Hrvatsko ime: pajasen, divlji orah, kiselo drvo, božje drevo, rajsko stablo
Latinski naziv: Ailanthus altissima (Mill.) Swingle
Domovina: središnja i SI Kina, Tibet, Taiwan
Područje introdukcije: Europa (18. st.), Sjeverna Amerika
Putovi širenja: hortikultura (drvoredi, učvršćivanje terena), građevinski radovi
Opis vrste
Opis: Pajasen je listopadno drvo visine do 25 m. Deblo i grane su glatki, sive kore s bijelim prugama. Listovi su izmjenični, najčešće dugi do 60 cm i neparno perasti s uglavnom 13-25 liski. Cvjetovi su mali, zelenkasto-žuti, jakog neugodnog mirisa. Biljka je dvodomna, tj pojedina stabla nose cvjetove samo jednog spola, muške ili ženske. Pajasen cvjeta tijekom kasnog ljeta. Plodovi su samare, s jednom sjemenkom. Pri kraju sazrijevanja dobivaju crvenkastu boju, opadaju i većinom se raznose vjetrom.
Po čemu je prepoznatljiva: Karakteristični ekstrafloralni nektariji. Svaka liska pri bazi ima 2-4 zubića s velikom žlijezdom odozdo.
Ekologija vrste
- brzi rast, uspijeva na svakom tlu
- otporna na zagađenje i sušu, dobro podnosi visoku temperaturu i salinitet
- ne napadaju je kukci
Stanište: pokraj putova, uz ceste, željezničke pruge, traži puno svjetla pa ne naseljava duboke šume
Razmnožavanje: sjemenom i vegetativno
Negativni učinci
Ekološki: izlučuje otrov koji sprječava rast drugih biljaka u blizini
Zdravstveni: otrovni sastojci u kori i lišću – dermatitis u ljudi i životinja, alergijske reakcije
Ekonomski: snažan korijen oštećuje cjevovode i kanalizaciju, rubnjake, građevine
