Obilježili smo petnaeste po redu Dane botaničkih vrtova, arboretuma, školskih vrtova i botaničkih zbirki. Program ovogodišnjih Dana botaničkih vrtova bio je posvećen boravku djece u šumi, a obilježen je učenjem i kreativnim igrama na otvorenom. Sve aktivnosti odvijale su se u vanjskoj učionici smještenoj u šumi Sv. Marka pokraj Instituta za poljoprivredu i turizam. Održane su radionice „Potraga za prirodnim blagom” za vrtićki uzrast te radionice „Detektivi invazivnih vrsta” za učenike nižih razreda osnovne škole.
U sklopu radionice „Potraga za prirodnim blagom” djeca su sudjelovala u potrazi za prirodnim blagom (stablom, lišćem, kućicom za ptice, hotelom za kukce i korijenom stabla), koje su morala pronaći prema zadanim tragovima. Nakon toga naučila su zašto su ta prirodna blaga važna za zdravlje šume te kako možemo pridonijeti njezinu očuvanju. Djeca su također naučila čemu služi hotel za kukce i koje vrste ptica žive u šumi. Na kraju radionice nacrtala su svoje najvrjednije prirodno blago.
Radionica „Detektivi invazivnih vrsta” približila je učenicima nižih razreda osnovne škole pojam invazivnih vrsta te štete koje one uzrokuju u prirodi, osobito kroz smanjenje bioraznolikosti. Kroz interaktivno predavanje djeca su naučila prepoznati nekoliko najzastupljenijih invazivnih vrsta na našem području, poput bagrema, pajasena, čičoke i jednogodišnje krasolike.
Veselimo se sljedećim Danima botaničkih vrtova i druženju s djecom i iduće godine!
Na Velikom Brijunu je 15. lipnja 2026. godine održano svečano potpisivanje Sporazuma o vlažnim staništima za šire brijunsko područje, kojim je uspostavljen okvir suradnje za očuvanje mora, priobalnih močvara, lokvi i podzemnih voda te provedbu zajedničkih aktivnosti do 2030. godine.
Sporazum je rezultat gotovo dvogodišnjeg rada provedenog u okviru projekta GREW – Upravljanje vlažnim staništima u prekograničnoj regiji Italija – Hrvatska, u kojem Javna ustanova Nacionalni park Brijuni sudjeluje kao projektni partner. Projekt je sufinanciran iz Programa prekogranične suradnje Interreg Italija – Hrvatska.
Sporazum okuplja 18 partnera iz javnog, znanstvenog i civilnog sektora, među kojima je i Institut za poljoprivredu i turizam Poreč. Njegovim potpisivanjem potvrđena je zajednička predanost partnera očuvanju vlažnih staništa te jačanju otpornosti priobalnog područja na klimatske promjene.
Vlažna staništa predstavljaju važan dio prirodne infrastrukture te imaju ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti, upravljanju vodnim resursima i prilagodbi klimatskim promjenama. U okviru projekta provedena su istraživanja i praćenja stanja okoliša, razvijeni edukativni sadržaji te aktivnosti građanske znanosti koje su uključile stručnjake, lokalnu zajednicu i posjetitelje.
U okviru Sporazuma izrađen je i Akcijski plan do 2030. godine kojim su predviđene aktivnosti obnove i zaštite vlažnih staništa, edukacije i podizanja svijesti javnosti, praćenja stanja okoliša te razvoja novih inicijativa i projekata. Daljnja suradnja partnera odvijat će se kroz Plavi forum, platformu za razmjenu znanja i iskustava te koordinaciju budućih aktivnosti.
Ovaj sporazum potvrđuje važnost međusektorske suradnje u očuvanju prirodnih vrijednosti i održivom razvoju prostora. Voda povezuje more i kopno. Suradnja povezuje ljude. Upravo je to temelj Sporazuma koji će partneri zajednički provoditi do 2030. godine.
Održali smo i drugu po redu genetičku radionicu za učenike četvrtog razreda Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin. Nakon uspješne prve radionice, srednjoškolci su nam se ponovno pridružili 15. svibnja 2026. kako bi zaokružili priču o genetici masline i iz prve ruke upoznali metode koje se koriste u suvremenim genetičkim istraživanjima.
Ovoga puta, učenici su umnožili dijelove DNA prethodno izolirane iz listova masline, služeći se metodom PCR (lančane reakcije polimerazom). Zatim su ponovili već dobro im poznat korak mjerenja koncentracije i čistoće DNA spektrofotometrom te provjerili njezinu kvalitetu elektroforezom. Kroz ovaj praktičan rad, dobili su uvid u svaki korak koji prethodi genetičkoj analizi biljnog materijala.
Osim genetičkih metoda, učenici su naučili i kako razlikovati sorte maslina prema njihovim morfološkim karakteristikama. Dr. sc. Marin Krapac predstavio im je kako se pojedine sorte mogu prepoznati na temelju njihovih vidljivih obilježja, poput oblika i veličine lista te karakteristika koštice. Učenici su se potom okušali u morfološkom opisivanju nekoliko autohtonih istarskih sorti, koristeći pritom morfološke deskriptore, alat za opisivanje i razlikovanje sorti maslina. Na taj su način dobili uvid u kombinaciju morfoloških i molekularnih metoda koje se danas koriste za razlikovanje i opisivanje biljnog materijala.
U genetičkim se istraživanjima često koristi i mikroskopija, pa smo pregledali i našu zbirku trajnih mikroskopskih preparata biljnih, ali i drugih tkiva, demonstrirajući na taj način osnovna pravila mikroskopiranja. Bila je to i prilika da se ponovi dio gradiva biologije, kao pripremu za maturu.
Kao šećer na kraju, izašli smo i izvan okvira genetike te zavirili u povijest prirodoslovnih istraživanja kroz priču o ekspediciji Challenger. Učenici su imali priliku zaviriti u vrijednu zbirku mikroskopskih preparata prikupljenih tijekom legendarne ekspedicije Challenger, prvog velikog istraživanja svjetskih oceana koje je postavilo temelje današnjoj modernoj oceanografiji.
Od DNA masline do preparata s ekspedicije Challenger, radionica je učenicima pokazala koliko su različiti putevi kojima znanost dolazi do novih spoznaja. Kroz praktičan rad, promatranje i istraživanje upoznali su metode koje znanstvenici koriste danas, ali i one koje su postavile temelje suvremenim prirodoslovnim istraživanjima.
U srijedu, 6. svibnja, smo u Genetičkom laboratoriju Instituta organizirali prvu u seriji genetičkih radionica za srednjoškolce. Učenici 4. razreda Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin, pod vodstvom profesorice biologije Nikoline Kostadinović, imali su priliku aktivno sudjelovati u pravom laboratorijskom eksperimentu kroz koji su ih vodile dr. sc. Danijela Poljuha, dr. sc. Barbara Sladonja i Vanja Modrušan, mag. varst. nar.
Koncept radionica obuhvaća više znanstveno-stručnih segmenata – od upoznavanja s laboratorijskom opremom i principima dobre laboratorijske prakse, preko iskustvenog poimanja primjene molekularno-bioloških metoda u poljoprivredi, pa sve do teorijskog pregleda tehnoloških dosega moderne primijenjene znanosti. Stoga su ovi budući STEM-ovci u Genetičkom laboratoriju imali priliku samostalno analizirati uzorke autohtonih istarskih maslina iz naše banke gena koja je dio nacionalne kolekcije biljnih genetskih izvora. Izolirali su DNA iz mladih listova, mjerili njenu koncentraciju i čistoću i vizualizirali dobiveno.
U sljedećim će radionicama učenici imati priliku proći kroz druge laboratorijske metode poput PCR-a i analize mikrosatelita te izraditi genetički profil i pravu malu osobnu kartu naših maslina.
Vjerujemo kako će iskustvo rada u stvarnom znanstvenom okruženju mnogima od ovih mladih ljudi ostati važna uspomena, ali i poticaj za daljnje obrazovanje i istraživanje. Upravo kroz ovakve susrete znanost prestaje biti samo teorija iz udžbenika i postaje prostor otkrivanja, pitanja i novih mogućnosti. Možda su upravo u ovom laboratoriju nastali prvi koraci budućih hrvatskih znanstvenika – mladih ljudi koji će sutra razvijati nova znanja, tehnologije i rješenja za izazove modernog društva. Ako smo barem kod nekoga od njih uspjeli probuditi dodatnu znatiželju i ljubav prema znanosti, onda je cilj ovih radionica već ostvaren.
U našem Institutu već godinama kroz znanstveno-popularna predavanja, radionice i brojna druga događanja nastojimo znanost približiti javnosti i pokazati kako ona nije zatvorena iza laboratorijskih vrata, nego živi u svakodnevici i oblikuje budućnost svih nas.
Lokve su nekoć bile neizostavan dio istarskog krajolika i svakodnevice. Služile su kao izvor vode za ljude i stoku, bile su uporišne točke života na selu i važni dijelovi tradicionalnog načina gospodarenja prostorom. Danas, premda je njihova nekadašnja gospodarska uloga oslabjela, njihova prirodna vrijednost postaje sve važnija. Obnovom triju lokvi na području Poreča nije dobiven samo uređeniji prostor, nego su ojačana dragocjena vodena staništa koja čuvaju lokalnu bioraznolikost, pružaju utočište brojnim biljnim i životinjskim vrstama te svjedoče o spoju prirodne i kulturne baštine Poreštine.
Upravo s tim ciljem Grad Poreč je tijekom 2025. godine, u suradnji s Institutom za poljoprivredu i turizam, Javnom ustanovom Natura Histrica i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Istarske županije, obnovio tri lokve, Stanciju Bečić, lokvu Furlanka na Stanciji Vergotini i lokvu Porto Bussola. Riječ je o staništima koja su površinom mala, ali su po svojoj ekološkoj ulozi iznimno velika. Takve lokve omogućuju opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta, a njihova obnova ključna je za očuvanje prirodne ravnoteže u prostoru koji je sve više izložen pritiscima modernog načina života, intenzivne poljoprivrede i različitih oblika onečišćenja.
Važnu ulogu u cijelom procesu imao je Institut za poljoprivredu i turizam, koji je sudjelovao u provedbi aktivnosti vezanih uz obnovu, ali i u stručnom praćenju stanja nakon sanacije lokvi. Upravo je sustavni monitoring pokazao koliko se brzo priroda može oporavljati kada joj se za to stvore uvjeti, ali i koliko su takva staništa osjetljiva i koliko pažnje traže nakon obnove. Time je omogućen dugoročan uvid u stanje lokvi i promjene koje se u njima događaju kroz godišnja doba.
„Obnova lokvi nije važna samo zato što vraća vodu u prostor, nego zato što vraća život u staništa koja su desetljećima imala golemu ulogu u našem krajoliku. Danas možda više ne ovise o njima svakodnevne ljudske potrebe kao nekad, ali o njima i dalje ovise brojne biljne i životinjske vrste. Kada obnovimo lokvu, ne uređujemo samo jednu depresiju u terenu, nego obnavljamo čitavu malu ekološku mrežu“, rekla je dr. sc. Barbara Sladonja sa Zavoda za poljoprivredu i prehranu, koja se bavi ekologijom, invazivnim vrstama i edukacijama.
Odrađena su četiri monitoringa u 2025. godini:
Tijekom 2025. godine provedena su četiri sezonska monitoringa obnovljenih lokvi koji su pokazali izraženu sezonsku dinamiku i visoku bioraznolikost. U zimskom i ljetnom razdoblju zabilježena je smanjena aktivnost zbog klimatskih uvjeta, dok su proljetni mjeseci donijeli najveći porast biološke aktivnosti.
Prvi monitoring obnovljenih lokvi proveden je 5. veljače 2025. godine i već je tada pokazao da se u tim staništima odvija živ prirodni proces, iako zimski prizor na prvi pogled može djelovati mirno i pusto. Tada je prvi put dokumentirana flora i fauna te je zabilježena prisutnost 42 vrste okolne vegetacije, tri vrste vodene vegetacije i 27 vrsta faune. Posebno je važno što je uočen mrijest šumske smeđe žabe i smeđe krastače, dok su unutar i izvan lokvi evidentirane i različite vrste kukaca i ptica. Taj prvi terenski uvid potvrdio je da lokve i tijekom zime imaju važnu ulogu u prirodnim procesima te da su, i kada izgledaju tiho, aktivne točke života.
Drugi monitoring, proveden 18. travnja 2025., pokazao je snažan proljetni zamah bioraznolikosti. Tada je zabilježen značajan porast broja vrsta, čak 100 vrsta okolne vegetacije, deset vrsta vodene vegetacije i 28 vrsta faune. Lokve su u proljetnim mjesecima bile prepune života, biljni svijet bujao je punom snagom, insekti su postajali sve aktivniji, punoglavci su već bili razvijeni, a zabilježena je i prisutnost barskih kornjača. Upravo je taj proljetni presjek pokazao koliki potencijal imaju obnovljene lokve kada se stvore povoljni uvjeti za razmnožavanje, rast i povećanu aktivnost organizama.
Treći monitoring proveden je 15. srpnja 2025. godine i otkrio je očekivane ljetne promjene u dinamici života. Evidentirane su 53 vrste okolne vegetacije, 14 vrsta vodene vegetacije i 23 vrste faune. Visoke temperature i sušni period doveli su do pada razine vode, a mnoge su se vrste povukle u hladnija i vlažnija staništa kako bi preživjele nepovoljne uvjete. Žabe su do tada već završile s razmnožavanjem i više nisu bile tako česte. Iako lokve ljeti naizgled postaju tiše i mirnije, monitoring je pokazao da ni tada ne gube svoju ekološku funkciju, osobito za vodenu vegetaciju i organizme prilagođene sušnim uvjetima.
Četvrti monitoringobnovljenih lokvi proveden je 3. prosinca 2025. godine. U zimskim uvjetima zabilježene su 34 vrste okolne vegetacije, deset vrsta vodene vegetacije i 29 vrsta faune. Mnoge biljne vrste tada usporavaju rast ili ulaze u fazu mirovanja, dok vodena vegetacija i dalje opstaje u središnjim dijelovima lokvi. Aktivnost faune je smanjena, što je očekivana prilagodba na niže temperature, a ptice i kukci prisutni su u manjem broju. No i taj posljednji godišnji presjek potvrdio je kontinuitet života u lokvama i njihovu važnost kao utočišta tijekom cijele godine.
Smeće, poljoprivreda i invazivne vrste kao prijetnja obnovljenim lokvama
Institut za poljoprivredu i turizam kroz monitoring nije pratio samo pozitivne pomake nakon obnove, nego je bilježio i prijetnje tim osjetljivim staništima. Već tijekom prvog monitoringa 5. veljače na Stanciji Bečić uočeno je da je netko iskrcao kante sa smećem, što je ocijenjeno kao velika opasnost zbog lakog pristupa s ceste. Zabilježena je i blizina poljoprivrednih površina, a posebno je upozoreno da u ljetnim mjesecima treba paziti da se iz lokve ne crpi voda za navodnjavanje. Na Stanciji Vergotini tada su pronađeni plastika i manja količina građevinskog otpada, dok su u lokvi Porto Bussola uočeni brojni tragovi životinja do vode te aktivne jazbine nutrija, uz preporuku da se nutrije uklone.
Ni proljetni monitoring 18. travnja nije prošao bez upozoravajućih nalaza. Na Stanciji Bečić na površini vode uočena je nafta nepoznatog podrijetla, a plutao je i biljni materijal, vjerojatno zbog košnje trave i vjetra. Na Stanciji Vergotini zabilježeno je nekoliko komada plastike u vodi, dok su u Porto Bussoli na rubovima lokve opažene male mrlje nepoznatih ugljikovodika. Ljetni monitoring 15. srpnja pokazao je da je na Stanciji Bečić prisutan pojedinačni otpad, dok je lokva na Stanciji Vergotini presušila, također uz prisutnost otpada. Posljednji monitoring početkom prosinca donio je novi alarm na Stanciji Bečić, ondje je zabilježena zlatna ribica, kao i soder koji je nanijela vodena bujica. Na Stanciji Vergotini uočena je plastika na rubnim dijelovima lokve, a u Porto Bussoli ponovno su zabilježeni tragovi ugljikovodika.
„Monitoring nam je pokazao dvije stvari istodobno, s jedne strane koliko se brzo povećava broj vrsta kada se lokve obnove, a s druge strane koliko su ta staništa ranjiva na ljudski nemar. Otpad, tragovi ugljikovodika, unos stranih vrsta i razni drugi pritisci mogu u vrlo kratkom roku poništiti dio učinjenog. Zato obnova ne završava sanacijom, nego tek tada počinje dugotrajna briga o staništu“, dodala je Sladonja.
Posebno važan dio opažanja odnosi se na invazivne vrste, koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju ravnoteži ovih malih ekosustava. Među zabilježenim invazivnim vrstama navedene su sumatranska grmika, jednogodišnja krasolika, dikica, kanadska hudoljetnica, sumatranska hudoljetnica, vrste roda Bidens te zlatne ribice. Dio tih vrsta u prostor dospijeva spontano, no za dio su odgovorni ljudi. Upravo zato stručnjaci apeliraju na građane da u lokve ne unose nikakve biljne ni životinjske vrste. Zlatna ribica, primjerice, ne pripada prirodnim ekosustavima lokvi. Kao invazivna vrsta može se brzo razmnožavati, zauzimati prostor i trošiti hranu domaćim vrstama riba, vodozemaca i beskralježnjaka, a pritom može prenositi i bolesti te parazite na koje domaće vrste nisu otporne. Posljedica je narušavanje prirodne ravnoteže i moguće smanjenje, pa i nestanak autohtonih vrsta.
„U prirodne lokve ne bi se smjelo unositi ništa, ni ribe, ni ukrasne biljke, ni bilo kakve druge vrste koje tamo prirodno ne pripadaju. Ljudi često misle da time pomažu ili oplemenjuju prostor, ali zapravo mogu izazvati ozbiljne poremećaje u ekosustavu. Posebno je problematična zlatna ribica, koja se može brzo proširiti, potisnuti domaće vrste i prenijeti bolesti i parazite na organizme koji na takve pritiske nisu prilagođeni“, upozorila je Barbara Sladonja.
Upravo zato projekt obnove porečkih lokvi ima značenje koje nadilazi same granice tih triju lokaliteta. On pokazuje da zaštita prirode nije apstraktan pojam, nego konkretan posao koji traži suradnju lokalne samouprave, znanstvenih i stručnih institucija te odgovorno ponašanje građana. Grad Poreč financijski je podržao aktivnosti i monitoring, prepoznajući ne samo biološku, nego i ljudsku važnost ovakvih staništa.
Obnovljene lokve na Poreštini danas su, dakle, više od pukih vodenih točaka u prostoru. One su žive oaze, mjesta na kojima se jasno vidi kako priroda reagira kada joj se pruži prilika, ali i koliko brzo može biti ugrožena neodgovornim postupcima. Zato poruka stručnjaka ostaje jasna, lokve ne smiju postati odlagališta otpada ni mjesta za unošenje stranih vrsta, nego prostori koje treba čuvati s jednakom pažnjom s kojom su obnovljene. Jer njihova vrijednost nije samo u vodi koju zadržavaju, nego u životu koji omogućuju.
Predstavljamo našu novu brošuru, izrađenu u suradnji s Adris projektom „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“, s ciljem da na jasan i pristupačan način približimo javnosti potencijalna prehrambena svojstva stranih i invazivnih vrsta. Brošura donosi pregled 18 pažljivo odabranih vrsta, s ključnim informacijama o njihovu podrijetlu i rasprostranjenosti, razdoblju sakupljanja ili izlova, mogućnostima skladištenja i pripreme te njihovim potencijalnim ljekovitim svojstvima. Posebna pozornost posvećena je upozorenjima na moguće otrovne dijelove biljaka ili nekih životinja te na utjecaj pojedinih vrsta na okoliš.
Važno je naglasiti da cilj brošure nije poticati uzgoj, širenje ili konzumaciju ovih vrsta. Brošura ima edukativnu svrhu: pružiti uvid u njihova svojstva i naglasiti kako se jestivost može razmatrati kao jedan od elemenata integriranog pristupa upravljanju invazivnim vrstama. U publikaciju smo uključili i neke vrste koje još nisu na službenim popisima invazivnih vrsta, ali se ubrzano šire i smatraju se potencijalno invazivnima.
Brošura je strukturirana tako da svaka kartica funkcionira kao samostalan informativni listić, što je čini iznimno praktičnom za terenski rad, radionice i različite edukacijske aktivnosti. Svi prikazani podaci namijenjeni su isključivo informiranju i edukaciji.
Kliknite ovdje za preuzimanje brošure u PDF formatu.
U Poreču je 20. studenoga 2025. obilježen Festival meda povodom Sv. Maura, uz održavanje druge Regionalne konferencije s međunarodnim sudjelovanjem u organizaciji Udruge pčelara “Nektar” Poreč – Parenzo. Na događanju je dr. Barbara Sladonja održala zanimljivo predavanje o biologiji bršljana i percepciji njegove “invazivnosti”.
Bršljan (Hedera helix) je autohtona vrsta u Hrvatskoj, porijeklom iz zapadne Europe, danas rasprostranjena širom svijeta. Često ga viđamo kao ukrasnu biljku ili kako raste uz zidove i napuštene zgrade. Iako je u prirodi važan i koristan, bršljan je ujedno i ljekovit i otrovan, sadrži brojne bioaktivne tvari poput saponina i flavonoida.
Unatoč čestim zabludama, bršljan nije parazit. Njegovi sitni adventivni korjenčići služe isključivo za pričvršćivanje uz podlogu i ne crpe vodu niti hranjive tvari iz stabla domaćina. U normalnim uvjetima ne šteti drvetu na kojem raste, a eventualna natjecanja za vodu mogu se pojaviti samo u razdobljima dugotrajne suše. S druge strane, bršljan ima iznimnu ekološku vrijednost. Njegovi bogati cvatovi privlače velik broj leptira, pčela, osa i osobito dvokrilaca, najvažnijih oprašivača ove vrste.
Na konferenciji se, uz ovu temu, govorilo i o profilu šećera u istarskom bršljanovom medu i njegovoj vrijednosti, izazovima vezanim uz njegovo točenje i vrcanje, utjecaju invazivnih vrsta na pčelinje zajednice te o pčelinjim proizvodima kao mogućim suvenirima.
Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) je još jedna strana biljka koju često možemo pronaći na našem području. Najčešće raste uz rubove cesta ili na zapuštenim površinama, a lako ju je prepoznati po visokoj stabljici i velikom žutom cvijetu nalik na suncokret.
Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike, no danas se može naći diljem svijeta, najviše u Južnoj Americi, Aziji, Europi i na Novom Zelandu. Najčešće raste na zapuštenim poljoprivrednim površinama, ali mnogi je i namjerno sade u svoje vrtove ili dvorišta.
Iako spada pod stranu, često nazvanu invazivnu vrstu, čičoka krije pravo blago – zdrav i ukusan gomolj. Korijen joj je nepravilnog, gomoljastog oblika i pomalo podsjeća na krumpir, pa ne čudi što je u narodu poznata pod nazivom divlji krumpir. U korijenu čičoke se nalazi inulin, prirodni šećer koji povoljno djeluje na probavu i metabolizam. Osim toga, gomolji su bogati mineralima i vitaminima, a tradicionalna i moderna istraživanja ističu mnogobrojna ljekovita svojstva čičoke: mogu pomoći u prevenciji i liječenju alergija, regulirati razinu inzulina, jačati imunitet, štititi srce te djelovati protiv osteoporoze.
Ipak, prisutnost čičoke u prirodi zahtjeva praćenje zbog toga što istiskuje autohtone biljne vrste, usporava sukcesiju prirodne vegetacije i smanjuje bioraznolikost. Osim ekoloških posljedica, čičoka utječe i na poljoprivredu, može smanjiti prinose kultura poput šećerne repe i kukuruza na obradivim površinama.
Upravo zato pratimo rasprostranjenost čičoke na području grada Poreča te vam donosimo kartu njene raširenosti:
Ukoliko uočite čičoku na području Poreča i okolice, lokaciju s priloženim fotografijama vrste možete poslati na našu mail adresu: civ@iptpo.hr
Kako korisno provesti vrijeme u prirodi čineći nešto za prirodu?
U subotu, 11. rujna 2025. godine, u Osnovnoj školi Finida u Poreču, ponovno smo sudjelovali na CapyCON-u, festivalu slobodnog vremena za sve generacije. Predstavili smo projekte kojima se bavimo na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču, s naglaskom na edukaciju mladih i promociju ekoloških tema. Tijekom festivala razgovarali smo s posjetiteljima o problematici invazivnih vrsta, njihovim potencijalima kao izvorima hrane i lijekova, te o aktualnim problemima u vezi zbrinjavanja otpada. Malo smo i mikroskopirali.
Posjetitelji našeg štanda mogli su se pobliže upoznati s invazivnim, ali medonosnim biljnim vrstama, među kojima su bagrem, pajasen i svilenica, predstavljenima kroz informativne knjižne oznake (tzv. bookmarks). Mnoge je iznenadilo da invazivne biljne vrste, unatoč svojoj štetnosti za ekosustave, mogu imati i korisna svojstva, poput antitumorskih, ali i potencijal za upotrebu u prehrani. Upravo te mogućnosti istražuje Adris projekt „Recept za održivi suživot – invazivne vrste kao lijek i hrana“.
Predstavili smo i InterregprojektWastereduce, njegove ciljeve i aktivnosti usmjerene na pametnije upravljanje otpadom i očuvanje prirodnih područja, uz brošure koje posjetiteljima približavaju konkretne korake prema održivom načinu života. Za najmlađe posjetitelje pripremili smo edukativnu knjižicu „Maskirani gosti bez pozivnice“, nastalu u sklopu projektaEkoPis, koja na zabavan način otkriva svijet nepozvanih, invazivnih „gostiju“. Osim toga, posjetiteljima smo predstavili jednu od invazivnih biljnih vrsta, čičoku i njezin korijen, upoznali su i invazivne stršljene, a kroz povećalo su oni znatiželjni mogli promatrati mamutsku osu.
Ova manifestacija pružila nam je priliku da podijelimo važne informacije o našim projektima i potaknemo zajednicu na aktivno sudjelovanje u očuvanju prirode.
Zahvaljujemo se organizatorima iz udruge Capybara na izvrsnoj organizaciji i radujemo se budućoj suradnji.
