U vrijeme kada je na našoj obali izrazito velika gužva, usprkos težnjama održivog turizma, otpad se gomila i nerijetko završava u moru. Tako je opterećenost mora i oceana otpadom, posebice plastikom, postao jedan od vodećih ekoloških problema današnjice.
Plastika se počela proizvoditi 1950-ih godina, a svoju je popularnost stekla zato što je građena od materijala (sintetičkih ili polu sintetičkih organskih polimera) koji su jeftini, a karakteriziraju se kao čvrsti, dugotrajni i otporni na koroziju. S vremenom, postala je neizostavan materijal modernog života, te se danas nalazi gotovo u svemu. Prema veličini ju dijelimo u dvije glavne skupine, makroplastika i mikroplastika. U makroplastiku pripadaju svi plastični dijelovi koji su veći od 25 mm, dok je mikroplastika karakterizirana s veličinom sitnijom od mrvice kruha. Mikroplastika je pojam koji danas često čujemo, a nastaje na dva načina. Proizvodi se u sitnim večinama zbog upotrebe u raznim kozmetičkim proizvodima i industriji, ili može nastati kada se makroplastika pod utjecajem vanjskih uvijeta poput valova, UV svijetla i tlaka, usitni na manje dijelove.
Zašto je plastika postala problem?
U svijetu se, prosječno godišnje proizvede više od 460 milijuna tona plastike, dok se prema proračunima smatra da će ta brojka udvostručiti do 2050. godine. Svake godine, oko 8 milijuna tona plastike dospjeva u mora i oceane, a to se događa zbog nepravilnog skladištenja ili pak namjernog otpuštanja plastike u more.
Prijenos otpada s kopna u morski okoliš najčešći je putem rijeka, a pospješuju ga elementarne nepogode prilikom oluja putem vjetra i kiše ili prilikom poplava. Mnoge tvornice u industrijske svrhe koriste plastiku i polimere koje u veličinama mikroplastike otpuštaju putem otpadnih voda. Također, otpadne vode poput gradske kanalizacije često sadrže manje komadiće plastike. Kada plastika dospije u more, njezino kretanje pospješuju vjetar, valovi, morske struje, a utjecaj imaju i morske mijene. Nošena morskim strujama, plastika dolazi na obale ili ostaje plutati po površini, dok određeni dijelovi mogu postepeno tonuti na morsko dno gdje se pod utjecajem visokog tlaka smanjuju na manje dijelove.
Kakvo je stanje u Jadranu?
Jadransko more je poluzatvoreni bazen i kao takav pod izrazitim je utjecajem rijeka koje se u njega ulijevaju, posebice pod utjecajem najveće talijanske rijeke Po, koja se ulijeva u sjeverni Jadran. Procjenjuje se kako 40% morskog otpada u Jadranu dolazi putem rijeka, dok dodatnih 40% dolazi iz urbanih obalnih sredina kroz turizam i stanovništvo. Prema procjenama, 20% otpada koji dolazi u Jadran je rezultat morskih aktivnosti poput pomorskog prometa, akvakulture i ribarstva. Kada govorimo o plastičnom otpadu, smatra se da u Jadransko more svake godine dolazi 10.000 tona plastike, što je otprilike ekvivalentno težini oko 6.667 automobila. Najveću koncentraciju plastike u sjevernom Jadranu pronalazimo između ušća rijeke Po i Tršćanskog zaljeva, međutim ono što pomaže „čišćenju“ sjevernog Jadrana su morske struje. Obalni otpad koji pluta površinom Jadrana, kreće se površinskom ciklonalnom cirkulacijom dok se ne nasuka na jugozapadnoj obali Italije, napusti Jadran ili ponovno cirkulira u južnom vrtlogu.
Koliko plastika utječe na morske organizme?
Plastika sadrži štetne tvari koji na morske organizme djeluju toksično i izazivaju trovanje, a utjecaj plastike ovisi o njenoj veličini. Smatra se da, samo od plastičnog otpada godišnje ugine 100 milijuna morskih životinja. Kada organizmi u probavni trakt unesu makroplastiku, osim trovanja, nastaju fizičke ozljede probavnog trakta. Ozljede nastaju i kada se, organizmi zapetljaju u odbačenim mrežama ili komadima plastike poput plastičnih vrećica, što u većini slučajeva onemogućuje prehranu, te nastupa smrt. Također, bitno je spomenuti da su u većini zarobljeni organizmi mlade jedinke prvenstveno zbog manje veličine tijela te same „znatiželje i zaigranosti“. Osim makroplastike na morske organizme negativno utječe mikroplastika, a zajedničke posljedice unosa u organizam uključuju blokiranje probavnog trakta, prestanak hranjenja, smanjenu razinu hormona te probleme u reprodukciji.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
