetrom, često i na vrlo velike udaljenosti.

Cvijet ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.). Photo: Danijela Poljuha

U sklopu projekta praćenja promjena u okolišu i promocija ekološke pismenosti – EkoPis, već dugi niz godina provodimo sustavno praćenje rasprostranjenosti ambrozije na području grada Poreča. U doba godine kada je ambrozija u punom cvatu obilazimo poznate i nove lokacije koje su nam dojavili građani. Na terenu provodimo determinaciju biljaka, sakupljamo foto dokumentaciju i bilježimo koordinate lokacije.

Rezultati višegodišnjeg monitoringa ambrozije na području Poreštine pokazuju da se ova invazivna biljka redovito pojavljuje na nekoliko stalnih žarišta, osobito u okolici Funtane. Neke od ovogodišnjih lokacija podudaraju se s onima zabilježenima prethodnih godina, dok su druge izostale. Na temelju dosadašnjih opažanja, zaključujemo da se širenje ambrozije značajno smanjilo na lokacijama koje se redovito kose i održavaju. Redovitim održavanjem nekultiviranih područja, pravovremenom košnjom i sadnjom ratarskih kultura na poljoprivrednim parcelama, pojava ambrozije može se učinkovito kontrolirati i spriječiti.

Ukoliko uočite ambroziju na području Poreča i okolice, lokaciju s priloženim fotografijama vrste možete poslati na našu mail adresu: civ@iptpo.hr

Šarena prijetnja Jadranu: Vatrenjača (Pterois miles)

Vatrenjača (Pterois miles), često poznata i kao „riba lav“, vrlo je atraktivna riba raskošnih boja, elegantnih pokreta i impozantnih bodlji koje podsjećaju na lavlju grivu. Invazija ove vrste u Sredozemnom moru zabilježena je od 2012. godine kod Libanona, a u Jadranskom moru njezin se porast bilježi od 2019. godine. Zbog zagrijavanja mora, termofilne vrste (toploljubne) poput vatrenjače, postaju sve učestaliji stanovnici Jadrana predstavljajući veliki ekološki rizik za bioraznolikost.

Na temelju dostupnih podataka za istočni Jadran prikazujemo kartu rasprostranjenosti vatrenjače s mjestima njezinih dosadašnjih nalaza u razdoblju od lipnja 2024. do siječnja 2025.

Preuzeto iz Dragičević i Ugarković (2025), dostupno na poveznici: https://hrcak.srce.hr/en/331731.

Zašto je vatrenjača invazivna?

Vatrenjača je grabežljiva riba porijeklom iz Indo-Pacifika, poznata po iznimnoj plodnosti. Jedna ženka vatrenjače može proizvesti i do dva milijuna jajašaca godišnje. U Jadranskom moru, gdje ima vrlo malo prirodnih neprijatelja, njezina populacija može naglo rasti. Ova invazivna vrsta istiskuje autohtone vrste jer se natječe za hranu i stanište, a istovremeno se hrani upravo manjim, mladim vrstama riba koje su ključne za ravnotežu morskog ekosustava. Time narušava prirodnu ravnotežu, smanjuje bioraznolikost te može negativno utjecati na ribarstvo i gospodarstvo.

Stanište i prehrana vatrenjače

Vatrenjače obično borave u blizini podvodnih grebena i stjenovitih dna, do dubine od 80 metara, ali ih se može pronaći i u plićim vodama Jadranskog mora. Veće jedinke hrane se manjim ribama, dok se mlađe hrane sitnim rakovima. Prilikom lova, često djeluju u skupinama, zajednički opkole plijen i tako povećaju šansu za uspješan ulov. Ove ribe imaju izrazito velik apetit, dnevno mogu pojesti i do 4 % svoje tjelesne mase. Također, mogu preživjeti dulja razdoblja bez hrane zahvaljujući želucu koji se može proširiti više od 30 puta, omogućujući im da odjednom konzumiraju velike količine plijena.

Izgled i posebnosti vatrenjače

Odrasle jedinke vatrenjače mogu narasti do 35 centimetara te mogu težiti više od kilograma. Vatrenjača koristi posebne izrasline na glavi kako bi privukla plijen, a iste strukture imaju važnu ulogu i u privlačenju partnera. Njezine duge, otrovne bodlje smještene su na perajama, a njihov ubod može uzrokovati jaku bol, oticanje i druge zdravstvene probleme.

Zanimljivo je da vatrenjača i škarpina (Scorpaena scrofa) pripadaju istoj porodici škarpinki (Scorpaenidae). Obje imaju otrovne bodlje čiji ubod može izazvati jaku bol, no unatoč tome, obje su cijenjene zbog ukusnog mesa. Otrov im je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom, pa je vatrenjača jednako sigurna za jelo ukoliko se pravilno pripremi.

Gornja slika prikazuje vatrenjaču (Pterois miles), a donja slika škarpinu (Scorpaena scrofa).

Možemo li nešto učiniti?

U mnogim zemljama gdje je vatrenjača postala problematična invazivna vrsta, potiče se njezino ciljano izlovljavanje kao mjera kontrole. Iako njezino širenje ne možemo u potpunosti zaustaviti, praćenje populacije i edukacija javnosti predstavljaju ključne korake u borbi protiv invazivnih vrsta.

Ako primijetite ovu vrstu ribe ili znate gdje je rasprostranjena, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.

Djeca u kampu grada Poreča izradila 3D model s kornjačama i meduzama

U srijedu, 23. srpnja 2025., ponovno smo posjetili ljetni kamp grada Poreča i održali još jednu edukativno-kreativnu radionicu pod nazivom „Upoznajmo morske kornjače“. Djeca su s velikim zanimanjem sudjelovala u istraživanju života ovih drevnih morskih bića.

Kao i prethodni put, kroz interaktivnu priču i razgovor, upoznali smo se s načinom života morskih kornjača, vrstama koje žive u Jadranu te izazovima s kojima se suočavaju u moru. Ovoga puta, u kreativnom dijelu radionice, odlučili smo napraviti nešto drugo. Kroz maštovitost i igru bojama, djeca su oblikovala 3D model morskog svijeta, stvorivši pravo malo podvodno carstvo s kornjačama i meduzama.

Ova radionica ne samo da je djeci približila važnost očuvanja mora i njegovih stanovnika, već je potaknula i njihovu kreativnost, suradnju i osjećaj za zajednički rad. 3D model ostaje djeci kao podsjetnik na znanje i doživljaje koje su stekli.

U kampu grada Poreča djeca upoznala čudesni svijet morskih kornjača

U srijedu, 16. srpnja 2025., posjetili smo veseli ljetni kamp grada Poreča i održali edukativno-kreativnu radionicu pod nazivom „Upoznajmo morske kornjače“. Kroz priču i zabavu, mališani su zakoračili u čudesan svijet ovih zanimljivih morskih stanovnika.

Djeca su saznala brojne zanimljivosti, naučila su kako kornjače dišu, zašto su prešle iz kopnenog u morski svijet te koje vrste žive upravo u Jadranskom moru. Poseban naglasak stavili smo na to zašto su morske kornjače zaštićene i s kakvim se prijetnjama suočavaju – od sudara s propelerima, plastike u moru pa sve do zaplitanja u ribarske mreže. Djeca su čula i priču o životnom ciklusu morske kornjače, od trenutka kada mama kornjača polaže jaja u pijesak, do opasne avanture koju male kornjače moraju proći da bi stigle do mora.

Nakon poučnog dijela, uslijedila je kreativna radionica. Djeca su izradila svoju kornjaču od recikliranih kartonskih kutija za jaja te naučila kako se materijali mogu ponovno iskoristiti. Zatim su djeca svoje kornjače oslikala temperama, dala im imena i ponosno ih ponijela kući kao nove prijatelje za igru i podsjetnik na važnost zaštite mora i njegovih stanovnika.

Radionica je bila ispunjena osmijesima, znatiželjnim pitanjima i mnoštvom novih spoznaja, jer nikad nije prerano učiti o očuvanju prirode!

Što naše kreme rade morskom svijetu?

Upotreba krema za sunčanje je u današnje vrijeme gotovo neizbježna i sveprisutna, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Osim što nas štite od štetnog UV zračenja, kreme za sunčanje služe i kao vrlo važna prevencija od raka kože. Međutim, iako su one neophodne za našu zaštitu, važno je napomenuti i njihov negativan utjecaj na morski okoliš.

Kreme za sunčanje sadrže UV filtre, aktivne sastojke odgovorne za obranu kože od štetnog UV zračenja. Te komponente nisu u potpunosti stabilne u vodi, te se u kontaktu s njom vrlo brzo otapaju i otpuštaju štetne tvari u okoliš. UV filtri djeluju tako da blokiraju ili apsorbiraju ultraljubičasto zračenje, a aktivni sastojci su najčešće razne kombinacije kemijskih spojeva poput silikata, fosfata i nitrata, anorganskih tvari koje su često jedan od uzročnika cvjetanja mora. Kreme za sunčanje sadrže i metale poput aluminija, bakra, kadmija, mangana, cinka i njihovih oksida. Pored toga, neki organski spojevi prisutni u kremama mogu imati štetan utjecaj na morske organizme, što dodatno izaziva zabrinutost zbog njihovog dugog zadržavanja u okolišu.

Kako štetne tvari iz krema za sunčanje dospijevaju u more?

Aktivni sastojci iz krema za sunčanje mogu dospjeti u morski okoliš na dva načina, izravno, prilikom nanošenja i ispiranja krema s tijela kupača, te neizravno, uslijed nepotpunog uklanjanja tijekom obrade otpadnih voda. Jednom kada ovi spojevi dospiju u more, mogu negativno utjecati na rast, reprodukciju i hormonski sustav organizama. Istraživanja su pokazala da čak 25 % nanesene kreme za sunčanje završi u vodi te da vrlo brzo dolazi do bioakumulacije, odnosno nakupljanja tvari u morskim organizmima, koje u konačnici dospijevaju do drugih organizama hranidbenim lancem, pa tako i do čovjeka.

Utjecaj UV filtara iz krema za sunčanje na morski okoliš

Utjecaj krema za sunčanje na morske organizme

Najugroženija skupina morskih organizama je ona koja obitava na morskom dnu, a koja se zbog načina života najčešće ne može udaljiti s mjesta onečišćenja te je izravno izložena njegovu djelovanju. Koralji, alge, člankonošci, mekušci, bodljikaši te drugi morski kralješnjaci su skupina organizama najčešće zahvaćena negativnim utjecajem kemijskih spojeva iz krema za sunčanje.

Aktivne tvari iz krema za sunčanje su posebno štetne za koralje jer mogu uzrokovati njihovo izbjeljivanje, proces poznat i kao “coral bleaching“. Do izbjeljivanja dolazi kada koralji, uslijed stresnih uvjeta, odbacuju svoje endosimbionte, mikroskopske alge poznate kao zooksantele (dinoflagelati), koje s njima žive u simbiozi. Zooksantele su ključne za preživljavanje koralja jer im pružaju hranjive tvari putem fotosinteze. Kada su koralji izloženi stresu, bilo zbog visoke temperature, onečišćenja ili kemijskih spojeva poput UV filtara, može doći do uništavanja njihovih endosimbionata, što uzrokuje gubitak boje. Bez endosimbionata, koralji gube izvor hrane i postaju osjetljivi na dodatni stres, što može dovesti do njihove smrti.

Alternativa postojećim UV filtrima:

Kako bi se smanjio negativan utjecaj krema za sunčanje na morske organizme, preporučuje se uporaba krema s prirodno sintetiziranim spojevima koji pružaju zaštitu od UV zračenja i pritom su ekološki prihvatljivi. Preporučuje se i korištenje krema za sunčanje na bazi mineralnih formula i prirodnijih sastojaka, poput biljnih ulja i ekstrakata. Za učinkovitiju zaštitu i manji utjecaj na okoliš, kremu za sunčanje potrebno je nanijeti 15 do 20 minuta prije izlaganja suncu, kako bi se proizvod pravilno upio u kožu. Također se savjetuje odabir vodootpornih krema, čime se dodatno smanjuje njihovo ispiranje u vodi i ispuštanje štetnih tvari u okoliš.

Odabirom ekološki prihvatljivijih proizvoda i pravilnom primjenom krema za sunčanje, svatko od nas može malim koracima pridonijeti očuvanju okoliša i našega mora.

Stršljen ili osa, pitanje je sad?

Zaprimili smo dojavu o prisutnosti gnijezda stršljena u naseljenom dijelu Poreča jug. Nakon uvida i uzimanja uzorka jedinke ustanovili smo da se radi o mamutskoj osi koja nije opasna za čovjeka.

Mamutska osa (Megascolia maculata) je najveća pripadnica reda Opnokrilaca (Hymenoptera) na području Europe. Najčešće obitava u mediteranskim područjima gdje su prisutne hrastove šume i makije, iako je zabilježena i u Belgiji, Rusiji, Sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Izgledom podsjeća na povećeg izduženog bumbara. Ženke su veće od mužjaka i imaju žutu glavu, dok mužjaci imaju crnu. Ženke narastu od 4.5 do čak 6 cm. Tijelo im je sjajno i crne je boje, a na zatku se nalaze četiri žute fleke. Noge su im prekrivene dlakama.

Zbog svoje veličine i fizionomije nije čudno što ih mnogu ljudi zamjenjuju za stršljena, no uvelike se razlikuju po svojoj funkciji u ekosustavu.

Mamutska osa je parazitoid, što znači da svoj život započinje kao parazit u tijelu običnog nosorožca (Oryctes nasicornis) ili nekog drugog kukca – kornjaša. Odrasla ženka među obamrlim drvom traži larvu kornjaša koju zatim paralizira ubodom i u nju polaže jedno jaje. Larva ose se razvija unutar kornjaša te ga izjeda iznutra. Nakon što je larva kornjaša pojedena, larva ose gradi čahuru iz koje izlazi tokom sljedećeg proljeća kao odrasla jedinka. Odrasle jedinke se hrane isključivo nektarom iz biljaka. Iz razloga što joj je kukac obični nosorožac omiljeni izbor za polaganje jajašca, smanjeni broj nosorožaca utječe i na smanjenje populacije mamutske ose. Osim nosorožaca, također je sve manje biljnih vrsta koje ova osa preferira. Sve to negativno utječe na njenu brojnost. Stoga, pojava mamutske ose je pozitivan znak koji ukazuje na bioraznolikost tog područja i bitno je poznavati njena obilježja kako ju ne bi zamijenili za običnog ili azijskog stršljena koji je invazivna vrsta na ovim prostorima.

Europski stršljen (Vespa crabro) je vrlo česta vrsta stršljena u ovim prostorima. Tijelo im je crvenkasto-crne boje, a zadak je pretežno žute boje s crnim linijama i točkama. Matica može narasti do maksimalno 3.5 cm, a većina populacije je veličine od 1.8 cm do 2.3 cm Odrasla jedinka azijskog stršljena je crne boje, ali donji dio abdomena ima narančasto-žute linije, nekoliko tanjih i jednu deblju. Noge su na krajevima žute i zbog toga ga neki nazivaju žutonogi stršljen. Također je manji od mamutske ose, može narasti do 3 cm. Svake godine odrasle jedinke grade gnijezda u koja liježu jajašca. Azijski stršljen je primarno predator i nije izbirljiv po pitanju izvora hrane, a odrasla jedinka se hrani i nektarom biljaka. Nerijetko kao njegov plijen završe korisni oprašivači. Dakle, postoje razlike u životnom ciklusu i fizionomiji ovih vrsta.

Usporedba europskog stršljena (lijevo) i mamutske ose (desno)

Sljedeći put, ukoliko nismo u neposrednoj opasnosti od uboda, treba uzeti trenutak da promotrimo o kojoj se vrsti radi kako ne bi slučajno usmrtili mamutsku osu bez razloga. Naime, za razliku od stršljena, mamutska osa nije agresivna i ne napada ako nije isprovocirana, a njen ubod nije opasan. Naravno, svejedno treba biti pažljiv, ali nema razloga za strahom ukoliko smo se zbilja susreli s mamutskom osom.

Članak napisala: Nikolina Radaš, studentica na praksi

Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.

Naš EkoPis tim ostaje aktivan u očuvanju vodenih staništa

U petak, 18. travnja 2025. godine, proveden je još jedan redovni monitoring tri obnovljene lokve na području Poreča – St. Bečić, St. Vergotini i Porto Busola. Ovu terensku aktivnost zajednički su proveli djelatnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, Javne ustanove Natura Histrica i Instituta za poljoprivredu i turizam. Njihova suradnja omogućuje kontinuirano praćenje stanja lokvi, pravovremeno djelovanje i učinkovitu zaštitu ovih vrijednih ekosustava. Obnova i održavanje lokvi provodi se uz financijsku podršku Grada Poreča, koji time aktivno doprinosi očuvanju prirodnih staništa i podržava rad uključenih institucija.

Tijekom monitoringa uzeti su uzorci vode radi analize kvalitete i zdravstvene ispravnosti, a paralelno je izvršen popis flore i faune unutar i u neposrednoj blizini lokvi. Na taj način prati se bioraznolikost i moguće promjene u sastavu vrsta. Prikupljeni podaci bit će pohranjeni u digitalnu bazu, čime se osigurava sustavno i dugoročno praćenje promjena u okolišu.

Lokve su neprocjenjivi elementi istarskog krajobraza, te predstavljaju i ključna staništa za brojne, često ugrožene biljne i životinjske vrste. Nažalost, unatoč njihovoj važnosti, mnoge lokve i dalje se zanemaruju i često postaju mjesta za ilegalno odlaganje otpada, čime se narušava njihova ekološka funkcija i ugrožava život u njima.

Projekt EkoPis nastavlja s redovitim terenskim obilascima, praćenjem stanja te provedbom konkretnih aktivnosti koje pridonose zaštiti, obnovi i valorizaciji ovih dragocjenih vodenih ekosustava.

Ovim putem pozivamo sve građane da prepoznaju vrijednost lokvi, da ih poštuju te da ih ne koriste kao odlagališta otpada.

Obilježen Svjetski dan recikliranja uz mališane iz DV „101 Dalmatinac“

Svjetski dan recikliranja obilježava se svake godine 18. ožujka s ciljem podizanja svijesti o važnosti recikliranja i očuvanja prirodnih resursa našeg planeta. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, naš EkoPis tim obilježio je ovaj dan nešto kasnije – 3. travnja, u suradnji s Dječjim vrtićem „101 Dalmatinac“ u Poreču.

Proveli smo poučno i veselo jutro s djecom, kroz dvije edukativne igre osmišljene kako bi im na zabavan i pristupačan način približile ključne ekološke pojmove. U prvoj igri pod nazivom “Šuma voli / ne voli”, djeca su slagala ilustrirane kartice na ploču, odlučujući pripada li prikazani predmet onome što šuma „voli“ ili „ne voli“. Zajedno smo razgovarali zašto su neki predmeti, poput plastičnih vrećica ili razbijenog stakla, štetni za prirodu, dok su drugi – poput stabala, životinja i čiste vode – važni za zdravlje šumskog ekosustava.

U drugoj igri fokus je bio na prepoznavanju i razvrstavanju otpada. Iz grupe predmeta koje šuma “ne voli”, djeca su izdvajala one koje smatramo otpadom te ih zatim razvrstavala u odgovarajuće spremnike za reciklažu. Na ovaj su način kroz igru usvajala važnost pravilnog odvajanja otpada, a ova zabavna i praktična aktivnost povezala je pojmove zagađenja, recikliranja i svakodnevnih odluka koje utječu na naš planet.

Edukacija od najranije dobi ključna je za oblikovanje odgovornih i ekološki osviještenih pojedinaca. Veliko hvala divnim odgajateljicama i znatiželjnim mališanima iz DV „101 Dalmatinac“ što su ovaj dan učinili posebnim. Zajedno odgajamo generacije koje brinu o prirodi.

Mali koraci koje činimo danas vode prema zelenijem i čišćem sutra.