Hrvatsko ime: teofrastov mračnjak, sljez veliki, žutosljez

Latinski naziv: Abutilon theophrasti Medik.

Domovina: umjerena i tropska područja Azije

Područje introdukcije: Sjeverna Amerika, zapadna, sjeverna i jugoistočna Europa i Mediteran, sjeverna Afrika, u Hrvatskoj dokumentirani nalazi s kraja 19. stoljeća

Putovi širenja: namjeran unos, koristi se za proizvodnju vlakana i kao ljekovita i jestiva biljka

Opis vrste

Opis: Biljka visoka 0,5-1 m. Ima gusto dlakave stabljike i listove. Listovi su srcasto-okruglog oblika, pri vrhu su ušiljeni, dugi 3-5 cm, dlanaste nervature. Kada se zdrobe imaju neugodan miris. Cvjetovi su dvospolni. Ocvijeće se sastoji od 5 dlakavih lapova i 5 narančasto žutih latica dugih 7-13 mm. Plod je dlakavi tobolac koji sadrži male, crne, bubrežaste sjemenke.

Po čemu je prepoznatljiva: po dlakavosti stabljike, lista i ploda

Ekologija vrste:

  • biljka je svjetla, u pravilu raste na više od 40 % relativnog osvjetljenja
  • termofilna je
  • pokazatelj je iznimne topline
  • pokazatelj je dušikom siromašnih do umjereno bogatih tala

Stanište: antropogeno utjecana staništa, ruderalna staništa, poljoprivredne površine

Razmnožavanje: Oprašuje se kukcima, jedna jedinka može proizvesti 700-17000 sjemenki, cvjeta tijekom srpnja i kolovoza. Klijavost sjemenki može biti i do 50 godina.

Negativni/pozitivni učinci

Ekološki: opasan i agresivan korov na poljoprivrednim površinama, alelopatski umanjuje rast drugih biljaka

Zdravstveni: uzgoj vlakana i kao ljekovita te jestiva biljka

Ekonomski: može drastično smanjiti prinos pojedinih kultura