U srijedu, 16. srpnja 2025., posjetili smo veseli ljetni kamp grada Poreča i održali edukativno-kreativnu radionicu pod nazivom „Upoznajmo morske kornjače“. Kroz priču i zabavu, mališani su zakoračili u čudesan svijet ovih zanimljivih morskih stanovnika.
Djeca su saznala brojne zanimljivosti, naučila su kako kornjače dišu, zašto su prešle iz kopnenog u morski svijet te koje vrste žive upravo u Jadranskom moru. Poseban naglasak stavili smo na to zašto su morske kornjače zaštićene i s kakvim se prijetnjama suočavaju – od sudara s propelerima, plastike u moru pa sve do zaplitanja u ribarske mreže. Djeca su čula i priču o životnom ciklusu morske kornjače, od trenutka kada mama kornjača polaže jaja u pijesak, do opasne avanture koju male kornjače moraju proći da bi stigle do mora.
Nakon poučnog dijela, uslijedila je kreativna radionica. Djeca su izradila svoju kornjaču od recikliranih kartonskih kutija za jaja te naučila kako se materijali mogu ponovno iskoristiti. Zatim su djeca svoje kornjače oslikala temperama, dala im imena i ponosno ih ponijela kući kao nove prijatelje za igru i podsjetnik na važnost zaštite mora i njegovih stanovnika.
Radionica je bila ispunjena osmijesima, znatiželjnim pitanjima i mnoštvom novih spoznaja, jer nikad nije prerano učiti o očuvanju prirode!
Upotreba krema za sunčanje je u današnje vrijeme gotovo neizbježna i sveprisutna, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Osim što nas štite od štetnog UV zračenja, kreme za sunčanje služe i kao vrlo važna prevencija od raka kože. Međutim, iako su one neophodne za našu zaštitu, važno je napomenuti i njihov negativan utjecaj na morski okoliš.
Kreme za sunčanje sadrže UV filtre, aktivne sastojke odgovorne za obranu kože od štetnog UV zračenja. Te komponente nisu u potpunosti stabilne u vodi, te se u kontaktu s njom vrlo brzo otapaju i otpuštaju štetne tvari u okoliš. UV filtri djeluju tako da blokiraju ili apsorbiraju ultraljubičasto zračenje, a aktivni sastojci su najčešće razne kombinacije kemijskih spojeva poput silikata, fosfata i nitrata, anorganskih tvari koje su često jedan od uzročnika cvjetanja mora. Kreme za sunčanje sadrže i metale poput aluminija, bakra, kadmija, mangana, cinka i njihovih oksida. Pored toga, neki organski spojevi prisutni u kremama mogu imati štetan utjecaj na morske organizme,što dodatno izaziva zabrinutost zbog njihovog dugog zadržavanja u okolišu.
Kako štetne tvari iz krema za sunčanje dospijevaju u more?
Aktivni sastojci iz krema za sunčanje mogu dospjeti u morski okoliš na dva načina, izravno, prilikom nanošenja i ispiranja krema s tijela kupača, te neizravno, uslijed nepotpunog uklanjanja tijekom obrade otpadnih voda. Jednom kada ovi spojevi dospiju u more, mogu negativno utjecati na rast, reprodukciju i hormonski sustav organizama. Istraživanja su pokazala da čak 25 % nanesene kreme za sunčanje završiu vodi te da vrlo brzodolazi do bioakumulacije, odnosno nakupljanjatvari u morskim organizmima, koje u konačnici dospijevaju do drugih organizama hranidbenim lancem, pa tako i do čovjeka.
Utjecaj UV filtara iz krema za sunčanje na morski okoliš
Utjecaj krema za sunčanje na morske organizme
Najugroženija skupina morskih organizama je ona koja obitava na morskom dnu, a koja se zbog načina života najčešće ne može udaljiti s mjesta onečišćenja te je izravno izložena njegovu djelovanju. Koralji, alge, člankonošci, mekušci, bodljikaši te drugi morski kralješnjaci su skupina organizama najčešće zahvaćena negativnim utjecajem kemijskih spojeva iz krema za sunčanje.
Aktivne tvari iz krema za sunčanje su posebno štetne za koralje jer mogu uzrokovati njihovo izbjeljivanje, proces poznat i kao “coralbleaching“. Do izbjeljivanja dolazi kada koralji, uslijed stresnih uvjeta, odbacuju svoje endosimbionte, mikroskopske alge poznate kao zooksantele (dinoflagelati), koje s njima žive u simbiozi. Zooksantele su ključne za preživljavanje koralja jer im pružaju hranjive tvari putem fotosinteze. Kada su koralji izloženi stresu, bilo zbog visoke temperature, onečišćenja ili kemijskih spojeva poput UV filtara, može doći do uništavanja njihovih endosimbionata, što uzrokuje gubitak boje. Bez endosimbionata, koralji gube izvor hrane i postaju osjetljivi na dodatni stres, što može dovesti do njihove smrti.
Alternativa postojećim UV filtrima:
Kako bi se smanjio negativan utjecaj krema za sunčanje na morske organizme, preporučuje se uporaba krema s prirodno sintetiziranim spojevima koji pružaju zaštitu od UV zračenja i pritom su ekološki prihvatljivi. Preporučuje se i korištenje krema za sunčanje na bazi mineralnih formula i prirodnijih sastojaka, poput biljnih ulja i ekstrakata. Za učinkovitiju zaštitu i manji utjecaj na okoliš, kremu za sunčanje potrebno je nanijeti 15 do 20 minuta prijeizlaganja suncu, kako bi se proizvod pravilno upio u kožu. Također se savjetuje odabir vodootpornih krema, čime se dodatno smanjuje njihovo ispiranje u vodi i ispuštanje štetnih tvari u okoliš.
Odabirom ekološki prihvatljivijih proizvoda i pravilnom primjenom krema za sunčanje, svatko od nas može malim koracima pridonijeti očuvanju okoliša i našega mora.
Zaprimili smo dojavu o prisutnosti gnijezda stršljena u naseljenom dijelu Poreča jug. Nakon uvida i uzimanja uzorka jedinke ustanovili smo da se radi o mamutskoj osi koja nije opasna za čovjeka.
Mamutska osa (Megascolia maculata) je najveća pripadnica reda Opnokrilaca (Hymenoptera) na području Europe. Najčešće obitava u mediteranskim područjima gdje su prisutne hrastove šume i makije, iako je zabilježena i u Belgiji, Rusiji, Sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Izgledom podsjeća na povećeg izduženog bumbara. Ženke su veće od mužjaka i imaju žutu glavu, dok mužjaci imaju crnu. Ženke narastu od 4.5 do čak 6 cm. Tijelo im je sjajno i crne je boje, a na zatku se nalaze četiri žute fleke. Noge su im prekrivene dlakama.
Zbog svoje veličine i fizionomije nije čudno što ih mnogu ljudi zamjenjuju za stršljena, no uvelike se razlikuju po svojoj funkciji u ekosustavu.
Mamutska osa je parazitoid, što znači da svoj život započinje kao parazit u tijelu običnog nosorožca (Oryctes nasicornis) ili nekog drugog kukca – kornjaša. Odrasla ženka među obamrlim drvom traži larvu kornjaša koju zatim paralizira ubodom i u nju polaže jedno jaje. Larva ose se razvija unutar kornjaša te ga izjeda iznutra. Nakon što je larva kornjaša pojedena, larva ose gradi čahuru iz koje izlazi tokom sljedećeg proljeća kao odrasla jedinka. Odrasle jedinke se hrane isključivo nektarom iz biljaka. Iz razloga što joj je kukac obični nosorožac omiljeni izbor za polaganje jajašca, smanjeni broj nosorožaca utječe i na smanjenje populacije mamutske ose. Osim nosorožaca, također je sve manje biljnih vrsta koje ova osa preferira. Sve to negativno utječe na njenu brojnost. Stoga, pojava mamutske ose je pozitivan znak koji ukazuje na bioraznolikost tog područja i bitno je poznavati njena obilježja kako ju ne bi zamijenili za običnog ili azijskog stršljena koji je invazivna vrsta na ovim prostorima.
Europski stršljen (Vespa crabro) je vrlo česta vrsta stršljena u ovim prostorima. Tijelo im je crvenkasto-crne boje, a zadak je pretežno žute boje s crnim linijama i točkama. Matica može narasti do maksimalno 3.5 cm, a većina populacije je veličine od 1.8 cm do 2.3 cm Odrasla jedinka azijskog stršljena je crne boje, ali donji dio abdomena ima narančasto-žute linije, nekoliko tanjih i jednu deblju. Noge su na krajevima žute i zbog toga ga neki nazivaju žutonogi stršljen. Također je manji od mamutske ose, može narasti do 3 cm. Svake godine odrasle jedinke grade gnijezda u koja liježu jajašca. Azijski stršljen je primarno predator i nije izbirljiv po pitanju izvora hrane, a odrasla jedinka se hrani i nektarom biljaka. Nerijetko kao njegov plijen završe korisni oprašivači. Dakle, postoje razlike u životnom ciklusu i fizionomiji ovih vrsta.
Usporedba europskog stršljena (lijevo) i mamutske ose (desno)
Sljedeći put, ukoliko nismo u neposrednoj opasnosti od uboda, treba uzeti trenutak da promotrimo o kojoj se vrsti radi kako ne bi slučajno usmrtili mamutsku osu bez razloga. Naime, za razliku od stršljena, mamutska osa nije agresivna i ne napada ako nije isprovocirana, a njen ubod nije opasan. Naravno, svejedno treba biti pažljiv, ali nema razloga za strahom ukoliko smo se zbilja susreli s mamutskom osom.
Članak napisala: Nikolina Radaš, studentica na praksi
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
U petak, 18. travnja 2025. godine, proveden je još jedan redovni monitoring tri obnovljene lokve na području Poreča – St. Bečić, St. Vergotini i Porto Busola. Ovu terensku aktivnost zajednički su proveli djelatnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, Javne ustanove Natura Histrica i Instituta za poljoprivredu i turizam. Njihova suradnja omogućuje kontinuirano praćenje stanja lokvi, pravovremeno djelovanje i učinkovitu zaštitu ovih vrijednih ekosustava. Obnova i održavanje lokvi provodi se uz financijsku podršku Grada Poreča, koji time aktivno doprinosi očuvanju prirodnih staništa i podržava rad uključenih institucija.
Tijekom monitoringa uzeti su uzorci vode radi analize kvalitete i zdravstvene ispravnosti, a paralelno je izvršen popis flore i faune unutar i u neposrednoj blizini lokvi. Na taj način prati se bioraznolikost i moguće promjene u sastavu vrsta. Prikupljeni podaci bit će pohranjeni u digitalnu bazu, čime se osigurava sustavno i dugoročno praćenje promjena u okolišu.
Lokve su neprocjenjivi elementi istarskog krajobraza, te predstavljaju i ključna staništa za brojne, često ugrožene biljne i životinjske vrste. Nažalost, unatoč njihovoj važnosti, mnoge lokve i dalje se zanemaruju i često postaju mjesta za ilegalno odlaganje otpada, čime se narušava njihova ekološka funkcija i ugrožava život u njima.
Projekt EkoPis nastavlja s redovitim terenskim obilascima, praćenjem stanja te provedbom konkretnih aktivnosti koje pridonose zaštiti, obnovi i valorizaciji ovih dragocjenih vodenih ekosustava.
Ovim putem pozivamo sve građane da prepoznaju vrijednost lokvi, da ih poštuju te da ih ne koriste kao odlagališta otpada.
Svjetski dan recikliranja obilježava se svake godine 18. ožujka s ciljem podizanja svijesti o važnosti recikliranja i očuvanja prirodnih resursa našeg planeta. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, naš EkoPis tim obilježio je ovaj dan nešto kasnije – 3. travnja, u suradnji s Dječjim vrtićem „101 Dalmatinac“ u Poreču.
Proveli smo poučno i veselo jutro s djecom, kroz dvije edukativne igre osmišljene kako bi im na zabavan i pristupačan način približile ključne ekološke pojmove. U prvoj igri pod nazivom “Šuma voli / ne voli”, djeca su slagala ilustrirane kartice na ploču, odlučujući pripada li prikazani predmet onome što šuma „voli“ ili „ne voli“. Zajedno smo razgovarali zašto su neki predmeti, poput plastičnih vrećica ili razbijenog stakla, štetni za prirodu, dok su drugi – poput stabala, životinja i čiste vode – važni za zdravlje šumskog ekosustava.
U drugoj igri fokus je bio na prepoznavanju i razvrstavanju otpada. Iz grupe predmeta koje šuma “ne voli”, djeca su izdvajala one koje smatramo otpadom te ih zatim razvrstavala u odgovarajuće spremnike za reciklažu. Na ovaj su način kroz igru usvajala važnost pravilnog odvajanja otpada, a ova zabavna i praktična aktivnost povezala je pojmove zagađenja, recikliranja i svakodnevnih odluka koje utječu na naš planet.
Edukacija od najranije dobi ključna je za oblikovanje odgovornih i ekološki osviještenih pojedinaca. Veliko hvala divnim odgajateljicama i znatiželjnim mališanima iz DV „101 Dalmatinac“ što su ovaj dan učinili posebnim. Zajedno odgajamo generacije koje brinu o prirodi.
Mali koraci koje činimo danas vode prema zelenijem i čišćem sutra.
Naš projekt EkoPis sudjelovao je na prvoj radionici Plavog foruma za održivi razvoj, koju je Nacionalni park Brijuni organizirao u sklopu Interreg projekta GREW.
Na radionici održanoj u Fažani, 20. veljače 2025. godine, sudjelovalo je 40 predstavnika javnih ustanova, lokalne i regionalne samouprave, istraživačkih institucija, turističkog sektora i nevladinih organizacija.
Tijekom radionice raspravljalo se je o ključnim izazovima u očuvanju priobalnih i močvarnih ekosustava. Tema je vrlo značajna za EkoPis jer se diskutiralo o ključnim problemima poput utjecaja klimatskih promjena na vlažna staništa, onečišćenje vode i gospodarenje otpadom.
Kroz otvoreni dijalog analizirano je trenutno stanje priobalnih vodenih površina te su definirani prioriteti za njihovo očuvanje. Ovakve inicijative ključne su za održivi razvoj i bolju zaštitu ekosustava, a projekt EkoPis svojim djelovanjem doprinosi upravo obnovi malih, ali važnih staništa kao što su lokve, te raznim edukacijama o različitim ekološkim temama povezanim s zaštitom okoliša.
Povodom obilježavanja dana Srednje škole Mate Balote Poreč, koja ove godine slavi 142 godine postojanja, dr. sc. Barbara Sladonja održala je predavanje za učenike na temu bioraznolikosti u šumici Sv. Marka, uz istovremenu šetnju edukativnom stazom kroz šumicu. Ovaj događaj savršeno se uklopio u školski projekt “Čarobni Balotin eko vrt”, koji učenici provode s ciljem očuvanja prirode i podizanja svijesti o važnosti ekosustava.
Projekt EkoPis nastavlja s aktivnostima vezanim uz tri obnovljene lokve u Poreču.
U srijedu, 05. veljače 2025. godine, proveden je redovni monitoring tri obnovljene lokve – St. Bečić, St. Vergotini i Porto Busola. Uz zajedničku suradnju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, JU Natura Histrica i Instituta za poljoprivredu i turizam, kontinuirano se prati stanje lokvi kako bi se osigurala njihova zaštita i očuvanje. Grad Poreč pruža financijsku potporu radu ovih institucija u zaštiti ovih vrijednih ekosustava.
Tijekom monitoringa uzeti su uzorci vode za analizu, čime se prati kvaliteta i zdravstvena ispravnost vode. Osim toga, popisana je flora i fauna unutar i izvan lokvi, kako bi se pratila bioraznolikost i promjene u sastavu vrsta. Prikupljeni podaci bit će pohranjeni u digitalnoj bazi podataka, čime se osigurava sustavno praćenje promjena kroz vrijeme.
Dugoročno praćenje stanja lokvi je od velikog značaja, jer lokve su ne samo važan dio prirodnog i kulturnog nasljeđa, već i značajan resurs i stanište za biljni i životinjski svijet.
Projekt se nastavlja s redovnim terenskim obilascima i daljnjim aktivnostima vezanim uz očuvanje ovih vrijednih vodenih staništa.
Invazivna strana vrsta je svaka alohtona (strana) vrsta unesena u ekosustav koja se može širiti i uzrokovati štetu okolišu, gospodarstvu ili ljudskom zdravlju.
Slika 1. Datura spp. (Fotografija: N. Milovan)
Kao povijesno središte migracija, turizma, trgovine i poljoprivrede, Europa je postala važna točka za uvođenje stranih vrsta. Uz stalnu globalizaciju i sve veću međunarodnu trgovinu i putovanja, vrlo je vjerojatno da će više vrsta biti uneseno i naturalizirano izvan svojih prirodnih područja. Biljke poput ukrasnih, stočnih, prehrambenih i ljekovitih vrsta su češće naturalizirane, što se postiže aktivnim razmnožavanjem, stoga su i široko rasprostranjene na velikim područjima. Uz to, namjerni unosi omogućuju veće šanse za uspostavu i širenje u odnosu na nekultivirane vrste, a posebno se ističe hortikultura kao jedan od ključnih puteva za unošenje stranih biljaka. Uvođenje stranih vrsta u neko područje predstavlja rizik, kako za bioraznolikost, tako i za gospodarstvo i zdravlje ljudi, jer svaka strana vrsta ima šansu postati invazivna, s obzirom da se ne zna kako će se ponašati u novom okolišu.
Kako se invazivne vrste šire u poljoprivredi?
Invazivne vrste su prilagodljive na širok raspon uvjeta čime čine veliku prijetnju bioraznolikosti, ali vrste poput korova ili ostalih štetnika mogu značajno utjecati na razne sektore gospodarstva, a posebice na poljoprivredu. Također, poljoprivreda kao gospodarska grana obuhvaća mnoge djelatnosti, od čega su mnoge povezane s transportom robe, posebice sjemena, opreme ili vozila, što može pridonijeti nenamjernom širenju stranih, invazivnih vrsta. Među najznačajnijim biljnim invazivnim vrstama u poljoprivredi u Hrvatskoj su: piramidalni sirak (Sorghum halepense), divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum) i vrste roda Datura, a među životinjskim smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys), octena mušica ploda (Drosophila suzukii) i Atherigona varia. Također, jedna od najpoznatijih invazivnih vrsta je ambrozija (Ambrosia artemisiifolia), koja osim što se ponaša kao korov u poljoprivredi, jedna je od najjačih alergena koji može izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe kod ljudi.
Slika 2. Sorghum halepense (Fotografija: N. Milovan)
Većina troškova u poljoprivredi u Hrvatskoj odnosi na invazivne vrste
Prema provedenim istraživanjima, u razdoblju od 1970. do 2017. godine, na globalnoj razini troškovi uzrokovani invazivnim vrstama procjenjuju se na približno 1,288 bilijuna $, dok u Europi iznose približno 140,20 milijardi $ za period od 1960. do 2020. godine. Na razini Europe, većina tih troškova (60%) direktno je povezana sa štetom i gubicima, dok se za prevenciju, kontrolu i edukaciju odvaja 20% od ukupnog iznosa. Preostalih 20% troškova odnosi se na kombinaciju spomenutih troškova. Od gospodarskih sektora, poljoprivreda je pretrpjela najveći ekonomski gubitak s dosegnutim troškovima od 36,00 milijardi $, odnosno 26% ukupnog iznosa.
U istom razdoblju, ukupni troškovi zbog utjecaja invazivnih vrsta u Hrvatskoj su iznosili 0,2 milijarde $, pri čemu se više od 70% odnosi na troškove u poljoprivredi.
Postoji li rješenje?
Biološke invazije svrstavaju se među primarne rizike za zdravlje ekosustava, te zahtijevaju intervenciju u oblicima prevencije njihovog širenja, rane identifikacije u okolišu, te upravljanja i nadzora populacija. U dosadašnjim istraživanjima, uočeni su pozitivni efekti educiranja javnosti o tematici invazivnih vrsta, stoga je javna svijest i razumijevanje opće populacije na temu ekoloških problema, poput invazivnih vrsta, jedan od ključnih preduvjeta za njihovo uspješno rješavanje ili kontroliranje.
Mjere upravljanja i suzbijanja invazivnih vrsta često su skupe i nedovoljno učinkovite, što dodatno naglašava važnost edukacije kao ključnog alata u prevenciji njihova širenja – osobito u poljoprivredi, gdje pravovremena informiranost može značajno smanjiti ekonomske i ekološke štete.
Slika 3. Pajasen u masliniku (Fotografija: B. Sladonja)
EkoPis je ove godine sudjelovao na 67. Seminaru biljne zaštite u Opatiji, održanom od 4. do 7. veljače 2025. Djelatnici Instituta, Nataly Milovan, univ. bacc. mariscient., Matija Pamić, univ. bacc. ing. agr., Marica Vukmirović, dipl. ing. agr., i dr. sc. Barbara Sladonja, predstavili su poster „Prevencija širenja invazivnih vrsta – edukacija kao ključni faktor“. Radom su izloženi rezultati istraživanja o educiranosti poljoprivrednika na temu invazivnih vrsta, kao i opće populacije, naglašavajući važnost preventivnog pristupa u njihovom suzbijanju.
Globalizacija olakšava širenje invazivnih vrsta koje ugrožavaju poljoprivredu. Među njima su piramidalni sirak (Sorghum halepense), divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum), vrste roda Datura te štetnici poput smeđe mramoraste stjenice (Halyomorpha halys) i octene mušice ploda (Drosophila suzukii). Također, ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) je agresivan korov i jak alergen, uzrokujući ozbiljne zdravstvene tegobe. Budući da suzbijanje invazivnih vrsta često nije učinkovito, edukacija je ključna za njihovu prevenciju.
