Lokve su nekoć bile neizostavan dio istarskog krajolika i svakodnevice. Služile su kao izvor vode za ljude i stoku, bile su uporišne točke života na selu i važni dijelovi tradicionalnog načina gospodarenja prostorom. Danas, premda je njihova nekadašnja gospodarska uloga oslabjela, njihova prirodna vrijednost postaje sve važnija. Obnovom triju lokvi na području Poreča nije dobiven samo uređeniji prostor, nego su ojačana dragocjena vodena staništa koja čuvaju lokalnu bioraznolikost, pružaju utočište brojnim biljnim i životinjskim vrstama te svjedoče o spoju prirodne i kulturne baštine Poreštine.
Upravo s tim ciljem Grad Poreč je tijekom 2025. godine, u suradnji s Institutom za poljoprivredu i turizam, Javnom ustanovom Natura Histrica i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Istarske županije, obnovio tri lokve, Stanciju Bečić, lokvu Furlanka na Stanciji Vergotini i lokvu Porto Bussola. Riječ je o staništima koja su površinom mala, ali su po svojoj ekološkoj ulozi iznimno velika. Takve lokve omogućuju opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta, a njihova obnova ključna je za očuvanje prirodne ravnoteže u prostoru koji je sve više izložen pritiscima modernog načina života, intenzivne poljoprivrede i različitih oblika onečišćenja.
Važnu ulogu u cijelom procesu imao je Institut za poljoprivredu i turizam, koji je sudjelovao u provedbi aktivnosti vezanih uz obnovu, ali i u stručnom praćenju stanja nakon sanacije lokvi. Upravo je sustavni monitoring pokazao koliko se brzo priroda može oporavljati kada joj se za to stvore uvjeti, ali i koliko su takva staništa osjetljiva i koliko pažnje traže nakon obnove. Time je omogućen dugoročan uvid u stanje lokvi i promjene koje se u njima događaju kroz godišnja doba.
„Obnova lokvi nije važna samo zato što vraća vodu u prostor, nego zato što vraća život u staništa koja su desetljećima imala golemu ulogu u našem krajoliku. Danas možda više ne ovise o njima svakodnevne ljudske potrebe kao nekad, ali o njima i dalje ovise brojne biljne i životinjske vrste. Kada obnovimo lokvu, ne uređujemo samo jednu depresiju u terenu, nego obnavljamo čitavu malu ekološku mrežu“, rekla je dr. sc. Barbara Sladonja sa Zavoda za poljoprivredu i prehranu, koja se bavi ekologijom, invazivnim vrstama i edukacijama.
Odrađena su četiri monitoringa u 2025. godini:
Tijekom 2025. godine provedena su četiri sezonska monitoringa obnovljenih lokvi koji su pokazali izraženu sezonsku dinamiku i visoku bioraznolikost. U zimskom i ljetnom razdoblju zabilježena je smanjena aktivnost zbog klimatskih uvjeta, dok su proljetni mjeseci donijeli najveći porast biološke aktivnosti.
Prvi monitoring obnovljenih lokvi proveden je 5. veljače 2025. godine i već je tada pokazao da se u tim staništima odvija živ prirodni proces, iako zimski prizor na prvi pogled može djelovati mirno i pusto. Tada je prvi put dokumentirana flora i fauna te je zabilježena prisutnost 42 vrste okolne vegetacije, tri vrste vodene vegetacije i 27 vrsta faune. Posebno je važno što je uočen mrijest šumske smeđe žabe i smeđe krastače, dok su unutar i izvan lokvi evidentirane i različite vrste kukaca i ptica. Taj prvi terenski uvid potvrdio je da lokve i tijekom zime imaju važnu ulogu u prirodnim procesima te da su, i kada izgledaju tiho, aktivne točke života.
Drugi monitoring, proveden 18. travnja 2025., pokazao je snažan proljetni zamah bioraznolikosti. Tada je zabilježen značajan porast broja vrsta, čak 100 vrsta okolne vegetacije, deset vrsta vodene vegetacije i 28 vrsta faune. Lokve su u proljetnim mjesecima bile prepune života, biljni svijet bujao je punom snagom, insekti su postajali sve aktivniji, punoglavci su već bili razvijeni, a zabilježena je i prisutnost barskih kornjača. Upravo je taj proljetni presjek pokazao koliki potencijal imaju obnovljene lokve kada se stvore povoljni uvjeti za razmnožavanje, rast i povećanu aktivnost organizama.
Treći monitoring proveden je 15. srpnja 2025. godine i otkrio je očekivane ljetne promjene u dinamici života. Evidentirane su 53 vrste okolne vegetacije, 14 vrsta vodene vegetacije i 23 vrste faune. Visoke temperature i sušni period doveli su do pada razine vode, a mnoge su se vrste povukle u hladnija i vlažnija staništa kako bi preživjele nepovoljne uvjete. Žabe su do tada već završile s razmnožavanjem i više nisu bile tako česte. Iako lokve ljeti naizgled postaju tiše i mirnije, monitoring je pokazao da ni tada ne gube svoju ekološku funkciju, osobito za vodenu vegetaciju i organizme prilagođene sušnim uvjetima.
Četvrti monitoring obnovljenih lokvi proveden je 3. prosinca 2025. godine. U zimskim uvjetima zabilježene su 34 vrste okolne vegetacije, deset vrsta vodene vegetacije i 29 vrsta faune. Mnoge biljne vrste tada usporavaju rast ili ulaze u fazu mirovanja, dok vodena vegetacija i dalje opstaje u središnjim dijelovima lokvi. Aktivnost faune je smanjena, što je očekivana prilagodba na niže temperature, a ptice i kukci prisutni su u manjem broju. No i taj posljednji godišnji presjek potvrdio je kontinuitet života u lokvama i njihovu važnost kao utočišta tijekom cijele godine.
Smeće, poljoprivreda i invazivne vrste kao prijetnja obnovljenim lokvama
Institut za poljoprivredu i turizam kroz monitoring nije pratio samo pozitivne pomake nakon obnove, nego je bilježio i prijetnje tim osjetljivim staništima. Već tijekom prvog monitoringa 5. veljače na Stanciji Bečić uočeno je da je netko iskrcao kante sa smećem, što je ocijenjeno kao velika opasnost zbog lakog pristupa s ceste. Zabilježena je i blizina poljoprivrednih površina, a posebno je upozoreno da u ljetnim mjesecima treba paziti da se iz lokve ne crpi voda za navodnjavanje. Na Stanciji Vergotini tada su pronađeni plastika i manja količina građevinskog otpada, dok su u lokvi Porto Bussola uočeni brojni tragovi životinja do vode te aktivne jazbine nutrija, uz preporuku da se nutrije uklone.
Ni proljetni monitoring 18. travnja nije prošao bez upozoravajućih nalaza. Na Stanciji Bečić na površini vode uočena je nafta nepoznatog podrijetla, a plutao je i biljni materijal, vjerojatno zbog košnje trave i vjetra. Na Stanciji Vergotini zabilježeno je nekoliko komada plastike u vodi, dok su u Porto Bussoli na rubovima lokve opažene male mrlje nepoznatih ugljikovodika. Ljetni monitoring 15. srpnja pokazao je da je na Stanciji Bečić prisutan pojedinačni otpad, dok je lokva na Stanciji Vergotini presušila, također uz prisutnost otpada. Posljednji monitoring početkom prosinca donio je novi alarm na Stanciji Bečić, ondje je zabilježena zlatna ribica, kao i soder koji je nanijela vodena bujica. Na Stanciji Vergotini uočena je plastika na rubnim dijelovima lokve, a u Porto Bussoli ponovno su zabilježeni tragovi ugljikovodika.
„Monitoring nam je pokazao dvije stvari istodobno, s jedne strane koliko se brzo povećava broj vrsta kada se lokve obnove, a s druge strane koliko su ta staništa ranjiva na ljudski nemar. Otpad, tragovi ugljikovodika, unos stranih vrsta i razni drugi pritisci mogu u vrlo kratkom roku poništiti dio učinjenog. Zato obnova ne završava sanacijom, nego tek tada počinje dugotrajna briga o staništu“, dodala je Sladonja.
Posebno važan dio opažanja odnosi se na invazivne vrste, koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju ravnoteži ovih malih ekosustava. Među zabilježenim invazivnim vrstama navedene su sumatranska grmika, jednogodišnja krasolika, dikica, kanadska hudoljetnica, sumatranska hudoljetnica, vrste roda Bidens te zlatne ribice. Dio tih vrsta u prostor dospijeva spontano, no za dio su odgovorni ljudi. Upravo zato stručnjaci apeliraju na građane da u lokve ne unose nikakve biljne ni životinjske vrste. Zlatna ribica, primjerice, ne pripada prirodnim ekosustavima lokvi. Kao invazivna vrsta može se brzo razmnožavati, zauzimati prostor i trošiti hranu domaćim vrstama riba, vodozemaca i beskralježnjaka, a pritom može prenositi i bolesti te parazite na koje domaće vrste nisu otporne. Posljedica je narušavanje prirodne ravnoteže i moguće smanjenje, pa i nestanak autohtonih vrsta.
„U prirodne lokve ne bi se smjelo unositi ništa, ni ribe, ni ukrasne biljke, ni bilo kakve druge vrste koje tamo prirodno ne pripadaju. Ljudi često misle da time pomažu ili oplemenjuju prostor, ali zapravo mogu izazvati ozbiljne poremećaje u ekosustavu. Posebno je problematična zlatna ribica, koja se može brzo proširiti, potisnuti domaće vrste i prenijeti bolesti i parazite na organizme koji na takve pritiske nisu prilagođeni“, upozorila je Barbara Sladonja.
Upravo zato projekt obnove porečkih lokvi ima značenje koje nadilazi same granice tih triju lokaliteta. On pokazuje da zaštita prirode nije apstraktan pojam, nego konkretan posao koji traži suradnju lokalne samouprave, znanstvenih i stručnih institucija te odgovorno ponašanje građana. Grad Poreč financijski je podržao aktivnosti i monitoring, prepoznajući ne samo biološku, nego i ljudsku važnost ovakvih staništa.
Obnovljene lokve na Poreštini danas su, dakle, više od pukih vodenih točaka u prostoru. One su žive oaze, mjesta na kojima se jasno vidi kako priroda reagira kada joj se pruži prilika, ali i koliko brzo može biti ugrožena neodgovornim postupcima. Zato poruka stručnjaka ostaje jasna, lokve ne smiju postati odlagališta otpada ni mjesta za unošenje stranih vrsta, nego prostori koje treba čuvati s jednakom pažnjom s kojom su obnovljene. Jer njihova vrijednost nije samo u vodi koju zadržavaju, nego u životu koji omogućuju.
Autorica: Barbara Ban
