Info

Hrvatsko ime: čičoka

Latinski naziv: Helianthus tuberosus L.

Domovina: Sjeverna Amerika (Kanada, SAD)

Područje introdukcije: Europa, Afrika, Srednja i Južna Amerika, Australija, istočna Azija

Putovi širenja: namjerni unos za potrebe hortikulture

Opis:

Opis: Do 2 m visoka trajnica, srodna i slična suncokretu. Korijen biljke je pomalo neugledan, gomoljastog, nepravilnog oblika i veličine. Stabljika je uspravna, dlakava i u gornjem dijelu razgranjena. Razvija podzemnu stabljiku (podanak) s jestivim gomoljastim zadebljanjima. Listovi su izduženo jajasti, na vrhu ušiljeni, s pilasto nazubljenim rubom, dlakavi, s okriljenom peteljkom. Cvjetovi grade glavičasti cvat, cvatne glavice su žute. Razvija se plod roška koji ima 1 do 4 trepavičave čekinje.

Po čemu je prepoznatljiva: po velikim žutim cvjetovima i visokoj stabljici.

Ekologija vrste:

  • Biljka je osunčanih lokaliteta
  • Pokazatelj je staništa umjereno bogatih do bogatih dušikom
  • Tolerira i duže poplavljivanje

 

Stanište: različiti tipovi staništa riječnih obala. Pojavljuje se najčešće uz riječne obale, a li i u urbanim sredinama i poljoprivrednim površinama

Razmnožavanje: vegetativno podankom, dijelovima podanka i gomoljima koje prenose glodavci i voda. Cvjeta ujesen, od listopada do studenog.

Negativni/pozitivni učinci:

Ekološki: istiskuje zavičajne vrste, usporava sukcesiju prirodne vegetacije, potiče eroziju riječnih obala, smanjuje biološku raznolikost

Zdravstveni: mnogobrojna ljekovita svojstva korijena biljke (prevencija i liječenje alergija, inzulin, jača imunitet, štiti srce, protiv osteoporoze, kao afrodizijak,…)

Ekonomski: smanjuje prinose kultura (šećerne repe, kukuruza) na poljoprivrednim površinama