Hrvatsko ime: čičoka
Latinski naziv: Helianthus tuberosus L.
Domovina: Sjeverna Amerika (Kanada, SAD)
Područje introdukcije: Europa, Afrika, Srednja i Južna Amerika, Australija, istočna Azija
Putovi širenja: namjerni unos za potrebe hortikulture
Opis
Opis: Do 2 m visoka trajnica, srodna i slična suncokretu. Korijen biljke je pomalo neugledan, gomoljastog, nepravilnog oblika i veličine. Stabljika je uspravna, dlakava i u gornjem dijelu razgranjena. Razvija podzemnu stabljiku (podanak) s jestivim gomoljastim zadebljanjima. Listovi su izduženo jajasti, na vrhu ušiljeni, s pilasto nazubljenim rubom, dlakavi, s okriljenom peteljkom. Cvjetovi grade glavičasti cvat, cvatne glavice su žute. Razvija se plod roška koji ima 1 do 4 trepavičave čekinje.
Po čemu je prepoznatljiva: po velikim žutim cvjetovima i visokoj stabljici.
Ekologija vrste:
- biljka je osunčanih lokaliteta
- pokazatelj je staništa umjereno bogatih do bogatih dušikom
- tolerira i duže poplavljivanje
Stanište: različiti tipovi staništa riječnih obala. Pojavljuje se najčešće uz riječne obale, a li i u urbanim sredinama i poljoprivrednim površinama
Razmnožavanje: vegetativno podankom, dijelovima podanka i gomoljima koje prenose glodavci i voda. Cvjeta ujesen, od listopada do studenog
Negativni/pozitivni učinci
Ekološki: istiskuje zavičajne vrste, usporava sukcesiju prirodne vegetacije, potiče eroziju riječnih obala, smanjuje biološku raznolikost
Zdravstveni: mnogobrojna ljekovita svojstva korijena biljke (prevencija i liječenje alergija, inzulin, jača imunitet, štiti srce, protiv osteoporoze, kao afrodizijak,…)
Ekonomski: smanjuje prinose kultura (šećerne repe, kukuruza) na poljoprivrednim površinama
