Hrvatsko ime: teofrastov mračnjak, sljez veliki, žutosljez
Latinski naziv: Abutilon theophrasti Medik.
Domovina: umjerena i tropska područja Azije
Područje introdukcije: Sjeverna Amerika, zapadna, sjeverna i jugoistočna Europa i Mediteran, sjeverna Afrika, u Hrvatskoj dokumentirani nalazi s kraja 19. stoljeća
Putovi širenja: namjeran unos, koristi se za proizvodnju vlakana i kao ljekovita i jestiva biljka
Opis vrste
Opis: Biljka visoka 0,5-1 m. Ima gusto dlakave stabljike i listove. Listovi su srcasto-okruglog oblika, pri vrhu su ušiljeni, dugi 3-5 cm, dlanaste nervature. Kada se zdrobe imaju neugodan miris. Cvjetovi su dvospolni. Ocvijeće se sastoji od 5 dlakavih lapova i 5 narančasto žutih latica dugih 7-13 mm. Plod je dlakavi tobolac koji sadrži male, crne, bubrežaste sjemenke.
Po čemu je prepoznatljiva: po dlakavosti stabljike, lista i ploda
Ekologija vrste:
- biljka je svjetla, u pravilu raste na više od 40 % relativnog osvjetljenja
- termofilna je
- pokazatelj je iznimne topline
- pokazatelj je dušikom siromašnih do umjereno bogatih tala
Stanište: antropogeno utjecana staništa, ruderalna staništa, poljoprivredne površine
Razmnožavanje: Oprašuje se kukcima, jedna jedinka može proizvesti 700-17000 sjemenki, cvjeta tijekom srpnja i kolovoza. Klijavost sjemenki može biti i do 50 godina.
Negativni/pozitivni učinci
Ekološki: opasan i agresivan korov na poljoprivrednim površinama, alelopatski umanjuje rast drugih biljaka
Zdravstveni: uzgoj vlakana i kao ljekovita te jestiva biljka
Ekonomski: može drastično smanjiti prinos pojedinih kultura
