U petak, 14. listopada, naša EkoPis ekipa obilježila je dječji tjedan radionicom „U potrazi za bojama“ u suradnji s Društvom „Naša Djeca“ Poreč.
S malim istraživačima uputili smo se u šumicu sv. Marka pored Instituta gdje smo tražili skrivene boje u prirodi. Naša je potraga bila uspješna, pronašli smo razne boje i materijale, no ipak, za oko nam je zapela neobična crvena gljiva – Vještičino srce. Uočili smo i da je lakše pronaći tamnije boje od onih jarkih. Uz traženje biljaka, životinja, gljiva ili predmeta različitih boja, naši mali istraživači rješavali su zagonetke, te su za svoj rad prigodno nagrađeni.
Bilo nam je jako lijepo i zabavno, te jedva čekamo novu priliku za druženje s ovom super ekipom!
U srijedu, 9. listopada, u sklopu projekta EkoPis imali smo zadovoljstvo ugostiti učenike 5. razreda porečke Talijanske osnovne škole – Scuola elementare italiana „Bernardo Parentin“, zajedno s njihovom učiteljicama. Tijekom ovog lijepog posjeta, učenici su imali priliku upoznati se s našim radom te otkriti raznovrsne aktivnosti koje provodimo.
Na samom početku, predstavili smo im što sve rade naši znanstvenici i istraživači, te koje se aktivnosti provode na Institutu. Uslijedio je obilazak genetičkog laboratorija, gdje su učenici zavirili u svijet molekularne biologije i saznali više o projektima na kojima radimo. Nakon toga, prošetali smo edukativnom stazom u šumi Sv. Marka, gdje su se učenici upoznali s raznovrsnim biljkama i životinjama, te čuli zanimljive informacije o ekologiji, biologiji, invazivnim vrstama i aktivnostima na projektu EkoPis. Za kraj, učenici su obišli naše pokusno poljoprivredno imanje, gdje su saznali više o kulturama koje uzgajamo, strojevima koje koristimo, te kako svojim radom pridonosimo napretku znanstvenih istraživanja u području poljoprivrede.
Bilo nam je iznimno drago ugostiti ove mlade i znatiželjne posjetitelje, te se nadamo da je ovo samo početak naše buduće suradnje!
U ponedjeljak, 16. rujna, u žminjskom Multimedijalnom centru ‘Macel’ održano je predstavljanje publikacije “Monumentalna stabla: Priručnik za istraživače” autorica, biologinja, s Instituta za poljoprivredu i turizam, Mirele Uzelac Božac, Danijele Poljuha, Barbare Sladonja i Nataly Milovan.
Autorice Priručnika “Monumentalna stabla” (Foto: Dean Mladenović, istra24)
Riječ je o projektu očuvanja monumentalnih stabala u Istri kojeg je podržala Zaklada Adris prošle godine i omogućila prvo izdanje ove publikacije u 150 primjeraka. Priručnik sadrži detaljne priče o 4 monumentalna stabla i kako doći do 10 od njih. Priručnik dolazi sa kartom Istre i naljepnicama koje se skupljaju posjećivanjem i otkrivanjem stabala.
Zvijezde ovog priručnika su tako: Medeni Spomenik iz Poreča, Rasplesani Hrast u Rojnićima, Lipa Čuvarica sa Ćićarije te Braća Cedrovi iz Červara koji čekaju da ih se otkrije, a njihove priče ispričaju. Riječ je o stablima koji imaju gotovo 200 godina zbog čega ih vrijedno posjetiti.
S velikim zadovoljstvom predstavljamo našu edukativnu knjižicu za djecu pod nazivom „Mali morski prijatelji“ i bojanku za djecu pod nazivom „Šareni morski svijet“.
Edukativna knjižica Mali morski prijatelji osmišljena je kako bi najmlađima pružila zabavan način upoznavanja Jadranskog mora i njegovih stanovnika. Djeca imaju priliku zaroniti u šareni svijet našeg mora, upoznati se s raznolikim morskim životinjama, te kroz zanimljive i interaktivne zadatke naučiti koliko je važno očuvati morski ekosustav. Knjižica je namijenjena učenicima nižih razreda osnovne škole, no u njoj mogu uživati svi – i mali i veliki!
Uz knjižicu, osmislili smo i bojanku Šareni morski svijet, čime želimo potaknuti kreativnost i maštu najmlađih, dok istovremeno uče o fascinantnim stanovnicima Jadranskog mora. Kroz bojanje, mališani će imati priliku izraziti svoju kreativnost, putovati kroz Jadransko podmorje i upoznati predivne prizore koje skriva naše more.
Ove knjižice izrađene su na Institutu za poljoprivredu i turizam Poreč, u sklopu edukacijskih aktivnosti na projektu EkoPis: Praćenje promjena u okolišu i promocija ekološke pismenosti, uz podršku Grada Poreča.
Tiskani materijali namijenjeni su prvenstveno djeci iz odgojnih i obrazovnih institucija grada Poreča s kojima imamo uspostavljenu suradnju, no svi zainteresirani mogu nam se javiti (nataly@iptpo.hr ili civ@iptpo.hr) i zatražiti svoj primjerak. Digitalnu verziju naših edukativnih materijala možete također besplatno preuzeti putem poveznice:
U vrijeme kada je na našoj obali izrazito velika gužva, usprkos težnjama održivog turizma, otpad se gomila i nerijetko završava u moru. Tako je opterećenost mora i oceana otpadom, posebice plastikom, postao jedan od vodećih ekoloških problema današnjice.
Plastika se počela proizvoditi 1950-ih godina, a svoju je popularnost stekla zato što je građena od materijala (sintetičkih ili polu sintetičkih organskih polimera) koji su jeftini, a karakteriziraju se kao čvrsti, dugotrajni i otporni na koroziju. S vremenom, postala je neizostavan materijal modernog života, te se danas nalazi gotovo u svemu. Prema veličini ju dijelimo u dvije glavne skupine, makroplastika i mikroplastika. U makroplastiku pripadaju svi plastični dijelovi koji su veći od 25 mm, dok je mikroplastika karakterizirana s veličinom sitnijom od mrvice kruha. Mikroplastika je pojam koji danas često čujemo, a nastaje na dva načina. Proizvodi se u sitnim večinama zbog upotrebe u raznim kozmetičkim proizvodima i industriji, ili može nastati kada se makroplastika pod utjecajem vanjskih uvijeta poput valova, UV svijetla i tlaka, usitni na manje dijelove.
Zašto je plastika postala problem?
U svijetu se, prosječno godišnje proizvede više od 460 milijuna tona plastike, dok se prema proračunima smatra da će ta brojka udvostručiti do 2050. godine. Svake godine, oko 8 milijuna tona plastike dospjeva u mora i oceane, a to se događa zbog nepravilnog skladištenja ili pak namjernog otpuštanja plastike u more.
Prijenos otpada s kopna u morski okoliš najčešći je putem rijeka, a pospješuju ga elementarne nepogode prilikom oluja putem vjetra i kiše ili prilikom poplava. Mnoge tvornice u industrijske svrhe koriste plastiku i polimere koje u veličinama mikroplastike otpuštaju putem otpadnih voda. Također, otpadne vode poput gradske kanalizacije često sadrže manje komadiće plastike. Kada plastika dospije u more, njezino kretanje pospješuju vjetar, valovi, morske struje, a utjecaj imaju i morske mijene. Nošena morskim strujama, plastika dolazi na obale ili ostaje plutati po površini, dok određeni dijelovi mogu postepeno tonuti na morsko dno gdje se pod utjecajem visokog tlaka smanjuju na manje dijelove.
Kakvo je stanje u Jadranu?
Jadransko more je poluzatvoreni bazen i kao takav pod izrazitim je utjecajem rijeka koje se u njega ulijevaju, posebice pod utjecajem najveće talijanske rijeke Po, koja se ulijeva u sjeverni Jadran. Procjenjuje se kako 40% morskog otpada u Jadranu dolazi putem rijeka, dok dodatnih 40% dolazi iz urbanih obalnih sredina kroz turizam i stanovništvo. Prema procjenama, 20% otpada koji dolazi u Jadran je rezultat morskih aktivnosti poput pomorskog prometa, akvakulture i ribarstva. Kada govorimo o plastičnom otpadu, smatra se da u Jadransko more svake godine dolazi 10.000 tona plastike, što je otprilike ekvivalentno težini oko 6.667 automobila. Najveću koncentraciju plastike u sjevernom Jadranu pronalazimo između ušća rijeke Po i Tršćanskog zaljeva, međutim ono što pomaže „čišćenju“ sjevernog Jadrana su morske struje. Obalni otpad koji pluta površinom Jadrana, kreće se površinskom ciklonalnom cirkulacijom dok se ne nasuka na jugozapadnoj obali Italije, napusti Jadran ili ponovno cirkulira u južnom vrtlogu.
Slika 1. prikazuje a) prosječne koncentracije plutajućeg otpada (g km-2) na površini mora u razdoblju od 2009. do 2015. godine i (b) kretanje površinskih struja (m/s). Preuzeto iz Liubartseva i sur. (2015), dostupno na poveznici: http://dx.doi.org/10.1016/j.marpolbul.2015.12.031
Koliko plastika utječe na morske organizme?
Plastika sadrži štetne tvari koji na morske organizme djeluju toksično i izazivaju trovanje, a utjecaj plastike ovisi o njenoj veličini. Smatra se da, samo od plastičnog otpada godišnje ugine 100 milijuna morskih životinja. Kada organizmi u probavni trakt unesu makroplastiku, osim trovanja, nastaju fizičke ozljede probavnog trakta. Ozljede nastaju i kada se, organizmi zapetljaju u odbačenim mrežama ili komadima plastike poput plastičnih vrećica, što u većini slučajeva onemogućuje prehranu, te nastupa smrt. Također, bitno je spomenuti da su u većini zarobljeni organizmi mlade jedinke prvenstveno zbog manje veličine tijela te same „znatiželje i zaigranosti“. Osim makroplastike na morske organizme negativno utječe mikroplastika, a zajedničke posljedice unosa u organizam uključuju blokiranje probavnog trakta, prestanak hranjenja, smanjenu razinu hormona te probleme u reprodukciji.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
S dolaskom toplih i sunčanih dana, krenule su naše ljetne aktivnosti. Ove godine u sklopu projekta EkoPis – Projekta za promicanje ekologije i ekološke pismenosti Instituta za poljoprivredu i turizam uz potporu Grada Poreča, provodimo znanstveno-edukacijske radionice „Upoznajmo pluća našeg mora“ za djecu ljetnog kampa u organizaciji Društva „Naša djeca“ Poreč.
Radionice se provode na obje lokacije kampa, Gradskom kupalištu i plaži Pical, kao i u svakoj smjeni. Do sada smo proveli 2 radionice. Na njima su djeca imala priliku učiti o najčešćim vrstama morskih algi i cvjetnica u Jadranu. Kroz interaktivno predavanje, saznali su koja je razlika između algi i pravih morskih biljaka, zašto su važne za naš ekosustav te koje im aktivnosti predstavljaju prijetnju. Najzanimljiviji dio bila je izrada algarija – herbarija s algama, gdje su djeca imala priliku naučiti tehnike sakupljanja i čuvanja algi.
Ove radionice pružaju djeci jedinstvenu priliku da kroz igru i zabavu steknu nova znanja o morskom svijetu i važnosti očuvanja naših mora, a mi smo ponosni što imamo priliku sudjelovati u osvješćivanju mladih o važnosti morskog ekosustava.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
Ovih dana svjedočili smo cvjetanju mora duž zapadne obale Istre, što je mnogima izazvalo nelagodu pri pomisli na kupanje. No, što je zapravo cvjetanje mora i kako nastaje?
Cvjetanje mora, poznato i kao cvjetanje algi, prirodna je pojava stvaranja sluzavih nakupina na površini mora. Nakupine se sastoje od polisaharida i prirodnih organskih tvari, a nastaju kada fitoplankton naglo i ubrzano raste zbog povoljnih meteoroloških i oceanoloških uvjeta. Povećana koncentracija hranjivih tvari, kao što su nitrati i fosfati, koji u more dospijevaju putem rijeka, kanalizacijskih ispusta ili industrijskih zagađivača, mogu pospješiti rast algi. Također, određene vrste fitoplanktona preferiraju toplije uvjete za rast i razmnožavanje, stoga promjene u temperaturi mora uz dovoljnu količinu sunčeve svjetlosti mogu biti jedan od uzročnika prekomjernog razmnožavanja fitoplanktona. Uz to, važan faktor je i miješanje vodenog stupca. Naime, ukoliko je vodeni stupac stabilan, odnosno bez puno miješanja, alge će se lakše akumulirati u površinskim slojevima gdje im je dostupno najviše svjetla.
Zašto se cvjetanje mora događa baš uz našu obalu?
Prvo zabilježeno cvjetanje mora u sjevernom Jadranu datira iz 1729. godine, a od 1988. godine se periodično ponavlja. Posebno se ističu godine 1983., 1988., 1991., 1997., te period od 2000. do 2004., kada su zabilježene velike sluzave nakupine koje nazivamo agregati. Područje sjevernog Jadrana je u određenim periodima eutrofno, odnosno bogato hranjivim solima – u najvećoj mjeri nitratima i fosfatima. Glavni unos hranjivih soli u sjeverni Jadran dolazi iz rijeke Po, a utjecaj imaju i rijeke Soča i Adige, te Venecijanska laguna, dotoci u području Trsta i potoci i podzemna voda uz Istarsku obalu. Najveći unos hranjivih soli zabilježen je kroz svibanj i lipanj, te listopad i studeni. Cvjetanje mora može trajati i do tri mjeseca, a vjetrom se kontaminiraju plaže i obalna područja što znatno može utjecati na turističku sezonu, ali i na ribarstvo.
Važno je napomenuti da iako može biti neugodno, kupanje u moru s algama nije štetno za kupače jer se ne radi o toksičnom cvjetanju mora.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
Komarci su mali dvokrilni kukci koji žive u svim područjima svijeta, te su ujedno jedna od najrasprostranjenijih taksonomskih skupina na Zemlji. Mogu preživjeti u velikom rasponu klimatskih uvjeta, od vrućih tropskih do hladnih sjevernih predjela. U svijetu je poznato više od 3000 vrsta, dok su u Hrvatskoj do sad zabilježene 52 vrste komaraca. Na području Istre zabilježena je 31 vrsta, a najpoznatija i najrasprostranjenija je Obični komarac (Culex pipiens). Osim „domaćih“ vrsta komaraca, u Istri nalazimo i na invazivnu vrstu Azijskog tigrastog komarca (Aedes (Stegomia) albopictus), čije širenje prati Zavod za javno zdravstvo Istarske županije u suradnji s Institutom za poljoprivredu i turizam Poreč i Gradom Porečom. Tigrasti komarac je relativno malen sa tipičnim crnim sjajnim ljuskama i srebrno bijelim ljuskama na člancima nogu i pipalima. Na dorzalnom dijelu prsnog koša se nalazi bijela pruga po čemu ga i raspoznajemo.
Kada su u stadiju ličinke, komarci jako brzo rastu, a hrane se bakterijama ili organskom tvari koja se nalazi u vodi na način da filtriraju vodu. Zanimljivo je i to, da jedna takva ličinka u jednom danu može profiltrirati čak 1 litru vode. Odrasli komarci se hrane nektarom što im daje snagu za let, no kada ženke polažu jaja, treba im puno više energije koju dobivaju iz kvalitetne hrane – krvi. Ženke komarca pronalaze svoju hranu na način da lete i traže domaćina od kojeg će uzeti krv, što mi kao ljudi svjedočimo kada dosadni komarci lete oko nas i čujemo njihovo zujanje. Zanimljivo je i to da prilikom traženja hrane, odnosno domaćina, neke vrste mogu odletjeti i do 30 km od legla, što im omogućuju malena krila koja su lagana i pomiču se oko 600 puta u sekundi. Razlog zbog kojeg nas ubod komarca svrbi, leži u tome što komarac jednom cjevčicom usisava našu krv, dok kroz drugu cjevčicu otpušta sadržaj pljuvačne žlijezde koji sprječava zgrušavanje krvi, na što naše tijelo reagira oteklinom i svrbežom.
Kako možemo spriječiti širenje komaraca?
Obilne kiše stvaraju idealne uvjete za razvoj legla komaraca. Osim što se razvijaju u prirodnim vodama stajaćicama, komarci često nalaze pogodna mjesta za razvoj u dvorištima i vrtovima. Njihov razvoj ovisi o vodi, a mogu se prilagoditi i čistim i onečišćenim vodama, te različitim prirodnim i antropogenim staništima. U proljeće, prve vrste komaraca koje se pojavljuju obično dolaze iz šumskih područja i poplavnih površina, dok dolaskom toplijih dana i uz dovoljno vode u okolišu, legla komaraca postaju aktivna i u naseljima u našim dvorištima. Stoga, potrebno je redovito prazniti i čistiti spremnike za vodu, posude za zalijevanje, pojilice za životinje i slične posude koje zadržavaju vodu poput posuda za cvijeće i guma. Uz to, spremnike za vodu zaštititi poklopcima, gustim mrežama ili folijama. Pomaže i redovito uklanjanje otpada kao što su limenke, gume, bačve i druge vrste krupnog otpada u kojima se može zaustavljati voda i postati stanište komaraca. Mjere suzbijanja komaraca poput zaprašivanja su efikasne, no za sobom ostavljaju posljedice na ekosustav. Kemikalije koje se koriste su, osim za komarce, štetne i za pčele i druge oprašivače, ali i za zdravlje ljudi. Stoga je potrebno provoditi ekološki prihvatljive metode, poput one koja se testira u Istri. Jedna od mjera za kontrolu brojnosti tigrastog komarca koju provodi Zavod za javno zdravstvo Istarske županije je korištenje sterilnih jedinki mužjaka iste vrste (eng. Sterile insect technique, SIT). Ova metoda uključuje puštanje sterilnih mužjaka komaraca u prirodnu populaciju. Kada se sterilni mužjaci pare s divljim ženkama iste vrste, ženke polažu jaja iz kojih se ne razvijaju novi komarci. Ako se sterilni mužjaci puštaju u dovoljnom broju i kroz duže vrijeme, oni se pare s velikim brojem ženki, što na kraju dovodi do značajnog smanjenja broja tigrastih komaraca u tom području.
No, iako su nama ljudima komarci nepoželjni, moramo napomenuti da i oni imaju svoju ekološku ulogu. Odrasle jedinke i njihova jaja su važan izvor hrane za mnoge vrste životinja, uključujući ribe, ptice, vodozemce i druge insekte. Iako su poznati po svojoj ulozi u širenju bolesti, neki komarci su i oprašivači. Također, larve komaraca doprinose ekosustavu razgrađujući organske tvari u vodi, što pomaže u ciklusu hranjivih tvari u prirodi.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
Svake godine zadnjeg tjedna svibnja diljem Hrvatske obilježavaju se Dani botaničkih vrtova, arboretuma i botaničkih zbirki. Cilj manifestacije je edukacija građana i popularizacija botanike i botaničke tematike na zabavan način te podizanje svijesti o očuvanju prirode i okoliša. Ovogodišnja tema obilježila su stara stabla, monumentalna, povijesna, veteranska i slična stabla.
U sklopu toga, održano je predavanje u Strukovnoj školi Pula na temu monumentalnih stabala. Učenici su bili vrijedni te su otišli na teren, fotografirali stara stabla te postavili pravu izložbu u školskim hodnicima.
Za one manje, vrtićke skupine, održane su četiri radionice „Potraga za šumskim blagom“ u šumici sv. Marko kraj Instituta. Tako su djeca naučila što su to botanički vrtovi, koliko staro može biti neko stablo, razlikovati listove više vrsta te čemu služe šišarke. Veselimo se sljedećim radionicama!
