Vatrenjača (Pterois miles), često poznata i kao „riba lav“, vrlo je atraktivna riba raskošnih boja, elegantnih pokreta i impozantnih bodlji koje podsjećaju na lavlju grivu. Invazija ove vrste u Sredozemnom moru zabilježena je od 2012. godine kod Libanona, a u Jadranskom moru njezin se porast bilježi od 2019. godine. Zbog zagrijavanja mora, termofilne vrste (toploljubne) poput vatrenjače, postaju sve učestaliji stanovnici Jadrana predstavljajući veliki ekološki rizik za bioraznolikost.
Na temelju dostupnih podataka za istočni Jadran prikazujemo kartu rasprostranjenosti vatrenjače s mjestima njezinih dosadašnjih nalaza u razdoblju od lipnja 2024. do siječnja 2025.
Preuzeto iz Dragičević i Ugarković (2025), dostupno na poveznici: https://hrcak.srce.hr/en/331731.
Zašto je vatrenjača invazivna?
Vatrenjača je grabežljiva riba porijeklom iz Indo-Pacifika, poznata po iznimnoj plodnosti. Jedna ženka vatrenjače može proizvesti i do dva milijuna jajašaca godišnje. U Jadranskom moru, gdje ima vrlo malo prirodnih neprijatelja, njezina populacija može naglo rasti. Ova invazivna vrsta istiskuje autohtone vrste jer se natječe za hranu i stanište, a istovremeno se hrani upravo manjim, mladim vrstama riba koje su ključne za ravnotežu morskog ekosustava. Time narušava prirodnu ravnotežu, smanjuje bioraznolikost te može negativno utjecati na ribarstvo i gospodarstvo.
Stanište i prehrana vatrenjače
Vatrenjače obično borave u blizini podvodnih grebena i stjenovitih dna, do dubine od 80 metara, ali ih se može pronaći i u plićim vodama Jadranskog mora. Veće jedinke hrane se manjim ribama, dok se mlađe hrane sitnim rakovima. Prilikom lova, često djeluju u skupinama, zajednički opkole plijen i tako povećaju šansu za uspješan ulov. Ove ribe imaju izrazito velik apetit, dnevno mogu pojesti i do 4 % svoje tjelesne mase. Također, mogu preživjeti dulja razdoblja bez hrane zahvaljujući želucu koji se može proširiti više od 30 puta, omogućujući im da odjednom konzumiraju velike količine plijena.
Izgled i posebnosti vatrenjače
Odrasle jedinke vatrenjače mogu narasti do 35 centimetara te mogu težiti više od kilograma. Vatrenjača koristi posebne izrasline iznad očiju kako bi privukla plijen, a iste strukture imaju važnu ulogu i u privlačenju partnera. Njezine duge, otrovne bodlje smještene su na perajama, a njihov ubod može uzrokovati jaku bol, oticanje i druge zdravstvene probleme.
Zanimljivo je da vatrenjača i škarpina (Scorpaena scrofa) pripadaju istoj porodici škarpinki (Scorpaenidae). Obje imaju otrovne bodlje čiji ubod može izazvati jaku bol, no unatoč tome, obje su cijenjene zbog ukusnog mesa. Otrov im je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom, pa je vatrenjača jednako sigurna za jelo ukoliko se pravilno pripremi.
Gornja slika prikazuje vatrenjaču (Pterois miles), a donja slika škarpinu (Scorpaena scrofa).
Možemo li nešto učiniti?
U mnogim zemljama gdje je vatrenjača postala problematična invazivna vrsta, potiče se njezino ciljano izlovljavanje kao mjera kontrole. Iako njezino širenje ne možemo u potpunosti zaustaviti, praćenje populacije i edukacija javnosti predstavljaju ključne korake u borbi protiv invazivnih vrsta.
Ako primijetite ovu vrstu ribe ili znate gdje je rasprostranjena, javite nam se i šaljite nam fotografije na civ@iptpo.hr ili putem naših društvenih mreža.
