Povodom obilježavanja dana Srednje škole Mate Balote Poreč, koja ove godine slavi 142 godine postojanja, dr. sc. Barbara Sladonja održala je predavanje za učenike na temu bioraznolikosti u šumici Sv. Marka, uz istovremenu šetnju edukativnom stazom kroz šumicu. Ovaj događaj savršeno se uklopio u školski projekt “Čarobni Balotin eko vrt”, koji učenici provode s ciljem očuvanja prirode i podizanja svijesti o važnosti ekosustava.
Projekt EkoPis nastavlja s aktivnostima vezanim uz tri obnovljene lokve u Poreču.
U srijedu, 05. veljače 2025. godine, proveden je redovni monitoring tri obnovljene lokve – St. Bečić, St. Vergotini i Porto Busola. Uz zajedničku suradnju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, JU Natura Histrica i Instituta za poljoprivredu i turizam, kontinuirano se prati stanje lokvi kako bi se osigurala njihova zaštita i očuvanje. Grad Poreč pruža financijsku potporu radu ovih institucija u zaštiti ovih vrijednih ekosustava.
Tijekom monitoringa uzeti su uzorci vode za analizu, čime se prati kvaliteta i zdravstvena ispravnost vode. Osim toga, popisana je flora i fauna unutar i izvan lokvi, kako bi se pratila bioraznolikost i promjene u sastavu vrsta. Prikupljeni podaci bit će pohranjeni u digitalnoj bazi podataka, čime se osigurava sustavno praćenje promjena kroz vrijeme.
Dugoročno praćenje stanja lokvi je od velikog značaja, jer lokve su ne samo važan dio prirodnog i kulturnog nasljeđa, već i značajan resurs i stanište za biljni i životinjski svijet.
Projekt se nastavlja s redovnim terenskim obilascima i daljnjim aktivnostima vezanim uz očuvanje ovih vrijednih vodenih staništa.
Invazivna strana vrsta je svaka alohtona (strana) vrsta unesena u ekosustav koja se može širiti i uzrokovati štetu okolišu, gospodarstvu ili ljudskom zdravlju.
Kao povijesno središte migracija, turizma, trgovine i poljoprivrede, Europa je postala važna točka za uvođenje stranih vrsta. Uz stalnu globalizaciju i sve veću međunarodnu trgovinu i putovanja, vrlo je vjerojatno da će više vrsta biti uneseno i naturalizirano izvan svojih prirodnih područja. Biljke poput ukrasnih, stočnih, prehrambenih i ljekovitih vrsta su češće naturalizirane, što se postiže aktivnim razmnožavanjem, stoga su i široko rasprostranjene na velikim područjima. Uz to, namjerni unosi omogućuju veće šanse za uspostavu i širenje u odnosu na nekultivirane vrste, a posebno se ističe hortikultura kao jedan od ključnih puteva za unošenje stranih biljaka. Uvođenje stranih vrsta u neko područje predstavlja rizik, kako za bioraznolikost, tako i za gospodarstvo i zdravlje ljudi, jer svaka strana vrsta ima šansu postati invazivna, s obzirom da se ne zna kako će se ponašati u novom okolišu.
Invazivne vrste su prilagodljive na širok raspon uvjeta čime čine veliku prijetnju bioraznolikosti, ali vrste poput korova ili ostalih štetnika mogu značajno utjecati na razne sektore gospodarstva, a posebice na poljoprivredu. Također, poljoprivreda kao gospodarska grana obuhvaća mnoge djelatnosti, od čega su mnoge povezane s transportom robe, posebice sjemena, opreme ili vozila, što može pridonijeti nenamjernom širenju stranih, invazivnih vrsta. Među najznačajnijim biljnim invazivnim vrstama u poljoprivredi u Hrvatskoj su: piramidalni sirak (Sorghum halepense), divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum) i vrste roda Datura, a među životinjskim smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys), octena mušica ploda (Drosophila suzukii) i Atherigona varia. Također, jedna od najpoznatijih invazivnih vrsta je ambrozija (Ambrosia artemisiifolia), koja osim što se ponaša kao korov u poljoprivredi, jedna je od najjačih alergena koji može izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe kod ljudi.
Prema provedenim istraživanjima, u razdoblju od 1970. do 2017. godine, na globalnoj razini troškovi uzrokovani invazivnim vrstama procjenjuju se na približno 1,288 bilijuna $, dok u Europi iznose približno 140,20 milijardi $ za period od 1960. do 2020. godine. Na razini Europe, većina tih troškova (60%) direktno je povezana sa štetom i gubicima, dok se za prevenciju, kontrolu i edukaciju odvaja 20% od ukupnog iznosa. Preostalih 20% troškova odnosi se na kombinaciju spomenutih troškova. Od gospodarskih sektora, poljoprivreda je pretrpjela najveći ekonomski gubitak s dosegnutim troškovima od 36,00 milijardi $, odnosno 26% ukupnog iznosa.
U istom razdoblju, ukupni troškovi zbog utjecaja invazivnih vrsta u Hrvatskoj su iznosili 0,2 milijarde $, pri čemu se više od 70% odnosi na troškove u poljoprivredi.
Biološke invazije svrstavaju se među primarne rizike za zdravlje ekosustava, te zahtijevaju intervenciju u oblicima prevencije njihovog širenja, rane identifikacije u okolišu, te upravljanja i nadzora populacija. U dosadašnjim istraživanjima, uočeni su pozitivni efekti educiranja javnosti o tematici invazivnih vrsta, stoga je javna svijest i razumijevanje opće populacije na temu ekoloških problema, poput invazivnih vrsta, jedan od ključnih preduvjeta za njihovo uspješno rješavanje ili kontroliranje.
Mjere upravljanja i suzbijanja invazivnih vrsta često su skupe i nedovoljno učinkovite, što dodatno naglašava važnost edukacije kao ključnog alata u prevenciji njihova širenja – osobito u poljoprivredi, gdje pravovremena informiranost može značajno smanjiti ekonomske i ekološke štete.
EkoPis je ove godine sudjelovao na 67. Seminaru biljne zaštite u Opatiji, održanom od 4. do 7. veljače 2025. Djelatnici Instituta, Nataly Milovan, univ. bacc. mariscient., Matija Pamić, univ. bacc. ing. agr., Marica Vukmirović, dipl. ing. agr., i dr. sc. Barbara Sladonja, predstavili su poster „Prevencija širenja invazivnih vrsta – edukacija kao ključni faktor“. Radom su izloženi rezultati istraživanja o educiranosti poljoprivrednika na temu invazivnih vrsta, kao i opće populacije, naglašavajući važnost preventivnog pristupa u njihovom suzbijanju.
Globalizacija olakšava širenje invazivnih vrsta koje ugrožavaju poljoprivredu. Među njima su piramidalni sirak (Sorghum halepense), divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum), vrste roda Datura te štetnici poput smeđe mramoraste stjenice (Halyomorpha halys) i octene mušice ploda (Drosophila suzukii). Također, ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) je agresivan korov i jak alergen, uzrokujući ozbiljne zdravstvene tegobe. Budući da suzbijanje invazivnih vrsta često nije učinkovito, edukacija je ključna za njihovu prevenciju.
Poreč, grad s bogatom poviješću, krije zanimljive priče čak i u svom grbu. Jeste li se ikada zapitali što grb Grada Poreča predstavlja? Sastoji se od štita podijeljenog na srebrnu i crvenu boju, ukrašenog grančicama lovora i hrasta. Ali zašto su upravo te biljke odabrane, i što simboliziraju boje na grbu?
Simbolika boja
Štit, središnji element grba, povijesno je simbolizirao sigurnost, obranu i snagu. U heraldici, znanosti koja proučava grbove, boje nose duboka značenja. Crvena boja predstavlja hrabrost, snagu, odlučnost i spremnost na žrtvu. Na grbu Grada Poreča crvena može simbolizirati zaštitu grada i zajednice. Srebrna boja, s druge strane, odražava čistoću, iskrenost, mudrost i plemenitost. Ona na grbu označava težnju za pravdom, mirom i harmonijom. Zajedno, ove boje simboliziraju ravnotežu između hrabrosti i mudrosti te spremnost na obranu uz poštovanje visokih moralnih vrijednosti.
Simbolika biljaka
Lovor – simbol slave i pobjede
Lovor, zimzeleno stablo poznato pod latinskim nazivom Laurus nobilis, simbolizira plemenitost i priznanje. Njegovo ime dolazi od latinske riječi laudare, što znači “hvaliti”. Lovor ima dugu tradiciju, a u grčkoj mitologiji povezan je s bogom Apolonom. Prema legendi, Dafna, kći riječnog boga, pretvorena je u lovor kako bi izbjegla Apolonovu ljubav. Apolon je lovor učinio svetim, a njegove grančice postale su simbol pobjede i slave. U starom Rimu, lovorov vijenac nosili su carevi i pobjednici, a koristio se i kao znak najveće počasti – pjesničkog laureata. Lovor je također bio poznat kao zaštita od nesreće, zavisti i zlih duhova.
Hrast – simbol snage i uzvišenosti
Hrast (Quercus) simbolizira snagu, trajnost i svetost. Latinski naziv Quercus vjerojatno dolazi od keltskih riječi quer (lijepo) i cuer (drvo), dok su mnogi narodi hrast smatrali svetim stablom. Hrast je bio povezan s gromovnicima poput Zeusa, Peruna i Jupitera, jer su ljudi primijetili da munje često udaraju u hrastova stabla. Također, bio je mjesto okupljanja zajednica, gdje su se održavali sabori i sudovanja. Kao izgledom moćno i dugovječno drvo, postalo je sinonim za snagu i stabilnost i jedno od najčešćih u heraldici.
Zašto baš lovor i hrast?
Lovor i hrast zajedno na grbu simboliziraju ravnotežu između slave i snage, mudrosti i zaštite. Oni odražavaju povijest i identitet Grada Poreča – zajednice koja čuva svoju baštinu, ali je i spremna hrabro se suočiti s izazovima.
Srebrno pruga četverozupka ili poznatija pod nazivom srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus) invazivna je riba porijeklom iz Indo-Pacifika, koja je putem Sueskog kanala ušla u Sredozemno more. Prvi put zabilježena 2003. godine uz obalu Turske, no danas je ova je vrsta prisutna diljem Sredozemlja, uključujući i Jadran.
Ovu ribu možemo prepoznati po izduženom tijelu, srebrnom pojasu duž tijela i bijelom trbuhu, te iako može izgledati impresivno s duljinom do 110 cm i težinom do 9 kg, najviše zabrinjava njena toksičnost. Naime, u organima, koži i mesu ove ribe nalazi se jaki neurotoksin, tetradotoksin, čime konzumacija ove ribe može biti izrazito opasna. Tetradotoksin je jaki otrov koji može izazvati paralizu, respiratorni zastoj i smrt, što je već zabilježeno u nekoliko zemalja Sredozemlja. Osim rizika za ljude, ova vrsta negativno utječe na lokalne ekosustave. Kao predator bentoskih beskralježnjaka, natječe se s lokalnim vrstama za hranu i staništa, remeti ravnotežu morskih zajednica i uzrokuje ekološke promjene.
Prema dostupnim podatcima za hrvatski dio Jadrana, donosimo kartu rasprostranjenosti ove vrste s točkama gdje je vrsta dosad zabilježena.
Ukoliko ste i Vi uočili ovu vrstu ili znate gdje je rasprostranjena, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.
Grozdasta kaulerpa (Caulerpa cylindracea) invazivna je zelena alga podrijetlom iz Crvenog mora, koja je zbog svog brzog širenja i agresivnog rasta postala ozbiljna prijetnja ekosustavima Mediterana. Ova alga ime je dobila po svojim karakterističnim filoidima dugim 15-20 cm, koji izgledom podsjećaju na nezrele grozdove grožđa.
Najčešće naseljava “mrtve” dijelove livada posidonije, ali može rasti na gotovo svakom tipu morskog dna, uključujući stjenovita i pješčana dna, beton i mulj. Njena populacija najgušća je od ljeta do jeseni, dok zimi dolazi do značajne regresije, nakon čega se u proljeće ponovno intenzivno širi. Problem s grozdastom kaulerpom leži u njenoj sposobnosti da u kratkom vremenu gusto prekriva morsko dno u više slojeva, potiskujući pritom autohtone alge i druge organizme koji žive na morskom dnu. Posebno je problematično njeno natjecanje s morskim cvjetnicama poput posidonije, koje su ključni primarni producenti i pružaju važno stanište ribljoj mlađi. Njeno prisustvo ugrožava bioraznolikost i funkcionalnost morskih ekosustava. Grozdasta kaulerpa podsjeća nas koliko invazivne vrste mogu drastično izmijeniti prirodne sustave, čineći zaštitu autohtonih staništa ključnim prioritetom u očuvanju morske bioraznolikosti.
U nastavku donosimo kartu rasprostranjenosti ove vrste na području Istre, no samo za lokacije na kojima smo i mi sami potvrdili prisutnost u 2024. godini.
Ukoliko ste i Vi uočili ovu invazivnu vrstu alge ili znate gdje je rasprostranjena, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.
Barska nutrija (Myocastor coypus) je poluakvatični glodavac podrijetlom iz Južne Amerike, koji je danas prepoznat kao invazivna vrsta u mnogim dijelovima svijeta. U Europu i druge regije nutrije su donesene zbog uzgoja na farmama za krzno i meso, ali su se bijegom s farmi uspjele proširiti i uspostaviti u prirodi.
Ova velika biljojedna vrsta prepoznatljiva je po svom zaobljenom tijelu, velikoj trokutastoj glavi te cilindričnom repu koji čini 70–80 % duljine tijela. Krzno im je smeđe do žuto-smeđe boje, dok je podkrzno sive nijanse, a plivaće kožice između prstiju stražnjih nogu omogućuju im prilagodbu na vodeni način života.
Nutrije naseljavaju rubove jezera i rijeka, šume i travnjake te su izuzetno vješti plivači – mogu zadržati dah do 10 minuta. Najaktivnije su noću, kada najveći dio vremena provode hraneći se, čisteći krzno i plivajući. Iako izgledom privlačne, nutrije u područjima gdje su uvedene predstavljaju značajnu prijetnju ekosustavima. Hrane se usjevima, korijenjem i mladim izdancima močvarnog bilja, uzrokujući kolaps biljne zajednice i eroziju obalnih staništa. Ove promjene ugrožavaju rijetke vrste ptica močvarica koje se gnijezde u tim područjima. Dodatno, uništavaju sustave navodnjavanja i mogu prenijeti brojne parazite, što ih čini i zdravstvenim rizikom. Nutrija je još jedan primjer kako ljudske aktivnosti, poput uzgoja ili unošenja novih vrsta, mogu imati dalekosežne posljedice za okoliš i bioraznolikost.
U nastavku donosimo kartu rasprostranjenosti ove vrste na području Istre, no samo za lokacije na kojima smo i mi sami potvrdili prisutnost u 2024. godini.
Ukoliko ste i Vi uočili nutriju ili znate gdje je rasprostranjena, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.
Plavi rak (Callinectes sapidus) fascinira svojom egzotičnom ljepotom, ali istovremeno predstavlja ozbiljnu prijetnju prirodnoj ravnoteži i gospodarskim aktivnostima. Ova vrsta potječe iz estuarija, laguna i plitkih obalnih voda zapadnog Atlantika, a u Mediteran je dospjela vjerojatno putem balastnih voda brodova. Prepoznatljiv je po svojoj upečatljivoj plavoj boji oklopa, laganom i tankom oklopu te stražnjim nogama u obliku vesala, što mu omogućuje izvanredne plivačke sposobnosti. Iako je morska vrsta, za mrijest bira boćate vode, što mu omogućuje naseljavanje različitih staništa. Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu. Kao oportunistički svejed, plavi rak ugrožava zavičajne vrste, ribarske mreže, ulov te uzgajališta školjaka poput dagnji i kamenica. Njegov utjecaj na lokalne zajednice i ribarstvo itekako se osjeti, što ga čini velikim izazovom za upravljanje. Ipak, ova vrsta nosi i priliku za inovativna rješenja. Zbog svog ukusnog i cijenjenog mesa, plavi rak mogao bi postati dio gastronomske ponude, što bi istovremeno moglo pridonijeti kontroli njegova širenja. Njegova prisutnost podsjeća nas koliko je priroda često dvosjekli mač, istovremeno pružajući izazove i mogućnosti.
U nastavku donosimo kartu rasprostranjenosti ove vrste na području Istre, no samo za lokacije na kojima smo i mi sami potvrdili prisutnost u 2024. godini.
Ukoliko ste i Vi uočili plavog raka ili znate gdje je rasprostranjen, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.
I ove smo godine proveli redovni monitoring jedne od najčešćih invazivnih vrsta na našem području – ambrozije, te vam donosimo ažuriranu kartu rasprostranjenosti ambrozije na području grada Poreča.
Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) je jednogodišnja zeljasta biljka, porijeklom iz područja Sjeverne Amerike. U Europu je uvezena u 19. stoljeću, slučajno, zajedno sa sjemenom djeteline i na taj se način proširila.
Ambrozija ima uspravnu stabljiku, razgranatu u gornjem dijelu, te prekrivenu grubim dlačicama. Listovi su plavo – zelenkaste boje, jajastog oblika, a dugi su između 5 – 10 cm. Korijen je snažan i razgranat, ali raste plitko. Biljka može narasti i do 150 cm. Također, u vrijeme cvatnje, koja traje od srpnja do rujna, možemo ju prepoznati prema grozdastim cvatovima na vrhovima stabljika.
Ova biljka pripada kategoriji vrlo invazivnih biljaka što potkrjepljuje činjenica, da jedna biljka godišnje proizvede do 6000 sjemenki koje zadržavaju sposobnost klijanja čak do 30 godina. Uz to, ova biljka jedan je od najjačih prirodnih alergena, te u vrijeme cvatnje izaziva smetnje velikom broju ljudi.
Prisjetimo se da se ambrozija na području grada Poreča prati dugi niz godina. Zdravi grad Poreč je još 2007. godine pokrenuo aktivnosti praćenja ambrozije s ciljem determinacije i evidentiranja lokacija, utvrđivanja veličine populacije i suzbijanja ambrozije, kao i edukacije građana. Od 2018. godine aktivnostima se pridružuje Institut za poljoprivredu i turizam u sklopu Centra za invazivne vrste, odnosno današnjeg EkoPis-a.
Ukoliko uočite ambroziju na području Poreča i okolice, lokaciju s priloženim fotografijama vrste nam možete dojaviti na našu mail adresu: civ@iptpo.hr
