Danas je na satu biologije u 2. razredu opće gimnazije u Srednjoj školi Mate Balota održana debata na temu zaštite prirodnih područja, s naglaskom na EU strategiju za bioraznolikost do 2030. godine. Ova strategija predviđa da zemlje članice Europske unije zaštite najmanje 30% kopnenih i morskih područja do kraja desetljeća. Učenici su se ovom prilikom pretvorili u znanstvenike – biologe i ekološke stručnjake – te su dobili zadatak istražiti i debatirati o ovoj ambicioznoj inicijativi.
U debati su sudjelovale dvije ekipe. Prva ekipa bila je usmjerena na argumentiranje u korist strategije, istražujući razloge zbog kojih je važna i nužna za očuvanje bioraznolikosti i održivost ekosustava. Druga ekipa imala je zadatak analizirati potencijalne nedostatke strategije, ponuditi argumentiranu kritiku i predložiti alternativna rješenja koja bi mogla bolje odgovoriti na izazove zaštite prirode u kontekstu Europske unije.
Debata je bila dinamična i poticajna, omogućivši učenicima ne samo da prodube svoje razumijevanje ekoloških tema već i da razviju vještine argumentiranja i kritičkog mišljenja.
U subotu, 26. listopada, sudjelovali smo na prvom CapyCon-u – Konvenciji o kvaliteti slobodnog vremena. Naša ekipa predstavila je projekt te razgovarala s građanima o problemima invazivnih vrsta i mogućnostima uključivanja u sprječavanje njihovog širenja.
Također, za najmlađe posjetitelje organizirali smo predstavljanje naše slikovnice „Mali morski prijatelji“, koja je naišla na pozitivan odaziv.
Ova manifestacija pružila nam je priliku da podijelimo važne informacije i potaknemo zajednicu na aktivno sudjelovanje u očuvanju prirode.
Zahvaljujemo se organizatorima iz udruge Capybara na izvrsnoj organizaciji i radujemo se budućoj suradnji.
Voditeljica projekta EkoPis, dr. sc. Barbara Sladonja, prisustvovala je sastanku u prostorijama Nature Histrice, 25. listopada 2024. Tema sastanka bila je metodologija obnove lokvi i praćenja nakon obnove. Ovaj projekt vodi i financira Grad Poreč.
Naime, na stancijama Bečić i Vergotini te u Porto Busoli, na području Poreča, provodi se obnova lokvi kako bi se poboljšali uvjeti za zadržavanje vode i očuvala njihova prirodna funkcija. Uklanja se površinski sloj organskih tvari, dodaje sloj gline, uklanja raslinje koje ometa prirodne procese i obnavljaju suhozidi i kamene stepenice. Na ovaj način se obnavlja kulturna baština i stvaraju povoljniji uvjeti staništa za autohtone biljne i životinjske vrste.
Projekt EkoPis djeluje i na području ove tematike, te na ovom projektu sudjelujemo kroz savjetovanja i stručni nadzor nad radovima. Ovaj projekt je zapravo nastavak projekta „Lokve u Istri“, na kojem su surađivali Javna ustanova „Natura Histrica“, Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije i Institut za poljoprivredu i turizam.
Lokve su važan dio prirodnog i kulturnog nasljeđa jer predstavljaju rijetka staništa za mnoge autohtone vrste, te služe kao važan izvor vode za divlje životinje i biljke tijekom sušnih razdoblja. Stoga će se praćenje stanja obnovljenih lokvi provoditi 4 puta godišnje, a u njega će biti uključena i kontrola vode koju provodi Zavod za javno zdravstvo. Ekološke aspekte pratit će sve tri institucije, a podaci će se sakupljati digitalnim alatima i stvarat će se baza podataka u GIS-u.
U četvrtak, 24. listopada, sudjelovali smo na radionici pod nazivom Klimatske promjene i prilagodba u Istri – Od planiranja do lokalnog djelovanja.
Radionica je održana u kongresnoj dvorani Obrtničkog doma u Poreču, a organizirali su je Grad Poreč-Parenzo, Sunčani ured Grada Poreča-Parenzo, Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) te Istarska regionalna energetska agencija (IRENA) u okviru projekta REGILIENCE, financiranog kroz program OBZOR2020.
Cilj radionice bio je istražiti ključne izazove klimatskih promjena u Istarskoj županiji. Radionica je uključivala interaktivni dio, tijekom kojeg su sudionici raspravljali o specifičnim potrebama i izazovima s kojima se gradovi u Istri suočavaju prilikom prilagodbe klimatskim promjenama. Predstavljeni su konkretni primjeri dobrih praksi na lokalnoj razini, a posebno je naglašena važnost suradnje između lokalnih samouprava i dionika.
Naš doprinos se očitovao kroz naglašavanje utjecaja klimatskih promjena na poljoprivredu i ekologiju globalno, ali i konkretno s primjerima iz Istre.
U sklopu projekta EkoPis, održana su dva interaktivna predavanja za učenike 2. razreda opće gimnazije u Srednjoj školi Mate Balota u Poreču, u srijedu 16. listopada, te srijedu 23. listopada.
Tema predavanja obuhvatila je invazivne vrste i bioraznolikost Jadranskog mora. No, uz teorijska izlaganja, učenici su imali priliku suočiti se s pravim izazovima s kojima se susreću biolozi i ekolozi. Kroz kreativne radionice, istraživali su i „brainstormali“ različita rješenja za očuvanje bioraznolikosti te borbu protiv invazivnih vrsta.
Angažman i kreativnost učenika bili su zaista inspirativni, a mi se veselimo nastavku suradnje s ovom dinamičnom ekipom. Osobito nas raduje prilika da prenosimo znanje i tako doprinosimo očuvanju našeg ekosustava.
U petak, 14. listopada, naša EkoPis ekipa obilježila je dječji tjedan radionicom „U potrazi za bojama“ u suradnji s Društvom „Naša Djeca“ Poreč.
S malim istraživačima uputili smo se u šumicu sv. Marka pored Instituta gdje smo tražili skrivene boje u prirodi. Naša je potraga bila uspješna, pronašli smo razne boje i materijale, no ipak, za oko nam je zapela neobična crvena gljiva – Vještičino srce. Uočili smo i da je lakše pronaći tamnije boje od onih jarkih. Uz traženje biljaka, životinja, gljiva ili predmeta različitih boja, naši mali istraživači rješavali su zagonetke, te su za svoj rad prigodno nagrađeni.
Bilo nam je jako lijepo i zabavno, te jedva čekamo novu priliku za druženje s ovom super ekipom!
U srijedu, 9. listopada, u sklopu projekta EkoPis imali smo zadovoljstvo ugostiti učenike 5. razreda porečke Talijanske osnovne škole – Scuola elementare italiana „Bernardo Parentin“, zajedno s njihovom učiteljicama. Tijekom ovog lijepog posjeta, učenici su imali priliku upoznati se s našim radom te otkriti raznovrsne aktivnosti koje provodimo.
Na samom početku, predstavili smo im što sve rade naši znanstvenici i istraživači, te koje se aktivnosti provode na Institutu. Uslijedio je obilazak genetičkog laboratorija, gdje su učenici zavirili u svijet molekularne biologije i saznali više o projektima na kojima radimo. Nakon toga, prošetali smo edukativnom stazom u šumi Sv. Marka, gdje su se učenici upoznali s raznovrsnim biljkama i životinjama, te čuli zanimljive informacije o ekologiji, biologiji, invazivnim vrstama i aktivnostima na projektu EkoPis. Za kraj, učenici su obišli naše pokusno poljoprivredno imanje, gdje su saznali više o kulturama koje uzgajamo, strojevima koje koristimo, te kako svojim radom pridonosimo napretku znanstvenih istraživanja u području poljoprivrede.
Bilo nam je iznimno drago ugostiti ove mlade i znatiželjne posjetitelje, te se nadamo da je ovo samo početak naše buduće suradnje!
U ponedjeljak, 16. rujna, u žminjskom Multimedijalnom centru ‘Macel’ održano je predstavljanje publikacije “Monumentalna stabla: Priručnik za istraživače” autorica, biologinja, s Instituta za poljoprivredu i turizam, Mirele Uzelac Božac, Danijele Poljuha, Barbare Sladonja i Nataly Milovan.
Autorice Priručnika “Monumentalna stabla” (Foto: Dean Mladenović, istra24)
Riječ je o projektu očuvanja monumentalnih stabala u Istri kojeg je podržala Zaklada Adris prošle godine i omogućila prvo izdanje ove publikacije u 150 primjeraka. Priručnik sadrži detaljne priče o 4 monumentalna stabla i kako doći do 10 od njih. Priručnik dolazi sa kartom Istre i naljepnicama koje se skupljaju posjećivanjem i otkrivanjem stabala.
Zvijezde ovog priručnika su tako: Medeni Spomenik iz Poreča, Rasplesani Hrast u Rojnićima, Lipa Čuvarica sa Ćićarije te Braća Cedrovi iz Červara koji čekaju da ih se otkrije, a njihove priče ispričaju. Riječ je o stablima koji imaju gotovo 200 godina zbog čega ih vrijedno posjetiti.
S velikim zadovoljstvom predstavljamo našu edukativnu knjižicu za djecu pod nazivom „Mali morski prijatelji“ i bojanku za djecu pod nazivom „Šareni morski svijet“.
Edukativna knjižica Mali morski prijatelji osmišljena je kako bi najmlađima pružila zabavan način upoznavanja Jadranskog mora i njegovih stanovnika. Djeca imaju priliku zaroniti u šareni svijet našeg mora, upoznati se s raznolikim morskim životinjama, te kroz zanimljive i interaktivne zadatke naučiti koliko je važno očuvati morski ekosustav. Knjižica je namijenjena učenicima nižih razreda osnovne škole, no u njoj mogu uživati svi – i mali i veliki!
Uz knjižicu, osmislili smo i bojanku Šareni morski svijet, čime želimo potaknuti kreativnost i maštu najmlađih, dok istovremeno uče o fascinantnim stanovnicima Jadranskog mora. Kroz bojanje, mališani će imati priliku izraziti svoju kreativnost, putovati kroz Jadransko podmorje i upoznati predivne prizore koje skriva naše more.
Ove knjižice izrađene su na Institutu za poljoprivredu i turizam Poreč, u sklopu edukacijskih aktivnosti na projektu EkoPis: Praćenje promjena u okolišu i promocija ekološke pismenosti, uz podršku Grada Poreča.
Tiskani materijali namijenjeni su prvenstveno djeci iz odgojnih i obrazovnih institucija grada Poreča s kojima imamo uspostavljenu suradnju, no svi zainteresirani mogu nam se javiti (nataly@iptpo.hr ili civ@iptpo.hr) i zatražiti svoj primjerak. Digitalnu verziju naših edukativnih materijala možete također besplatno preuzeti putem poveznice:
U vrijeme kada je na našoj obali izrazito velika gužva, usprkos težnjama održivog turizma, otpad se gomila i nerijetko završava u moru. Tako je opterećenost mora i oceana otpadom, posebice plastikom, postao jedan od vodećih ekoloških problema današnjice.
Plastika se počela proizvoditi 1950-ih godina, a svoju je popularnost stekla zato što je građena od materijala (sintetičkih ili polu sintetičkih organskih polimera) koji su jeftini, a karakteriziraju se kao čvrsti, dugotrajni i otporni na koroziju. S vremenom, postala je neizostavan materijal modernog života, te se danas nalazi gotovo u svemu. Prema veličini ju dijelimo u dvije glavne skupine, makroplastika i mikroplastika. U makroplastiku pripadaju svi plastični dijelovi koji su veći od 25 mm, dok je mikroplastika karakterizirana s veličinom sitnijom od mrvice kruha. Mikroplastika je pojam koji danas često čujemo, a nastaje na dva načina. Proizvodi se u sitnim večinama zbog upotrebe u raznim kozmetičkim proizvodima i industriji, ili može nastati kada se makroplastika pod utjecajem vanjskih uvijeta poput valova, UV svijetla i tlaka, usitni na manje dijelove.
Zašto je plastika postala problem?
U svijetu se, prosječno godišnje proizvede više od 460 milijuna tona plastike, dok se prema proračunima smatra da će ta brojka udvostručiti do 2050. godine. Svake godine, oko 8 milijuna tona plastike dospjeva u mora i oceane, a to se događa zbog nepravilnog skladištenja ili pak namjernog otpuštanja plastike u more.
Prijenos otpada s kopna u morski okoliš najčešći je putem rijeka, a pospješuju ga elementarne nepogode prilikom oluja putem vjetra i kiše ili prilikom poplava. Mnoge tvornice u industrijske svrhe koriste plastiku i polimere koje u veličinama mikroplastike otpuštaju putem otpadnih voda. Također, otpadne vode poput gradske kanalizacije često sadrže manje komadiće plastike. Kada plastika dospije u more, njezino kretanje pospješuju vjetar, valovi, morske struje, a utjecaj imaju i morske mijene. Nošena morskim strujama, plastika dolazi na obale ili ostaje plutati po površini, dok određeni dijelovi mogu postepeno tonuti na morsko dno gdje se pod utjecajem visokog tlaka smanjuju na manje dijelove.
Kakvo je stanje u Jadranu?
Jadransko more je poluzatvoreni bazen i kao takav pod izrazitim je utjecajem rijeka koje se u njega ulijevaju, posebice pod utjecajem najveće talijanske rijeke Po, koja se ulijeva u sjeverni Jadran. Procjenjuje se kako 40% morskog otpada u Jadranu dolazi putem rijeka, dok dodatnih 40% dolazi iz urbanih obalnih sredina kroz turizam i stanovništvo. Prema procjenama, 20% otpada koji dolazi u Jadran je rezultat morskih aktivnosti poput pomorskog prometa, akvakulture i ribarstva. Kada govorimo o plastičnom otpadu, smatra se da u Jadransko more svake godine dolazi 10.000 tona plastike, što je otprilike ekvivalentno težini oko 6.667 automobila. Najveću koncentraciju plastike u sjevernom Jadranu pronalazimo između ušća rijeke Po i Tršćanskog zaljeva, međutim ono što pomaže „čišćenju“ sjevernog Jadrana su morske struje. Obalni otpad koji pluta površinom Jadrana, kreće se površinskom ciklonalnom cirkulacijom dok se ne nasuka na jugozapadnoj obali Italije, napusti Jadran ili ponovno cirkulira u južnom vrtlogu.
Slika 1. prikazuje a) prosječne koncentracije plutajućeg otpada (g km-2) na površini mora u razdoblju od 2009. do 2015. godine i (b) kretanje površinskih struja (m/s). Preuzeto iz Liubartseva i sur. (2015), dostupno na poveznici: http://dx.doi.org/10.1016/j.marpolbul.2015.12.031
Koliko plastika utječe na morske organizme?
Plastika sadrži štetne tvari koji na morske organizme djeluju toksično i izazivaju trovanje, a utjecaj plastike ovisi o njenoj veličini. Smatra se da, samo od plastičnog otpada godišnje ugine 100 milijuna morskih životinja. Kada organizmi u probavni trakt unesu makroplastiku, osim trovanja, nastaju fizičke ozljede probavnog trakta. Ozljede nastaju i kada se, organizmi zapetljaju u odbačenim mrežama ili komadima plastike poput plastičnih vrećica, što u većini slučajeva onemogućuje prehranu, te nastupa smrt. Također, bitno je spomenuti da su u većini zarobljeni organizmi mlade jedinke prvenstveno zbog manje veličine tijela te same „znatiželje i zaigranosti“. Osim makroplastike na morske organizme negativno utječe mikroplastika, a zajedničke posljedice unosa u organizam uključuju blokiranje probavnog trakta, prestanak hranjenja, smanjenu razinu hormona te probleme u reprodukciji.
Pozivamo sve ljubitelje prirode da nam se obrate ukoliko imaju bilo kakvih pitanja, dilema ili sumnji na promjene u prirodnom okolišu.
