Institut za poljoprivredu i turizam je Rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja od prosinca 2019. godine ovlašten za provedbu dijela postupka izbora u znanstveno zvanje u znanstvenom području biotehničkih znanosti, znanstvenom polju Poljoprivreda (agronomija) (4.01).

Pravilnik o uvjetima za izbor u zvanja (NN 28/17)

Upute za pisanje Izvješća o izboru u znanstvena zvanja sukladno Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 28/17)

Odluka o formiranju cijene izbora u zvanje za pravne i fizičke osobe izvan Instituta za poljoprivredu i turizam

Koordinator poslova vezanih za provedbu dijela postupka izbora u znanstvena zvanja na Institutu za poljoprivredu i turizam:

dr. sc. Marijan Bubola
E-MAIL: marijan@iptpo.hr
Telefon: +385 52 408 349
Fax: +385 52 431 659

Munje

Organi

Pelud

Šuma

Kukci

Masline + buhač

Prerada grožđa i početak istraživanja najpogodnijih načina vinifikacije pojedinih sorti i utvrđivanje njihovih vrijednosti po pitanju kvalitete predstavljali su jedan od glavnih rezultata ostvarenih od samog osnutka do 1875. godine. Kako bi se taj rezultat ostvario, uređen je podrum većeg kapaciteta.

Podrum je bio podijeljen u dva prostora: prostor za preradu i prostor za skladištenje te je prve godine prerađeno 44 hl vina od domaćih sorti grožđa nabavljenog uglavnom iz okolice Poreča. Godine 1883. uređen je novi vinski podrum smješten u prizemlju Istarske sabornice, a 1907., kad je izgrađena nova zgrada škole, uređen je vinski podrum, koji je bio opremljen prema najsuvremenijim standardima onoga vremena. Kao prvi podrumar i voćar bio je postavljen Giuseppe Bauer (Dalla Giunta provinciale dell'Istria, 1876), ali se kao značajan podrumar ističe Donato Libutti koji je gotovo neprekidno djelovao do 1947. godine.

Oprema i prostor za preradu grožđa s početka 20. stoljeća

 

 

Od samog osnutka pa do kraja 19. stoljeća ostvareni su značajni uspjesi na izložbama vina u Trstu i Coneglianu, kao i sudjelovanja na različitim izložbama vina u Austro-Ugarskoj i izvan nje. U pokusnom podrumu provodila su se istraživanja vezana uz fermentaciju, čuvanje i njegu vina te tražili najpogodniji načini vinifikacije pojedinih sorti. To je rezultiralo prvim velikim priznanjem koje je stiglo 1902. godine na Svjetskoj izložbi vina u Torinu, nakon čega su se počele nizati značajnije medalje i diplome. Osim za lokalno tržište, vina Instituta bila su namijenjena i izvozu, ponajviše u središnju Europu.

Krajem prvog desetljeća 20. stoljeća Institut je proizvodio stolna vina (crno i bijelo), nekoliko iznimno dobrih stolnih vina (cabernet sauvignon, pinot crni, pinot bijeli, pinot sivi, semillon i traminac) i slatka desertna vina (muškat bijeli i muškat ruža) koja su se proizvodila od grožđa uzgajanog u regiji te su izrađene smjernice za potrebe potrošača vina u kojima su dati savjeti kako treba čuvati i piti vino. Kvaliteta porečkih vina potvrđena je dodjeljivanjem titule opskrbljivača talijanske kraljevske kuće (tal. Fornitore della Real Casa), kao i nagradom na izložbi vina u Bruxellesu 1935. godine.

Smjernice za potrebe potrošača vina u kojima su dati savjeti kako treba čuvati i piti vino

 

Tijekom 1930-ih dodatno se unaprjeđuje podrumarstvo, što predstavlja jedan od značajnih resursa nakon Drugog svjetskog rata.

Podrum i podrumarstvo tijekom razdoblja talijanske uprave

 

Do 1955. godine podrum se razvija pa tako tada ima kapacitet od 65 vagona vina s modernom opremom za preradu i njegu vina. Nastavlja se rad na proizvodnji i preradi vina te održavanje kontinuiteta proizvodnje finih buteljnih i desertnih vina.

Slika podruma iz 1954.
Izvor: Centar za povijesna istraživanja, ARCHIVIO CRS 855-F-1986

 

Tijekom 1960-ih vinarski je podrum funkcionirao kao jedan od rijetkih velikih istarskih proizvođača vina. Enolozi koji su ga vodili trudili su se pratiti trendove i primjenjivati nova tehničko-tehnološka rješenja u proizvodnji vina. Vina su i u tom razdoblju nagrađivana na brojnim domaćim i međunarodnim vinskim smotrama.

Osnutkom Poljoprivredno znanstvenog centra (PZC) dolazi do modernizacije vinskog podruma gdje se stavlja naglasak na proizvodnju vina autohtonih sorti: malvazija istarska, teran, muškat ruža porečki. Do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća to je bio proizvodni podrum, tj. vino se pretežito proizvodilo za tržište. Kapaciteti su bili tako napravljeni da se mogu primati velike količine grožđa, za to su se koristile betonske cisterne koje su s unutrašnje strane prekrivene staklom, da ne bi mošt došao u direktan doticaj s betonom. Tih cisterni  ima 15 komada, a svaka od njih ima kapacitet od 10 000 litara. Za odležavanje vina nakon alkoholnog vrenja koristile su se drvene bačve kapaciteta 5000, 2000 i 500 litara. Taj dio podruma danas se ne koristi zbog zastarjele tehnologije.

Kvaliteta u vinarstvu

 

Tijekom 1998. godine provedena je adaptacija podruma pa tako suvremeno opremljeni vinarski podrum „Minivinifikacija“, zahvaljujući većem broju malih inoks bačava i primjeni najnovijih tehnoloških dostignuća, omogućuje postavljanje većeg broja znanstvenih pokusa iz vinarstva u odgovarajućem broju ponavljanja, što je od velikog značaja i za regionalno vinarsko okruženje.

Vinarski podrum „Minivinifikacija“ usmjeren je u znanstvenoistraživačke svrhe te je opremljen malim inox bačvicama volumena 50, 75 i 110 litara, većim bačvama od 620 i 1100 litara te vinifikatorima  od 450 litara. Kapacitet  iznosi oko 30 000 litara. Opremljen je sustavom  za kontroliranu fermentaciju (hlađenje) te ostalom potrebnom opremom koja uključuje pumpe za pretakanje vina, prešu i muljaču za grožđe.                                   

Tijekom 2019. godine u okviru istraživačkog projekta VINUM SANUM obavljena je rekonstrukcija vinarskog podruma „Minivinifikacija“ i nabavljena nova vinarska oprema s ciljem ispitivanja utjecaja različitih tehnologija proizvodnje na kvalitativna svojstva vina od autohtonih hrvatskih sorti te identifikacije tehnoloških čimbenika i parametara koji dovode do povećanja biološke aktivnosti proizvedenih vina.

 

Suvremeno opremljeni vinarski podrum „Minivinifikacija“

 

Nabavljena nova vinarska oprema prilagođena je izvođenju različitih tretmana maceracije masulja (kratkotrajnih predfermentativnih, dužih postfermentativnih, termovinifikacije i sl.)  u kontroliranim uvjetima i odležavanja vina, a sastoji se od: 16 inox tankova volumena 220 L (od toga 6 izo inox tankova za crio maceraciju masulja), opremljenih gornjim vratima s montiranim demontažnim potapačem masulja, unutarnjim zračnim poklopcem i donjim vratima, upravljačkog ormarića za hlađenje, središnjeg nosača cjevovoda za hlađenje, inertni plin i ugljični dioksid, cjevovoda za hlađenje, inertnog plina i ugljičnog dioksida, 6 drvenih barrique bačava za odležavanje vina.     

Trenutna znanstvena istraživanja uključuju proizvodnju vina od autohtonih sorti grožđa koja su podvrgnuta detaljnoj analizi fizikalno-kemijskog sastava, hlapljivih aromatskih spojeva, fenolnih spojeva, antioksidacijskog potencijala i nutritivnih svojstva, kao i senzorskoj analizi s ciljem istraživanja spojeva zaslužnih za biološku aktivnost vina i njegovu pozitivnu ulogu u ljudskoj prehrani. Razvoj vinarskog podruma predviđen u području znanstvenih istraživanja bit će orijentiran na istraživanja pozitivnih zdravstvenih učinaka vina od hrvatskih autohtonih bijelih i crnih sorti vinove loze, što u konačnici može imati snažan utjecaj na regionalno i nacionalno tržište vina, odnosno na razvoj cijele gospodarske grane.

Točionica vina predstavlja komercijalnu djelatnost vinskog podruma te je usmjerena na prodaju na malo različitim kupcima. Trenutno nudi više vrsta stolnog crnog i bijelog vina, a u planu je nastavka proizvodnje istih. Prostor podruma podijeljen je u dvije glavne cjeline, proizvodni dio i prostor gdje se nalaze vrijedni ostaci iz prošlosti. Ti ostaci uključuju više starih drvenih bačava, betonskih tankova i različitu opremu za proizvodnju vina. S ciljem očuvanja ovih ostataka, planira se uređenje trajne muzejske postave.

 

Zabavni sadržaji online

Vinski podrum – memory

 

 

 

Vinski podrum - puzle

 

 

Barrique bačve - puzle

 

 

Boca vina - puzle

 

 

Preša - puzle

 

 

Muljača - puzle

erozija1

https://www.britannica.com/science/erosion-geology

Erozija nastaje djelovanjem vode (tekućice) i vjetra. Kišne kapi udarajući u tlo pomažu drobljenju i omekšavanju tla. Otjecanje vode i vjetar odnose čestice tla. Što je tečenje brže, a vjetar jači, odnose se veće čestice i više njih.


Erozija se odvija u tri stadija, najprije dolazi do odvajanja zemljišnih čestica od mase tla, zatim se one putem vode ili vjetra transportiraju na veću ili manju udaljenost, a onda se talože.


Erozija se dijeli na eroziju vodom i vjetrom.


Erozija vodom može se podijeliti na eroziju kišom (plošna, brazdasta, jaružna, bujična, dubinska u kršu i klizišta), te na riječnu (dna, obala) i morsku ili jezersku – abrazija.

 

Erozija vodom

erozija kisom  rijecna erozija

 jezerska erozija2  jezerska erozija2

 

Erozija tla vjetrom (eolska erozija) vrlo se rijetko zbiva na tlima zaštićenim prirodnom vegetacijom, a osobito su ugrožene poljoprivredne površine. Eolska erozija ovisi o pedološkim značajkama, klimatskim prilikama i o ljudskoj aktivnosti, a najčešće se javlja u aridnim (pustinja) i semiaridnim (polupustinja) područjima.

 

Erozija vjetrom

erozija vjetar 1  erozija vjetar 2

erozija vjetar 3  erozija vjetar 4

Što možemo poduzeti da bismo spriječili ili smanjili eroziju?
Na proizvodnim površinama najčešće se preporučuje konturna obrada, sjetva u pojaseve i terasiranje, a kod erozije vjetrom vjetrozaštitni pojasevi, zatravljivane i pošumljavanje.

terasiranje1

TERASIRANJE

vjetrozastita

VJETROZAŠTITNI POJASEVI

 

zatravljivanje

ZATRAVLJIVANJE

 

posumljavanje

POŠUMLJAVANJE

 

Na nagibima terena:
• do 3° ne postoji opasnost od erozijskih procesa i tlo se može koristi za uzgoj svih kultura
• od 3° do 7° erozijske procese umanjujemo sjetvom u pojaseve ili obrada tla po izohipsama i uzgojem kultura u plodoredima
• od 7° do 15° preporučuje se izvođenje terasa, a takva se tla koriste prvenstveno za uzgoj drvenastih kultura
• od 15° do 40° izvode se strme terase za uzgoj vinograda ili se takvi prostori koriste kao permanentni travnjaci i šume
• iznad 40° je golet ili šuma i ne poduzimaju se nikakve mjere zaštite od erozije.

Bioraznolikost tla obuhvaća mnogobrojne organizme, od mikroskopskih bakterija i gljivica do velikih „ekosistemskih inženjera“ kao što su gujavice, mravi, razni kukci, krtice. Raznolikost i broj ovih organizama može imati različit utjecaj na eroziju tla. Mikorizne gljive učvršćuju tlo i sprječavaju odnošenje tla, dok npr. prisustvo podzemnih sisavaca uništava strukturu tla i ubrzava eroziju.

 

Zabavni sadržaji online
Erozija

 

Istarski poluotok raznoliko je geološko reljefno i klimatsko područje koje pruža raznolik potencijal za uzgoj mnogih sorata vinove loze. Povijest uzgoja vinove loze u Istri seže u antička vremena, a pretpostavlja se da su prve loze donijeli grčki kolonisti nekoliko stoljeća prije Krista.

Snažan razvoj istarskog vinogradarstva započeo je u rimsko doba, o čemu svjedoče zapisi Plinija Starijega i Kasiodora. Na Rižanskoj skupštini 804. godine spominjali su se istarski vinogradi. U 13. stoljeću austrijska je kronika navodila neke istarske sorte grožđa: rebula, grk, teran, malvazija, cipran, pinela i vipavec. Istarski razvod (1275. − 1395.) na više je mjesta spominjao vinograde u Istri. Novigradski biskup G. F. Tommasini u svojem je opisu pokrajine Istre 1650. spomenuo čak 15 istarskih sorata: prošek, muškat, rebulu, refošk, teran, hrvaticu, trebijan, malvaziju i dr. Prema podatcima iz 1841. godine, u Istri je bilo 16.901 ha vinograda, od toga približno 6029 ha s vinovom lozom kao čistom kulturom, jer se ona tada često uzgajala zajedno s ratarskim kulturama ili maslinama.

Najveće promjene u istarskom vinogradarstvu, dogodile su se u drugoj polovici 19. stoljeća, kada je zabilježeno najveće povećanje površina pod vinovom lozom. U razdoblju od 1841.–1880. godine zasađeni su mnogi novi vinogradi te ih je 1880. na području današnje Istarske županije bilo na 33.847 ha ili gotovo trećinu svih tadašnjih obradivih poljoprivrednih površina. Ubrzo potom pojavile su se filoksera, pepelnica i peronospora vinove loze pa je većina vinograda uzgajanih na vlastitu korijenu potpuno propala.

            Godine 1875. osnovan je Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču, koji je znatno pridonio obnovi istarskog vinogradarstva. Zahvaljujući uvođenju američkih vrsta loze, koje su se upotrebljavale kao podloga za vinovu lozu, a koje su bile otporne na filokseru, počela je intenzivna obnova vinograda. Prema podatcima iz 1908. godine proizvodnja vina dosegnula je rekordnih 566.119 hl. Najviše vinogradarskih površina (oko 90%) tada su zauzimale crne sorte, ponajprije teran, refošk, borgonja i hrvatica.

Početak 20. stoljeća doba je velikih političkih i gospodarskih promjena u svijetu, koje su utjecale i na promjene u vinogradarskoj proizvodnji u Istri. Došlo je do promjene političke vlasti pa se između dvaju svjetskih ratova, za talijanske uprave, političkom odlukom nametnuo uzgoj pšenice (tzv. „battaglia per il grano“) na štetu vinove loze. Po završetku 2. svjetskog rata poticao se razvoj društvenog vlasništva i osnivanja velikih poljoprivrednih kombinata. Političkom odlukom porečki je Institut privremeno prestao s radom, počela je agrarna reforma, a sudjelovanje obiteljskih gospodarstava u vinogradarskoj proizvodnji bilo je marginalizirano. Nositelji te proizvodnje postali su kombinati, koji su uglavnom proizvodili tzv. industrijska vina. Ponovni razvoj istarskog vinogradarstva započeo je potkraj 1980-ih. Porečki Institut ponovno je počeo s radom 1984., a političke prilike u zemlji postale su povoljnije, pa se gospodarskom politikom ponovno poticao razvoj obiteljskih gospodarstava. Danas je Istra jedno od najvažnijih hrvatskih vinskih područja, gdje vino nije samo važan poljoprivredni proizvod nego i bitan dio ukupne turističke ponude.

Istarski vinogradi smješteni su u tri vinogorja – zapadna, centralna i istočna Istra. Cijeli poluotok karakteriziraju velike razlike u reljefu – od vinograda na visinama i preko 400 m, pa do sama mora, različita nagiba i ekspozicije. Raznolika je i klima pa je tako u Poreču i Puli prosječna godišnja temperatura viša (13 – 14 ºC), a količina oborina umjerena (oko 850 mm/godišnje). U središnjoj Istri mnogo je jači utjecaj kontinentalne klime pa tako u Pazinu bilježimo prosječnu godišnju temperaturu tek nešto višu od 11 ºC, ali i znatno više oborina (>1000 mm/godišnje). No pored te, nedvojbeno velike raznolikosti okolinskih uvjeta, možda je najveća i najpoznatija razlika u sastavu tala. S obzirom na to da je najočitija razlika u njihovoj boji, nerijetko se Istra dijeli na crvenu (crvenica, terra rossa) i bijelu (flišna tla, terre biance). Upravo tako velika raznolikost okolinskih uvjeta dovodi do velikoga broja sorata koje se tu uspješno uzgajaju – Istra je specifična hrvatska podregija, gdje nalazimo podjednako kontinentalne i mediteranske sorte. Mnoge od njih ovdje daju vrhunske rezultate pa znatno pridonose bogatstvu mirisa i okusa istarskih vina.

Glavni nositelji razvoja vinogradarstva u Istri su porečki Institut za poljoprivredu i turizam, u kojem se odvija intenzivan znanstveno-stručni rad na polju vinogradarstva i vinarstva, ali i mnogobrojna obiteljska gospodarstva, koja proizvode vrlo kvalitetna vina. U Istri je danas više od 3000 ha vinograda, a od toga je na više od 1650 ha zasađena sorta malvazija istarska. Uzgajaju se i druge autohtone sorte: teran, borgonja, hrvatica, muškat momjanski te introducirane sorte cabernet sauvignon, merlot, chardonnay, sauvignon bijeli, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni, a u manjem opsegu i ostale sorte.

Pokusno poljoprivredno imanje Instituta za poljoprivredu i turizam posjeduje više pokusnih vinograda (ukupne površine 2,82 ha) u kojima se provode razna znanstvena i stručna istraživanja aktualne problematike iz područja vinogradarstva, a grožđe iz tih nasada služi i za vinarska istraživanja koja se provode na Institutu. U nasadima su kolekcionirane istarske autohtone sorte vinove loze, ali i razne introducirane sorte. Pokusni vinogradi podijeljeni su u različite tematske cjeline.

Kolekcijski nasad autohtonih sorata ima površinu od 0,87 ha, a podizanje nasada izvršeno je u razdoblju od 2005. do 2020. godine. Kolekcija autohtonih sorata vinove loze koristi se i u svrhu provedbe tehnologijskih istraživanja iz vinogradarstva i vinarstva. U kolekciji se nalaze sljedeće istarske autohtone sorte vinove loze: malvazija istarska, teran, muškat ruža,  muškat momjanski, borgonja, hrvatica, duranija, surina (plavina istarska), vela pergola, garganja, dolcin, brajdica i ostale. Sadni materijal za ovaj nasad dobiven je razmnožavanjem starih trsova istarskih autohtonih sorti iz vinograda starijih od 40 godina. Nasad služi kao kolekcija istarskih autohtonih sorata vinove loze te predstavlja banku gena, što je posebice vrijedno po pitanju nekih gotovo izumrlih istarskih autohtonih sorti koje se nalaze u nasadu.

vinograd 1

Ovaj je kolekcijski nasad službeno evidentiran u sklopu Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj kao kolekcijski vinograd u kojem se čuvaju hrvatske autohtone sorte vinove loze. Evidencija o sortama u kolekcijskom nasadu dostupna je u Hrvatskoj bazi podataka biljnih genetskih izvora (CPGRD, Croatian Plant Genetic Resources Database), koja je dostupna na web-adresi https://cpgrd.hapih.hr/.

Kolekcija introduciranih sorata vinove loze podignuta je 2006. godine. U kolekciji su zastupljene sljedeće sorte: chardonnay, sauvignon bijeli, muškat bijeli, muškat žuti, manzoni bijeli, grenache bijeli, viognier, semillon, trebbiano toscano, plemenka, malvasia del lazio, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni, cabernet sauvignon, merlot, syrah, cabernet franc, refosco dal pedunculo rosso, grenache crni, gamay i ostale.
Kolekcijski nasad malvazije istarske podignut je 2012. godine. Jedan dio nasada čini malvazija istarska (klon VCR4) koja je cijepljenja na četiri različite podloge za vinovu lozu (SO4, K5BB, 110R i 420A), dok drugi dio nasada čini kolekcija sedam različitih klonova malvazije istarske (VCR4, VCR113, VCR114, VCR115, VCR22, VCR393 i FVG121) posađenih na istoj podlozi (SO4).

 

vinograd 2

 

Malvazija istarska

malvazija istarska

 

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: malvazija, malvazija bijela, malvasia istriana, malvasia, istarska malvazija, istrian malvasia, malvasia d’istria, malvasia bianca.
Podrijetlo malvazije istarske dosad nije utvrđeno te se smatra autohtonom i tipičnom sortom Istre. Prvi pisani podaci o uzgoju malvazije istarske u Istri potječu iz 1891. godine, kad su proizvođači vina iz Istre predstavili malvaziju istarsku na izložbi vina u Zagrebu. Prvi ampelografski opis malvazije iz Istre objavljuje Libutti 1913. godine u časopisu L’Istria Agricola pod imenom malvasia bianca, čiji opis odgovara upravo malvaziji istarskoj. Tijekom 19. stoljeća i ranije, širenje malvazije istarske u Istri i okolici bilo je jako sporo i ograničeno zbog vjekovno ustaljene tradicije potrošnje crnih vina. Tako su u drugoj polovini 19. stoljeća u Istri sve bijele sorte grožđa zajedno zauzimale tek 10 posto svih površina pod vinogradima. Tek se nakon Prvog svjetskog rata u Istri počinju brže širiti bijele sorte, pa tako i malvazija istarska. Nakon Drugog svjetskog rata udio malvazije istarske u Istri premašuje 40 posto površina, dok se danas uzgaja na nešto manje od 60 posto ukupnih vinogradarskih površina Istre.


Malvazija istarska se u najvećoj mjeri uzgaja u podregiji Hrvatska Istra, gdje je vodeća sorta u proizvodnji. Osim toga, u manjoj se mjeri uzgaja i u podregiji Hrvatsko primorje, a posljednjih se godina u manjoj mjeri sadi i u nekim ostalim vinogradarskim podregijama Hrvatske. Izvan Hrvatske se u većoj mjeri uzgaja u primorskom dijelu Slovenije, u prvom redu u podregiji Slovenska Istra te u talijanskoj regiji Friuli. Zahvaljujući visokoj reputaciji koju je stekla posljednjih godina, počela se saditi i u ostalim svjetskim vinogradarskim regijama, iako zasad u maloj mjeri.
Malvazija istarska jako dobro uspijeva i na crvenici i na flišnim terenima, ali najbolje rezultate, posebice u kvaliteti vina, daje na brdovitim flišnim položajima južne i jugoistočne ekspozicije. Zbog visoke bujnosti ne odgovaraju joj duboka, plodna i vlažna tla u zatvorenim, slabo prozračnim položajima, budući da se u takvim uvjetima mogu javljati problemi s oplodnjom, a i kakvoća grožđa može biti nezadovoljavajuća. Daje vina svijetle, slamnatožute boje s izraženom zelenkastom nijansom. Miris vina je voćnocvjetni, s karakterističnom sortnom aromom koja podsjeća na miris bagremova cvijeta, na zelenu jabuku i na badem. Okus vina je pun, zaobljen i harmoničan, ugodne svježine. U povoljnim godinama i na dobrim položajima, grožđe malvazije istarske može se ostavljati duže na trsu ili prosušivati u kontroliranim uvjetima radi nakupljanja visoke koncentracije šećera, od čega se dobivaju cijenjena desertna vina. Malvazija istarska ima visoku gospodarsku vrijednost, budući da objedinjuje dobru rodnost s visokom kvalitetom grožđa i vina, a osim toga ima i izraženu tipičnost i prepoznatljivost vezanu za područje Istre i okolice.
Malvazija istarska danas nije ugrožena sorta te shodno tome nije potrebno provoditi posebne mjere zaštite. Izvorni genofond malvazije istarske prikupljen u starim nasadima iz raznih dijelova Istre čuva se u kolekcijskom vinogradu Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

 

Teran

teran

 

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: terrano, terrano d’istria, terrano del carso, refosco del carso (Italija), refošk (Slovenija), istrijanac, cagnina, lambrusco dal peduncolo rosso.
Teran je vrlo stara sorta, o čemu govore i mnogobrojni povijesni podaci. Prvi pisani tragovi o vinu teran datiraju krajem 14. stoljeća s područja Udina u Italiji, dok je prvi opis morfoloških karakteristika sorte teran, koji se uzgajao u mjestu Barban u Istri, objavio davne 1824. godine kanonik Pietro Stancovich. Tijekom 19. stoljeća teran je bio dominantna sorta u Istri i prije zaraze filokserom zauzimao je oko 80 posto istarskih vinogradarskih površina. Zbog iznimne važnosti koju je teran u Istri tada imao, postoji mnogo povijesnih zapisa o toj sorti, među kojima je jedan od najpoznatijih, članak Carla Huguesa iz 1889. godine, naslovljen „Come si possa ingenetilire il Teranno“, objavljen u časopisu La provincia dell’Istria, u kojemu autor navodi probleme u proizvodnji terana i načine kako poboljšati njegovu kvalitetu. Osim toga, postoje i mnogi ampelografski opisi sorte teran iz 19. i 20. stoljeća. Tijekom 20. stoljeća njegov udio u istarskom sortimentu postupno opada, ali i danas ostaje najzastupljenija autohtona crna sorta vinove loze u Istri i trenutno je nakon malvazije istarske sorta koja se na tom području najviše sadi.
Teran se najviše uzgaja na području Istre, Slovenskog primorja i talijanske regije Friuli-Venezia Giulia, dok je u manjoj mjeri zastupljen i u nekim drugim proizvodnim područjima, kao što su Hrvatsko primorje, Makedonija i ostala područja. Za širenje površina pod teranom zaslužna je njegova autohtonost i posebnost, ali još više visoka kvaliteta dobivenih vina kakva se postiže posljednjih godina.


Teran je sorta kod koje je kvaliteta grožđa jako ovisna o položaju te načinu i uvjetima uzgoja. Tako kvaliteta terana može biti niska kad se pretjeruje s opterećenjem i prinosom, kad se ne održava povoljna mikroklima u zoni grozda, kad se uzgaja u dubokim, plodnim i vlažnim tlima te na netipičnim vinogradarskim položajima, koji su obično hladni i vlažni, kao i u godinama koje su karakterizirane s mnogo padalina u mjesecima koji prethode berbi. S druge strane, u uvjetima niskog opterećenja, povoljne mikroklime u zoni grozda, na povoljnim i dobro osunčanim položajima, na tlima srednje plodnosti, povoljne strukture i dobre dreniranosti te u meteorološki povoljnim godinama s puno sunca i topline i bez puno padalina u mjesecima koji prethode berbi, teran daje puna, bogata vina, povećanog sadržaja alkohola, dobre obojenosti, jakog tijela te s izraženom ugodnom aromom koja dominantno podsjeća na višnju marasku. Budući da kasno dozrijeva, u praksi se ponekad događa da se teran bere prerano i u takvim slučajevima daje neuravnotežena vina s prenaglašenom svježinom, često i s neugodnom astringentnošću na okusu. Zbog toga pravilan odabir roka berbe može znatno poboljšati kvalitetu vina. Kvaliteta vina terana posebno je došla do izražaja posljednjih nekoliko godina, kada su proizvođači postali svjesni karakteristika te sorte i spoznali kako se mogu iskoristiti potencijali koje teran pruža.
Teran nije ugrožena sorta te shodno tome nije potrebno provoditi posebne mjere zaštite. Izvorni genfond terana prikupljen u starim nasadima iz raznih dijelova Istre danas se čuva u kolekcijskom vinogradu Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

 

Muškat ruža

muskat ruza

 

 

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: muškat ruža omiški, muškat ruža porečki, rosenmuskateller, muscat des roses noir, muscdael of roses black, moscato (rosa) delle rose nero, muškat crveni, moscato rosa (del Trentino), cipro.
Njezino podrijetlo nije sa sigurnošću utvrđeno. U jednoj staroj njemačkoj ampelografiji navodi se da je sorta rosenmuskateller u Tirol donesena iz Hrvatske, pa je moguće da je ona hrvatska autohtona sorta koja se proširila u okolne zemlje. Sorta je oduvijek bila poznata po visokoj kakvoći svojih vina, a napose po iznimnom mirisu i aromi koja podsjeća na miris divlje ruže, po čemu je i dobila ime. Od nje su se najčešće proizvodila desertna vina s visokim sadržajem alkohola i ostatkom neprevrela šećera. Bulić (1949) navodi da se muškat ruža u Dalmaciji koristio isključivo za dobivanje crnog desertnog vina koje se prodavalo u trgovinama pod nazivom Muškat ruža omiški.
Muškat ruža danas se uzgaja na manje od 10 ha na području Republike Hrvatske, a uzgaja se i u susjednoj Italiji i Austriji. Kod nas je najviše zastupljena u podregiji Istra, dok je u Dalmaciji gotovo nestala.

Muškat ruža je inače vrlo stara i poznata sorta, a gotovo svi koji je opisuju, ističu jednu njezinu vrlinu – izuzetno ugodan i naglašen muškatni miris, vrlo specifičan, kompleksan i, po mišljenju mnogih, zaista podsjeća na miris cvijeta divlje ruže. Izražen, prepoznatljiv i po mnogočemu poseban miris, najčešće prati i odgovarajući okus, pa su vina ove sorte u pravilu vrhunskih senzornih karakteristika. To su najčešće vina svjetlije crvene boje, naglašeno aromatična, visokoalkoholična, puna i skladna, koja se u pravilu proizvode s ostatkom neprevrela šećera i ubrajaju se u grupu desertnih vina. Ostatak šećera pridonosi ravnoteži osnovnih sastojaka i ukupnom dojmu, što je gotovo uvijek slučaj kod aromatičnih sorata, posebice muškata.
Sorta je, s obzirom na malu populaciju, ugrožena u kategoriji osjetljive, a osim u Istri, ne može se pronaći u proizvodnim nasadima. Od kolekcijskih nasada, čuva se u kolekciji Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču i Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, a s obzirom na značaj i kvalitativni potencijal, potrebno je pojačati mjere zaštite (Kolekcija hrvatskih autohtonih sorti vinove loze u Zagrebu). Premda manje populacije ove sorte postoje u Istri, Italiji i Austriji, smatra se vrijednim sačuvati i hrvatsku populaciju jer valja očekivati da je kod nje zbog izoliranog uzgoja vjerojatno došlo do pojave nekih unutarsortnih razlika koje mogu biti značajne i za proizvodnju. S obzirom na sva navedena pozitivna svojstva, sortu bi svakako trebalo revitalizirati i na taj način osigurati njezin trajni opstanak na ovom prostoru.

 

Borgonja

borgonja

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: frankovka, blaufränkisch, frankinja, modra frankinja, franconia, kékfrankos, lemberger.
Iako se dugo smatralo kako je borgonja autohtona istarska sorta vinove loze, nedavno je genetskom analizom utvrđeno da dijeli isti genotip kao i frankovka. Bez obzira na to, borgonja ima dugu tradiciju uzgoja u Istri. U okolici Poreča i Višnjana, borgonja je do prije samo nekoliko desetljeća bila više zastupljena od terana.
Uzgaja se na području Istre, uglavnom u vinogorju Zapadna Istra te je i danas najviše zastupljena u okolici Poreča.
Zahvaljujući visokoj i redovitoj rodnosti te zadovoljavajućoj kvaliteti grožđa, borgonja se smatra gospodarski važnom sortom u Istri. Od borgonje se tradicionalno proizvode vina srednje do visoke kategorije kvalitete te se često i kupažira s ostalim sortama. Vino borgonje je granatno crvene do tamnocrvene boje te se ističe visokim intenzitetom obojenosti. Odabir vinogradarskog položaja i termina berbe ima ključnu ulogu u kvaliteti grožđa i vina. Najbolja se kvaliteta postiže na brežuljkastim položajima južne ekspozicije te obavljanjem nešto kasnije berbe kad vremenske prilike to dopuštaju.
Budući da se borgonja posljednjih godina malo sadi u odnosu na prije pedesetak i više godina te uz to na tržištu danas nema certificiranog sadnog materijala autohtonog genfonda ove sorte, može se zaključiti da je borgonja danas ugrožena sorta. Donedavno se smatralo da je borgonja istovjetna sorti gamay noir te su mnogi proizvođači u Istri, želeći posaditi borgonju, posadili zapravo ovu francusku sortu. Radi njene zaštite potrebno je provesti selekciju s ciljem proizvodnje certificiranog sadnog materijala autentične istarske borgonje. Izvorna populacija borgonje čuva se u kolekcijskom nasadu autohtonih sorata na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču.

 

Hrvatica

hrvatica

 

 

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: crevatizza, carbonera, hrvatica crna, markolina, negrara, negrona, chervatizza, karbonic, bonarda, crovattina nera, crovattina, crovatina, bonarda pignola, bonarda piccola, croatina piccola, kamenina.
Podrijetlo ove sorte nije utvrđeno, a Vitolović (1960) smatra da je sorta hrvatica održana razmnožavanjem jednog ili dva trsa koji su u Istru doneseni iz Italije u dalekoj prošlosti. U Italiji njezin uzgoj ni u prošlosti ni danas nije evidentiran. Povijesno joj je uzgoj ograničen na područje Istre, gdje je prema povijesnim zapisima u proizvodnji više od sto godina. Tradicionalno se uzgaja u vinogradima zajedno s ostalim sortama. Iako je krajem 20. stoljeća postojala tendencija širenja hrvatice u novim, sortno čistim vinogradima u Istri, njezino širenje posljednjih dvadesetak godina ponovno stagnira.
Danas se hrvatica najviše uzgaja u sjeverozapadnom dijelu Istre, na potezu od Poreča do Umaga, gdje se može naći u starim vinogradima zajedno s ostalim sortama, ali i u sortno čistim vinogradima posađenim krajem 20. stoljeća. U središnjem dijelu Istre, hrvatica se u manjoj mjeri uzgaja u starim vinogradima zajedno s ostalim sortama. Osim u Istri, moguće ju je u manjoj mjeri naći u Hrvatskom primorju, ponajprije na otoku Krku, gdje se uzgaja pod imenom kamenina.
Može se uzgajati na raznim vrstama tla i raznim položajima, ali joj najviše odgovaraju duboka i plodna tla. Hrvatica se prerađuje u crno vino koje je srednje izražene punoće, ukusno i harmonično, ali slabo obojeno i bez posebne arome. Zbog slabe obojenosti i niže ukupne kiselosti, hrvatica se uobičajeno kupažira s teranom kako bi se dobilo harmoničnije vino. Hrvatica je dobre rezultate pokazala i u kupaži s ostalim sortama i vina tada postaju punija, jače obojena i s boljom aromom. Prikladna je za proizvodnju ružičastih vina za brzu konzumaciju.
Hrvatica se posljednjih dvadesetak godina gotovo uopće ne sadi u novim istarskim vinogradima, što predstavlja prijetnju očuvanju tradicije proizvodnje ove istarske autohtone sorte. Osim uzgoja u nekoliko monosortnih vinograda i više starijih vinograda s miješanim sortama, hrvatica se danas čuva i u kolekcijskom nasadu istarskih autohtonih sorata vinove loze na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Po uzoru na malvaziju istarsku i teran, hrvatici je danas prijeko potreban dobar marketing koji bi istaknuo njezine prednosti kao što su dobar prinos i potencijal proizvodnje ružičastih vina dobre kvalitete, čija bi namjena bila da se konzumiraju kao mlada tijekom turističke sezone na lokalnom tržištu. Prednost je ove sorte svakako i sam naziv, koji jasno upućuje na njezin značaj i tipičnost.

 

Muškat momjanski

muskat momjanski

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: muškat bijeli, muscat blanc à petits grains, moscato bianco, muscat blanc, muscat de frontignan, muscat de lunel.
Muškat momjanski izvorno se uzgaja u okolici mjesta Momjan u Istri, gdje je prisutan već stoljećima te se sadnja novih nasada na tom području uvijek obavljala razmnožavanjem lokalnog genfonda. Tradicionalno su se radi prikupljanja pupova za razmnožavanje izabirali trsovi s najboljim karakteristikama, pogotovo po pitanju kvalitete grožđa. Na taj je način tijekom vremena na području Momjana dobivena specifična populacija ove sorte, koja se u odnosu na standardni genfond sorte muškat bijeli u svijetu odlikuje manjim prinosom, boljom otpornošću na sivu plijesan i visokom kvalitetom grožđa. Iako se zbog navedenih razlika dugo smatralo da muškat momjanski nije ista sorta kao i muškat bijeli, genetskim je ispitivanjima nedavno utvrđeno da se ipak radi o istoj sorti.
Sorta je rasprostranjena u okolici mjesta Momjan u sjevernom dijelu Istre. Manjim dijelom uzgaja se i u ostalim dijelovima Istre.
Muškat momjanski je tipična muškatna sorta, s intenzivno izraženim sortnim aromama u grožđu i vinu. Radi postizanja visoke kvalitete grožđa i vina opterećenje trsova treba biti srednje do nisko, uz povoljnu mikroklimu u zoni grozda. Od muškata momjanskog se uobičajeno proizvode vina redovite berbe, uglavnom poluslatka, te desertna vina, tipične i naglašene muškatne arome.
Iako površine pod muškatom momjanskim nisu velike, nije ugrožena sorta, budući da je standardni sadni materijal te sorte već godinama prisutan na domaćem tržištu te je zahvaljujući tome posljednjih godina podignuto više novih nasada muškata momjanskog. U tijeku je postupak selekcije i podizanja certificiranog matičnog nasada ove sorte radi proizvodnje certificiranog sadnog materijala. Izvorni genfond muškata momjanskog s područja Momjana čuva se u kolekcijskom vinogradu Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

 

Duranija

 

duranija

 

Sinonimi ili ostala poznata imena ove sorte su: brajdenica, durania, duranea, šupljika, brajda vela.
Podrijetlo sorte nije utvrđeno, ali smatra se autohtonom istarskom sortom. Do prije nekoliko desetljeća duranija je bila jako rasprostranjena u središnjoj Istri. U nekim mjestima oko Pazina bila je dominantna među bijelim sortama, dok je u okolici Buzeta, Motovuna, Podpićna i Žminja po broju trsova bila zastupljena odmah iza malvazije istarske. Danas je na tim područjima sve manje zastupljena, a drugdje se gotovo i ne uzgaja.

Uzgaja se u okolici Buzeta i Pazina, i to uglavnom u starijim vinogradima gdje ju uzgajaju stariji vinogradari. Najviše se uzgaja oko mjesta Grdoselo i Draguć, gdje se još uvijek može pronaći poneki manji nasad ili dio nasada u kojem je posađena samo duranija (bez primjese ostalih sorata). U ostalim se mjestima (Podpićan, Žminj) može pronaći tek sporadično. Posljednjih se godina gotovo uopće ne širi u novim nasadima te danas nije prisutna na tržištu kao monosortno vino.
Na položajima koji su slabo osunčani i slabo drenirani (udoline i depresije), kao i na teškim tlima, grožđe vrlo teško dozrijeva. S druge strane, na laganim, toplim tlima i na dobro dreniranim i osunčanim položajima, duranija dobro dozrijeva te može doseći malvaziju istarsku po postotku šećera. Kod duranije je izražena velika razlika u kvaliteti grožđa ovisno o vremenskim uvjetima tijekom vegetacije. Tako u povoljnim godinama dobro dozrijeva, dok u godinama s kišnim i hladnim ljetom grožđe slabo dozrijeva i propada od sive plijesni. Čak i tijekom iste proizvodne godine, uzorci grožđa duranije s različitih položaja pokazuju izrazito veliku varijabilnost u udjelu šećera i ukupnoj kiselosti mošta, što govori u prilog visokoj ovisnosti kvalitete grožđa o ekološkim uvjetima uzgoja kod ove sorte. Zbog osjetljivosti grožđa na sivu plijesan duraniju je često potrebno brati prije optimalnog roka berbe. Iako duranija ima dobru rodnost, zbog nedostataka kao što su velika osjetljivost na sivu plijesan i visoka ukupna kiselost mošta, u usporedbi s malvazijom istarskom, nema gospodarskih prednosti, što je razlog smanjenja površina pod duranijom tijekom nekoliko prethodnih desetljeća.
Danas je duranija ugrožena sorta. Iako se još uvijek može pronaći u nasadima u središnjoj Istri, problem je u tome što je u novim nasadima zamjenjuje malvazija istarska. Duranija se gotovo uopće ne razmnožava i ne sadi, a na istarskoj i hrvatskoj vinskoj sceni gotovo je zamrlo sjećanje na tu donedavno jako bitnu istarsku sortu. Naime, danas se ne proizvodi kao monosortno vino, već uglavnom kao bijelo stolno vino te je se pod nazivom sorte ne može pronaći na tržištu. Zbog njezine povijesne važnosti, na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču posebna se pažnja pridaje njezinu kolekcioniranju i očuvanju za buduće generacije vinogradara. Iako se po kvaliteti grožđa ne može mjeriti s malvazijom istarskom, trebalo bi intenzivirati njezinu valorizaciju na tržištu, marketinški se temeljeći na njezinoj slavnoj povijesti, autohtonosti i specifičnosti.

 

Grožđe – memory

Nasadi i biljke – memory

Grozd - puzle

Grozd 2 - puzle

Berba grožđa – puzle

Cvat grožđa – puzle

Na području Mediterana pa tako i u Istri maslina je poznata više od 2500 godina. Smatra se da je ova kultura stara više od 45.000 godina.

Arheloške iskopine iz vremena starih Rimljana postoje u Puli, na otoku Brijuni, Červar kod Poreča, u Larunu kod Tara te na još više lokacija na području zapadne Istre, a svjedoče o preradi maslinovih plodova kroz povijest. Tri najčešće sorte na području Istre su: buža, istarska bjelica i rosinjola.

maslina 1

 

Buža

Radi se o sorti istarskog podrijetla. Najveći areal uzgoja je u južnom dijelu Istre na području Grada Vodnjana i Općine Fažana. Stablo doseže i velike visine, a krošnja je razvedena i viseća. Mladice su duge i tanke. List je tanak, velik, s gornje strane zeleno sjajne boje, dok s donje strane vrlo svijetao, bjelkasto zelene boje. Peteljka je duga. Plod je velik, ovalan, često nakrivljen na jednoj strani. Zahtijeva tople i zaštićene položaje. Sklona je alternativnoj rodnosti. Osjetljiva je prema maslinovoj muhi te na napad maslinovog moljca i na bolest paunovo oko. Buža je vrlo otporna na niske temperature. Zbog krupnoće ploda, visokog udjela mesa te lakog odvajanja mesa ploda od koštice može se koristiti i za proizvodnju stolnih maslina.
Buža – senzorski opis ulja:
Miris: srednja do intenzivna kompleksna voćnost (po zelenom plodu i/ili zelenoj travi, jabuci, bademu, zelenoj rajčici, aromatičnom bilju, radiču, rokuli, banani, ostalom voću).
Okus: blaga do srednje izražena gorčina i pikantnost koja se javlja naknadno u većem intenzitetu, peckava i dugotrajna pikantnost.
Harmoničnost: skladno, uravnoteženo ulje.

Istarska bjelica (syn. bianchera, bjelica)

Porijeklom je iz područja Boljunca i Doline kod Trsta. Raste na području cijele Istre i Kvarnera i jedna je od najotpornijih sorti na niske temperature i buru. Srednje bujnog je rasta. Listovi su srednje veliki i široki, tamnozelene boje te spiralno uvijeni. Plodovi su srednje veličine, svijetlo zelene boje i kasnije tijekom dozrijevanja mijenjaju boju u crvenkaste i ljubičaste nijanse. Zbog ove osobine da plod dugo vremena ostaje zelen ova je sorta dobila i ime. Osjetljiva je na napad maslinovog moljca i maslinove muhe.
Istarska bjelica - senzorski opis ulja:
Miris: srednje izražena zelena mirisna svojstva koja podsjećaju najviše na sveže pokošenu zelenu travu/lišće i zeleni plod masline, zeleni papar, zelenu kavu, radič, rokulu, a ponekad se javlja miris crnogorice.
Okus: srednje do intenzivno izražena gorčina i pikantnost koja je perzistentna, dosta agresivna i javlja se odmah nakon kušanja ulja, ulja su često trpka.
Harmoničnost: često neuravnoteženih okusnih svojstava u odnosu na mirisna svojstva.

Rosinjola (syn. rosulja, rovinješka, rošinjola)

Rosinjola je istarska sorta maslina koja se upotrebljava za proizvodnju ulja, a najviše se uzgaja u okolici Grada Rovinja, Grada Vodnjana i Općine Vrsar, te raste od Limskog kanala do Bala. Rodnost joj je dobra uz odgovarajuću agrotehniku, te je dobar oprašivač za ostale domaće sorte. Rosinjola je sorta guste okruglaste krošnje i bujnog rasta, zbog čega joj je nužna redovita rezidba. Zbog guste krošnje često ju napadaju štitaste uši. Otporna je na paunovo oko, a podložna je napadima maslinove muhe, no manje od buže. Plodovi na izboju grančica pojavljuju se u grozdovima. Od posebnog je gospodarskog značaja u proizvodnji maslinovog ulja, a zbog svojih osobina uvrštena je u grupu domaćih sorti koje se preporučuju za daljnju sadnju u domaćim maslinicima. Carlo Hugues još davne 1902. spominje rosulju kao glavnu sortu na području Rovinja, te ističe da je treba sačuvati zbog njenog vrsnog ulja.
Rosinjola - senzorski opis ulja:
Miris: srednje do intenzivno izražen miris po zelenom plodu masline, cikoriji, radiču, artičoki, aromatičnom bilju (menta, bosiljak, origano), crnogorici, zelenoj rajčici, bademu.
Okus: srednja do intenzivna gorčina i intenzivna pikantnost (peckava čili pikantnost).
Harmoničnost: skladno; intenzivno, ali uravnoteženo ulje.

Kolekcijski nasadi maslina

Nasad maslina koji se nalazi sa sjeverne strane Instituta za poljoprivredu i turizam podignut je u periodu od 1992. do 1994. godine, a nadosađen je 2013. i 2019. godine domaćim sortama žižolera i črna. U nasadu prevladavaju talijanske sorte (leccino, pendolino, leccio del corno, ascolana tenera, itrana, moraiolo i frantoio), od francuskih sorata zastupljena je sorta picholine, a od domaćih buža, bova, puntoža, istarska bjelica, rosinjola, žižolera i črna. Masline su u ovom nasadu posađene na površini od 0,39 hektara i zastupljene su sa 127 stabala.

Nasad domaćih sorti maslina koji je posađen 2008. godine na površini 0,48 ha nalazi se na padini s južne strane Instituta za poljoprivredu i turizam. Ovaj maslinik predstavlja prvi kolekcijski nasad autohtonih sorata na području Istre. U nasadu je posađeno 11 domaćih sorata (istarska bjelica, belica, bjankera, buža, puntoža, črna, karbonaca, moražola, rosinjola i črnica) i talijanska sorta leccino. Domaće sorte u nasadu su prije sadnje identificirane, opisane i karakterizirane kroz znanstvene projekte Valorizacija autohtonih sorti maslina u Istri te Karakterizacija autohtonih sorti maslina u Istri, dok su monosortna djevičanska maslinova ulja kemijski i senzorski analizirana kroz projekt Razjašnjavanje sortne tipičnosti vina i maslinovih ulja od hrvatskih domaćih sorti. U tijeku je nastavak morfološke deskripcije primjenom računalnih tehnologija, te istraživanja kemijskih i senzorskih karakteristika sortnih djevičanskih maslinovih ulja kao i ispitivanje raznih agronomskih i tehnoloških čimbenika koji utječu na njih.

kolekcijski nasadi maslina

Osim za očuvanje genetskog materijala nasadi služe za znanstvena istraživanja čiji su rezultati publicirani u znanstvenim časopisima te prezentirani na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.                 

 

Zabavni sadržaji online

Nasadi i biljke – memory

https://matchthememory.com/inherit_nasadi_plantations_iptpo

 

Ulje – puzle

https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=079cdc6dd5bf

 

Bubamara na listu masline – puzle

https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=08c6097236a0

 

Cvat masline – puzle

https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=3e05933f1c7d

 

Plod masline na kiši – puzle

https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=160a5129ae25

 

Maslina – puzle

https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=045e887b5b72

             

Gljive spadaju u veliku skupinu organizama koja obuhvaća mahovine, kvaščeve gljivice, pljesni, bakterije, jestive i otrovne gljive. Nijedan od ovih organizama ne sadrži zeleni pigment klorofil, tako da ne može proizvoditi vlastitu hranu procesom fotosinteze. Hranjive tvari za rast i razvoj gljive moraju dobiti iz žive ili mrtve organske tvari, biljke ili životinje.

 

Proces fotosinteze

gljive 1

 

https://www.thinglink.com/scene/768878966923591680


Gljive su plodna tijela micelija viših gljiva (macrofungi) prisutnih u tlu ili podlozi. Više gljive obuhvaćaju vrste gljiva koje su vidljive golim okom, veće od 1 mm. Sve su sposobne za spolno razmnožavanje te se razmnožavaju pomoću spora. Zajedno s nižim gljivama (microfungi) čine dva podsvijeta gljiva.

 

Dijelovi gljiva

gljive 2

https://www.pinterest.com/pin/74872412528556470/

 

Većina nižih gljiva manja je od 1 mm. Obično se razmnožavaju tijekom nespolne faze svojeg životnog ciklusa u tzv. nesavršenom obliku (anamorfnom), otpuštanjem nespolnih spora ili konidija na posebne dijelove micelija ili na jednostavne reproduktivne organe.

 

Razmnožavanje gljiva

 

gljive3

https://www.mycologic.nz/life-cycle


Najpoznatije otrovne gljive u Istri:

Panterova muhara lat. Amanita pantherina

 

muhara1   muhara2

 

https://www.plantea.com.hr/panterova-muhara/

Panterova muhara je vrlo otrovna gljiva iz porodice Amanitaceae. Najveća opasnost je ako se panterova muhara zamjeni za gljivu biserku (Amanita rubescens).
Ovu gljivu prepoznajemo prema klobuku koji je promjera 5 – 10 cm, gotovo brončane boje i prekriven malim bijelim ostacima ovoja. Stručak naraste do visine od 9 – 12,5 cm, bijele je boje i ima vjenčić. Ima vrlo jako zadebljanje na dnu stručka. Vjenčić je uzak i priljubljen uz stručak. Obično se odmah iznad gomoljastog zadebljanja nalazi jedan ili dva obruča. Otisak spora je bijele boje.
Panterova muhara raste u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Sezona joj je od sredine ljeta do kasne jeseni.

 

Zelena pupavka lat. Amanita phalloides

 

pupavka1 pupavka2

https://www.plantea.com.hr/zelena-pupavka/

 

Najveći broj trovanja gljivama svake godine prouzrokovan je zelenom pupavkom. Samo jedan klobuk dovoljan je za ozbiljno, a možda i smrtonosno trovanje. Do pojave prvih simptoma dolazi između 10 i 24 sata. Tijekom tog vremena otrov napada jetru i bubrege te ako se ne potraži liječnička pomoć, nakon par dana dolazi do zatajenja napadnutih organa i smrti.
Raspon boja ove gljive je poprilično znatan, čime je prepoznavanje još teže. Boja može varirati od blijedo zelene do tamno smeđe ili blijedo bijele. Klobuk je promjera 3 – 15 cm. Ispočetka je poprilično okrugao, a s vremenom se ravna. Ima glatku, gotovo sjajnu površinu. Stručak je visine 5,5 – 12,5 cm i bijele boje. Meso je bijelo sa žutim tonom ispod kožice klobuka i ima prilično slatkasti miris. Ako se iskopa iz zemlje, pri dnu je dosta naglašeno gomoljasto zadebljanje.

Rasprostranjena je u miješanim bjelogoričnim šumama, osobito u blizini hrasta. Sezona joj je od ranog ljeta do kasne jeseni.

 

Najpoznatije jestive gljive u Istri:

Lisičarka lat. Cantharellus cibarius

cibarius1  cibarius2

 

https://www.plantea.com.hr/bjelkasta-lisicica/#Galerija_fotografija

Pronalazak gljive lisičice vrhunac je gljivarske sezone. Ima lijep izgled i sjajnog je okusa. Vrlo je važno znati da se ubere prava, a ne lažna lisičica (Hygrophoropsis aurantiaca).
Klobuk naraste 2 – 12 cm u promjeru. U početku je plosnat s izlomljenim rubom. Kasnije postane užlijebljen i na sredini dobije udubljenje. Boja može varirati od blijede do tamno žute, s vremenom pomalo izblijedi, a povremeno možemo naći primjerke narančaste boje.

Stručak ima 3 – 8 cm, čvrst je i sužen prema dnu. Žućkasto meso ima laganu aromu po breskvama i to je jedna od važnih odlika za raspoznavanje.
Lisičicu nalazimo na šumskim područjima koje imaju proplanke prekrivene mahovinom. Sezona je od ranog ljeta do kasne jeseni.

 

Ljetni vrganj lat. Boletus edulis

vrganj1  vrganj2

https://www.plantea.com.hr/pravi-vrganj/#Galerija_fotografija



Berači gljiva smatraju vrganj velikom nagradom jer on posjeduje izvrstan okus i vrlo je raznolik. Može narasti vrlo velik i težiti 1 kg i više.
Klobuk varira u promjeru od 6 do 30 cm. Svijetlosmeđe je boje i podsjeća na svježe ispečeni kruh. Boja tamni kako se klobuk otvara pa u toj fazi rasta treba provjeriti ima li u njemu crva. Stručak varira od 3 do 23 cm. Lukovičast je i ima finu mrežicu u tragovima koji su izraženiji bliže klobuku. Meso je dosta bijelo i ne mijenja se starenjem gljive. Otisak spore je svijetlosmeđ.
Staništa su mu vapnenasta tla, crnogoričnih, listopadnih ili mješovitih šuma, a možda ga se najčešće nađe u blizini jele i smreke. Također ga možemo naći uz puteljke i na pašnjacima. Sezona je od ljeta do kasne jeseni.

 

Golema puhara lat. Langermannia gigantea

puhara 1  puhara2

https://www.plantea.com.hr/golema-puhara/


Beru se samo mladi primjerci koji izgledaju svježe te zvuče šuplje kada se prstom dotakne plodište. Kada meso postane obojano, gljivu ne bi trebalo brati.
Plodište može varirati 5 – 80 cm u promjeru, a zabilježeni su primjerci i do 120 cm. Kada je mlada, puhara je bijele boje, međutim vanjski dio se može oštetiti što će osloboditi spore te će gljiva požutjeti. Tada je više ne bi trebalo brati.
Raste u vrtovima, na pašnjacima, u šumskom području te se može naći na rubovima jaruga i kanala. Sezona joj je od ranog ljeta do kasne jeseni.

 

Smrčak običan lat. Morchella vulgaris

smrcak 1  smrcak2

https://www.plantea.com.hr/pravi-smrcak/#Galerija_fotografija



Smrči su jedni od najuzbudljivijih proljetnih gljiva. Dobro se stapaju s okolinom, obično rastu sami, ali vrlo često možemo naći i više njih. Smrčci su izvanredne gljive s kulinarskog stanovišta, ali nikad ih nemojte jesti sirove.
Plodište je visoko 5 – 20 cm. Iako je vrlo vitičasto i podsjeća na pčelinje saće, ima zašiljen vrh. Blijedo smeđe je boje i s vremenom potamni do narančasto-žute. Unutrašnjost je šuplja. Meso je bijele do kremaste boje.
Nalazimo ga uz grmlje, u šumskim područjima, na pustom tlu i uz robove putova. Sezona mu je tijekom proljeća.

 

 Sunčanica lat. Macrolepiota procera

suncanica1  suncanica2

https://www.plantea.com.hr/velika-suncanica/



Sunčanica može narasti vrlo velika i ima dugu sezonu. Možemo je naći na istom mjestu iz godine u godinu i može imati nekoliko plodnijih valova tijekom jedne sezone.
Stručak može narasti 10 – 25 cm u promjeru, pa čak i više. U početku je polukuglast, ali kasnije se splosni, međutim sadrži ispupčenje na sredini. Blijede žućkaste je boje i prekriven simetričnim uzorcima tamnih čupastih ljuskica. Stručak je dugačak 15 – 30 cm, bijel je i ima veliki vjenčić. Listići su bijeli. Meso je tanko, bijelo i ima sladak i ne naročito istančan miris.
Najbolje ju je brati dok je suha, jer s vremenom upije vlagu i postane gnjecava. Raste u šumama i otvorenim pašnjacima, uz živice i rubove ceste. Sezona joj je od ranog ljeta do kasne zime.

 

Djed lat. Leccinum scabrum

 

  djed 1  djed2

https://www.plantea.com.hr/brezov-djed/


Preporučuje se da se bere samo mlade čvrste primjerke, jer stariji upiju dosta vlage pa su vrlo mekani.
Klobuk ima promjer 5 – 12 cm i smeđe je boje. Stručak je dug 7 – 20 cm, bijele boje sa smeđim ili crnim ljuskama. Pore su smeđe. Meso je bijelo i miriše ugodno. Otisak spora je smeđ. Raste obično ispod breze. Sezona mu je od ljeta do kasne jeseni.


Đordana (blagva) lat. Amanita Caesarea

 

dordana 12 dordana2

https://www.plantea.com.hr/blagva/

 

U Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske vodi se kao ugrožena i strogo je zaštićena vrsta.
Klobuk blagve je narančastocrvene boje veličine od 6 do 20 cm. Ispod klobuka su listići žute boje, gusti. Stručak je veličine od 5 do 14 cm, također žute boje, a pri dnu ima blago zadebljanje.
Ispod klobuka se nalazi vjenčić naglašeno narebran. Dok je mlada, obavijena je u debeo bijeli ovoj koji kasnije ostaje pri dnu gljive.
Blagva raste u toplijim predjelima, na svjetlu po šumskim čistinama. Sezona joj je od ljeta do kasne jeseni.

 

Bijeli tartuf lat. Tuber magnatum

tartuf 1  tartuf2

https://healing-mushrooms.net/tuber-magnatum/
https://www.trufamania.com/Tuber%20magnatum%20English.htm

 

Pronaći ovu gljivu je vjerovatno zgoditak za svakog berača gljiva. Najtraženiji od svih tartufa pronalazi se u vrlo ograničenom području. Za njihov pronalazak, potrebni su za to obučeni psi.
Plodište je obično promjera 5 – 12 cm, iako se povremeno pronalaze i veći primjerci, veličine teniske loptice. Nepravilnog je oblika i žućkasto – smeđe boje. Moglo bi se reći da se po boji i veličini ne razlikuje od mladog krumpira. Unutrašnjost je mramorizirana u crvenkasto – smeđoj nijansi. Miris je osebujan, vrlo jak.
Pronalazimo ga odmah ispod površine tla, u miješanim šumama na mahovinastom tlu. Sezona mu je od jeseni preko zime do ranog proljeća.

 

Ljetni tartuf lat. Tuber aestivum

 

ljetni tartuf1 ljetni tartuf2

https://www.trufamania.com/Tuber%20aestivum%20English.htm

 

Ljetni tartufi rastu u mnogo većem broju nego što ljudi misle, vrlo ih je teško pronaći jer rastu ispod tla.
Plodište je promjera 2 – 10 cm. Nepravilnog je oblika, pomalo nalik na kuglu prekrivenu mnoštvom sićušnih crnih izraslina. Crno-smeđe je boje. Kad se prereže poprijeko, vidi se mramorizirana crveno-smeđa unutrašnjost. Miris je vrlo ugodan, a okus po orasima.
Ljetni tartuf voli vapnenasto tlo i može ga se naći u tlu blizu bukve i rjeđe blizu pitomog kestena i zimzelenog hrasta. Sezona mu je od kasnog ljeta do jeseni.

 

Zabavni sadržaji online

Gljive – memory
https://matchthememory.com/inherit_gljive_mushrooms_iptpo

 

Gljiva na stablu – puzle
https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=0e2fc2916e57

 

Myriostoma coliforme – puzle
https://www.jigsawplanet.com/?rc=play&pid=3ed52fc1162f

 

Kućice za gniježđenje ptica
Velik broj ptičjih vrsta koje se gnijezde u dupljama ili raznim pukotinama prihvaćaju kućice za gniježđenje. U Hrvatskoj se gnijezdi 50-ak vrsta dupljašica ili poludupljašica, a većinu možemo privući na gniježđenje u odgovarajuće kućice.

Dimenzija, oblik i visina postavljanja kućice specifični su za svaku vrstu ptica i te su spoznaje rezultat dugotrajnih istraživanja i proučavanja ptica u njihovom prirodnom staništu. Za svaku vrstu navedene su karakteristike idealne kućice, a dimenzije se odnose na ove mjere:

 ptice 1

Kućica za gniježđenje dupljašica i poludupljašica
D – visina postavljanja kućice od zemlje do dna kućice

Siva žuna
Lat. Picus canus

 zuna

Siva žuna duga je 25 – 28 cm i teži 130 – 180 grama. Perje sliči na njenog bližeg rođaka europskog zelenog djetlića. Odozgo zelene boje, odozdo blijedo sive sa žutim repom. Ima sijedu glavu s crnim brkovima, a mužjak ima crvenu krunu. Spadaju u porodicu djetlića, a naseljava Europu i zapadne dijelove Azije.
Ljeti siva žuna jede crve, larve i druge insekte, a zimi sjemenke.
Žive u lisnatim šumama i mješovitim šumama.

Gnijezde se u svibnju i imaju pet do deset jaja koja se odgajaju oba roditelja. Mladi se izlegu nakon 15 - 17 dana, i nauče letjeti u četiri tjedna.
Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 40; B1*B2 (cm) 15X15; C (cm) 6; D (m) >3
Ima specifično glasanje kojim upozorava na opasnost.

 

Obični Vrabac

Lat. Passer domesticus

vrabac

Obični vrabac je ptica pjevica koja pripada porodici vrabaca. Odrasli vrabac je velik 14 – 16 cm i težak 24 – 38 g, i malo je veći od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Tijelo mu je često "napuhano", spojeno s manjom glavom. Na glavi ima kratki, stožasti kljun. Pod krilima se nalazi bijela mrlja. Na nogama ima četiri prsta, a rep je kratak. Kad leti, maše krilima nekoliko puta u sekundi. Odlično i brzo leti.
Hrani se sjemenkama i kukcima, obično manjim leptirima. Mladi vrapci se hrane ličinkama kukaca. U proljeće, hrana mu je nektar iz cvijeća žute boje, poput jaglaca, šafrana i jedića. Hrani se i paucima te voćem.
Živi u gradovima, ali i izvan naseljenih mjesta. Također, može živjeti bilo gdje, pa i u ljudskoj blizini.
Vrabac se gnijezdi na mnogim mjestima: u kućnim strehama, rupama, u šupljinama zgrada, na bršljanu oko kuća i u grmlju, pa čak i na morskim grebenima. Gnijezdo koje je smješteno na bršljanu ili u nekoj rupi najčešće je neuredno, izgrađeno od slamki, ostataka smeća i perja. Katkad koriste napuštena gnijezda drugih ptica. U gnijezdo ženka snese 5 – 8 jaja veličine 15 x 22 mm i težine od 3 g. Jaja su prašnjava s nekoliko crno-sivih pjegica i na njima ženka sjedi 10 – 12 dana. Inkubacija u vrabaca traje jako kratko.
Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 20; B1*B2 (cm) 13 x 13; C (cm) 3,2; D (m) 2 – 3
1. Vrapci mogu biti veoma agresivni kad je riječ o mjestima na kojim se gnijezde, pa često uništavanju gnijezda prijašnjih stanovnika. Lastavice i ptice plavog perja posebno su osjetljive na vrapčevo agresivno ponašanje. Zauzvrat, vrapci, poput čvoraka, ubijaju odrasle plave ptice i njihove mlade, kako bi dobili priliku za gniježđenje.

2. Ženka vrapca u ljeto u Novoj Engleskoj i u SAD-u obično snese u gnijezdo i do 25 jaja. Ako se računaju i mladi vrapci, tada je prosječni životni vijek tek 9 mjeseci. Vrapci dulje žive u gradovima nego u otvorenoj prirodi. Pomoću prstenovanja je zabilježeno da neki primjerci žive i do 14 godina na slobodi. U zatočeništvu dožive i do 23 godine. Mladi vrapci obično nauče letjeti s 15 dana.


Veliki djetlić
Lat. Dendrocopos major

 djetlic

 

To je naša najčešća vrsta djetlića. Ima crna leđa, uočljivu bijelu plohu na krilima i crveni podrepak. Glava je crnobijela, a mužjak se razlikuje od ženke crvenim zatiljkom. Stopalo mu je prilagođeno za kretanje po drveću u svim smjerovima, a oštrim se pandžama drži za koru. Veličine je oko 23 cm, teži do 90 grama, raspon krila do 39 cm. Let mu je izrazito valovit, s povremenim zamasima i skupljenim krilima. Najčešći je i najprepoznatljiviji zov prodoran “čik”, često u nizu. Može doživjeti 5 do 10 godina. Rasprostranjen je u Europi i Aziji.

Hrani se kukcima potkornjacima i njihovim ličinkama koje vadi kljucanjem po drvetu snažnim i pri vrhu oštrim kljunom. Za hranjenja se čuje tiho kuckanje. Većina ljudi čuje bubnjanje, seriju brzih udaraca kljuna o drvo, kojom se djetlići služe pri označavanju teritorija ili dozivanju svog partnera. Djetlić se koristi omiljenim bubnjalištima, obično pri vrhu drveta na mrtvim granama. Na drvetu ostaju ozljede, odnosno rupe, ali to je ionako najčešće već mrtvo, polutrulo drvo. Jede i lješnjake, orahe i sjemenke iz češera crnogoričnog drveća, voće, a dolazi i na hranilice zimi. Iako najveći udio hrane velikog djetlića čine kukci, osobito potkornjaci i ličinke strizibuba, dakle kukci koji žive u drvetu, mladunci manjih vrsta ptica uobičajen su dio prehrane.

Veliki djetlić voli prirodne i stare šume po cijeloj Hrvatskoj, s mnogo trulih stabala punih ličinaka kukaca jer lakše dube drvo. Nalazimo ga i u parkovima, voćnjacima…

Gnijezdi se u rano proljeće te oba spola dube rupu za gnijezdo na stablu. Gnijezdi se u dupljama drveća koje sam izdubi. Rupa je duboka tridesetak centimetara s ovalnom prostorijom na kraju. Kad gradi gnijezdo, izbacuje van ivere drveta, a dijelom oblaže gnijezdo. Ženka polaže 4 – 7 jaja na kojima leži 2 tjedna, a potom oba roditelja hrane mladunce koji imaju crveno tjeme.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 35; B1*B2 (cm) 14*14; C (cm) 5; D (m) >3
1. U Hrvatskoj živi svih deset vrsta europskih djetlića i sve one imaju važnu ulogu u šumskom ekosustavu, ne samo kao prirodni “čistači” šuma od ličinaka kukaca već i kao graditelji duplji, što je jedinstvena prilagodba u ptičjem svijetu. Te duplje ostaju u staništu i važne su za niz drugih vrsta ptica, gmazova i sisavaca.
2. Poduzima nagle seobe, ovisno o količini sjemenja.
3. Razvili su niz prilagodbi kako ih ne bi boljela glava od cjelodnevnog lupanja glavom o stablo:
a) mala veličina i masa mozga – težak je 1,25 – 3,95 grama i zato je 100 puta manje osjetljiv na udarce nego ljudski mozak;
b) položaj mozga u lubanji – povećava se dodirna površina između mozga i lubanje, jako malo cerebrospinalne tekućine;
c) kratko trajanje udaraca – prije nego počne ozbiljno kljucati, udari 2-3 puta lagano u stablo jer provjerava čvrstoću i priprema se za „napad“.

 

Crvendać
Lat. Erithacus rubecula

 crvendac

 

Crvendać je prepoznatljiva i česta ptica pjevica rasprostranjena gotovo čitavom Europom te dijelovima Afrike i Azije. Spada u poludupljašice. Dužine je oko 14 cm, raspona krila 20 – 22 cm i težine 16 – 22 grama. Mužjaci i ženke su slični, smećkasti, svijetlog trbuha i narančastih prsa i lica. Životna dob crvendaća je do 5 godina, u zatočeništvu i više. Crvendać je izrazito teritorijalna ptica koja teritorij zauzima u vrijeme gniježđenja, na zimovanju, čak i na odmorištima u seobi. Budući da svoj teritorij i zimi označava pjesmom, crvendać je jedna od rijetkih vrsta ptica čiji pjev možemo čuti tijekom čitave zime, osobito za prvih toplijih dana. U hladnijem dijelu areala (područje rasprostranjenosti neke biljne ili životinjske vrste ili pak svojte ili zajednice – npr. hrast, miš, sisavci, crnogorične šume i sl.), crvendać je selica, a u toplijem, barem djelomično, stanarica. Populacije zapadne Europe većim su dijelom stanarice. Status vrste je siguran (LC) i pretpostavlja se da u Hrvatskoj populacija broji 1.000.000 – 1.200.000 parova.

Crvendać se hrani raznim kukcima, sitnim sjemenjem, šumskim plodovima, gujavicama, puževima itd.

Nastanjuje različite tipove staništa obraslih drvećem i grmljem: listopadne i crnogorične šume, šikare, gradske parkove, vrtove, poljoprivredne površine sa živicom i grmljem i sl. Obično se zadržava blizu tla.

Gnijezdo savija na tlu ili u vegetaciji nisko iznad tla, tako da gnijezdo bude dobro skriveno. Gnijezdi se uglavnom dva puta godišnje, od travnja do srpnja. Ženka polaže 4 – 6 jaja na kojima sjedi oko 14 dana, a mlade čučavce hrane oba roditelja. Mladi se osamostaljuju za 12-15 dana.

Dimenzije idealne kućice su: A1 (cm) 5; A2 (cm) 15; B1 x B2 (cm) 10*10; D (m) 0,5 – 1

Mitovi o crvendaću:
1. Vidjeti prvog crvendaća u godini – želja koju zamislite ostvarit će se prije nego što nestane iz vašeg vidika.
2. Vidjeti ga u blizini kuće ili u vrtu – sreća za ukućane.
3. Ako napravi gnijezdo u drvetu ili živoj ogradi – predznak je promjene vremena.
4. Ako cvrkuće na otvorenom – očekuje se lijepo vrijeme.
5. Ako uđe u kuću u studenom – dobar predznak, sreća.

 

Čvorak
Lat. Sturnus vulgaris

 cvorak

Čvorak je najrasprostranjenija i najčešća vrsta iz porodice čvoraka u Euroaziji. Ljudi su ih naselili i na drugim kontinentima i jedna su od najčešćih ptica na svijetu. Čvorak ima kratak rep i dug, zašiljen kljun, a boju tijela mijenja tijekom godine: prevladava crno-smeđa. Posebno se bojom ističu mužjaci u proljeće, kad dobivaju sjajno zeleno-ljubičasto perje s bijelim točkama. Veličine je 20-ak cm, a teži 80, 90 g. Vrlo je društven. Leti u gustim jatima, ponekad tisuće ptica zajedno. Pjesma mu je promjenjiva sa zvižducima, škljocavim zvukovima i raznim oponašanjem. Čvorak je selica koja zimi odlazi u Sredozemlje.
Čvorak je svežder. U proljeće i rano ljeto više je mesožder. Traži kukce, kišne gliste, čak i puževe. Često se nekoliko čvoraka skupi i temeljito pretražuje zemlju. Poslije, tijekom ljeta i jeseni, prelaze na voće i različite bobice. Često se hrane po smetlištima.
Živi u šumarcima i rubovima šuma, parkovima, vrtovima i starim voćnjacima. Možemo ih vidjeti od središta gradova do najvećih močvara. Nema ih samo na planinama višim od 1500 m, velikim poljoprivrednim površinama te u prostranim šumama.
Poslije parenja čvorak traži šupljine u drveću, no nije previše izbirljiv, pa se može useliti u pukotine stijena ili zgrada ili u kućice za ptice. Ženka leži na jajima i potom podiže mladunce, a katkad se jedan mužjak spari s nekoliko ženki. U leglu ima 3 – 8 jaja. Čvorci u Europi polažu jaja sredinom travnja, a mladi izlijeću potkraj svibnja ili na početku lipnja. O mladuncima se brinu oba roditelja.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 20; B1 x B2 (cm) 13-20; C (cm) 4,5; D (m) 3 – 5

Čvorak je simbol jesenske seobe ptica. Pojedine ptice u jatima čine se sitno i crno, no individualne jedinke itekako su fascinantne. Populacija čvoraka u Sjevernoj Americi danas je vrlo brojna, ali ih tamo nije bilo prije 1890. godine. Iz Engleske ih je donio Eugene Schieffelin, fan Williama Shakespearea.

 

Bijela pastirica
Lat. Motacilla alba

 pastirica

Bijela pastirica je vrsta ptice u rodu pastirica. Spada u poludupljašice. Gornji dio glave i zatiljak, te grlo i prednji dio prsa su joj crne boje, dok je lice u području čela i oko očiju, te trbuh bijele boje. Tijelo joj je u gornjem sloju svijetlosivo, rep je tamnosiv s izraženim bijelim rubom. Veličine je oko 18 cm, teži u prosjeku 23 grama. Tijekom leta uzdiže i ponire, nema pravocrtni let. Često trči po tlu, a neprestano maše repom gore-dolje kao da ima tik. Pjev joj je cvrkutav i kratak.

Hrani se kukcima, puževima, crvima.

Mjesto njenog staništa je Europa, Azija i Afrika. U umjerenom pojasu živi stalno, povremeno luta u potrazi za hranom. No s hladnijih mjesta zimi leti u Južnu Afriku i na obale Sredozemnog mora.
Gnijezdi se 2-3 puta godišnje u razdoblju od travnja do kolovoza. Gradi gnijezda u rupama i udubinama ljudskih građevina i u pukotinama stijena. Gnijezdo gradi od grančica, suhih stabljika, mahovine, a unutrašnjost oblaže dlakom i perjem. Ženka nese 5 – 6 bijelih jaja s mnogobrojnim tamnim mrljama. Na jajima sjedi sama. Malim ptićima treba 13 – 14 dana da se izlegnu. O njima brinu oba roditelja, a osamostaljuju se kada navrše 14 – 16 dana.
Dimenzije idealne kućice su: A1 (cm) 10; A2 (cm) 20; B1*B2 (cm) 13*13; D (m) 1 – 3
Radi se o strogo zaštićenoj vrsti, a ima je čak i na Grenlandu.

 

Velika sjenica
Lat. Parus major

 sjenica

Veličina, sjajno crno tjeme, bijeli obrazi i crna pruga po sredini žute donje strane tijela čine ju lako prepoznatljivom. Pruga je šira i crnja kod mužjaka nego kod ženke, osobito vidljiva na trbuhu. Često se viđa u miješanim jatima s drugim sjenicama. Veličina tada na prvi pogled izdvaja veliku sjenicu. Može živjeti do 5 godina.
Hrani se raznim vrstama kukaca i sjemenki. Često se hrani po niskom grmlju i također na tlu.
Žive u šumama, parkovima i starim voćnjacima.
Gnijezdi u dupljama drveća, pukotinama zidova i umjetno postavljenim škrinjicama. Gnijezdo gradi od mahovine, dlake i vune. Nese od 5 do 12 jaja, a mladunce hrane oba roditelja. Inkubacija traje 13 – 15 dana, a mlade ptice napuštaju gnijezdo u roku od 17 do 22 dana.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 20; B1*B2 (cm) 13*13; C (cm) 2,8; D (m) 2 – 3

Velika sjenica je ptica stanarica, ali se zimi katkad skiće u potrazi za hranom. Ove ptice vrlo su spretne u sakupljanju kukaca i njihovih ličinki s lišća što ih čini jednim od glavnih karika u lancu regulacije zdravlja njihovog staništa.

 

Kos
Lat. Turdus merula

 

KOS

Kos je vrlo česta i dobro poznata ptica. Spada u poludupljašice. Mužjak ima crno perje i žuti kljun, a ženka je smeđa i pjegava po trbuhu s crnkastim kljunom. Kos se od čvorka razlikuje nepostojanjem svijetlih točaka na perju, dugim repom i skakutanjem na dvije noge ili žustrom hodu kojemu slijedi ukočeno promatranje. Veličine je oko 25 cm, teži oko 100 g, a raspon krila je od 34 do 38 cm. Može doživjeti do 5 godina.
Hrani se gujavicama, bobičastim plodovima, kukcima i voćem.
Nalazimo ga u gotovo svim staništima diljem naše zemlje, čest je i u gradovima.
Gnijezdi uobičajeno u vrtovima, parkovima i šumama (uključujući duboku šumu). Gnijezdo gradi na tlu, u grmlju ili na stablu. Za gradnju koristi blato i suhe stabljike, a unutrašnjost obloži korjenčićima. Ima od 4 do 5 mladih, o kojima se brinu oba roditelja.
Dimenzije idealne kućice su: A1 (cm) 2,5; A2 (cm) 20; B1 x B2 (cm) 20 x 20; D (m) 1 – 2
1. U Hrvatsku zimi dolaze ptice iz sjeverne Europe. Ptica crni kos ima duži životni vijek kada živi u gradu nego kada živi u prirodi. S druge strane, ptice koje žive u gradu lošijeg su zdravlja od onih koje žive u šumi, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu Earth Sky. Originalno potječe iz Europe, Azije i Sjeverne Afrike, a prenesena je i u Australiju i Novi Zeland.

 

Ćuk
Lat. Otus scops

 CUK

Ćuk je ptica velika 19 – 21 cm s rasponom krila 47 – 54 cm. Sivkasto-smeđe je boje. Ima malu sivkastu glavu s velikim očima, oštrim kljunom kojim kida plijen na komadiće. Ima dva uzdignuta čuperka na vrhu glave. Na nogama obično ima tri prsta s kandžama (čaporcima). Rep je dosta kratak. Vrstan je letač u mraku, potpomognut izrazito naprednim noćnim vidom. Aktivni su isključivo noću.
Ćuk se hrani kukcima i drugim beskralježnjacima, vodozemcima (žabama) te manjim sisavcima (miševima, voluharicama, puhovima...) i manjim pticama. Plijen ćuka su uglavnom životinje koje nisu našle noćno skrovište, i one životinje koje imaju određene noćne aktivnosti.
Stanište ove ptice su bjelogorične i crnogorične šume, parkovi.
U vrijeme podizanja mladunaca mužjak i ženka samo vrlo rijetko provode dan na istom stablu, a tjelesni dodir, osim u vrijeme parenja, nije viđen. Dnevno skrovište mužjaka u vrijeme ležanja na jajima i podizanja mladunaca najčešće je u vidokrugu duplje sa ženkom, jajima i mladuncima. Leglo se sastoji od najčešće tri do četiri gotovo čisto bijela jaja prosječne veličine od oko 32 x 27 milimetara, na kojem leži samo ženka. Mladunci se legu nakon oko 22 dana, a podižu ih oba roditelja. U dobi od oko 40 dana mladunci mogu sami skrbiti o sebi, no roditelji ih hrane još oko 20 dana, nakon čega napuštaju roditeljsko područje.

Dimenzije idealne kućice su: A (cm) 30; B1 x B2 (cm) 20*23; C (cm) 6; D (m) 2,5 – 4

Ova se ptica danas ubraja među najugroženije vrste ptica. Može biti i kućni ljubimac. Grabežljivci su.

Zabavni sadržaji online


MEMORY IGRE:

Životinje u šumi

https://matchthememory.com/inherit_zivotinje_animals_iptpo

 

 

 

LOGO INHERIT

 

 

 

 

 

 

Naziv projekta: Sustainable Tourism Strategies to Conserve and Valorise the Mediterranean Coastal and Maritime Natural Heritage

AKRONIM: INHERIT
Operation number: ERDF-MED-2014TC16M4TN001
Contract NO: 4MED17-3.1-M123-029
Trajanje projekta: 48 MJESECI
Vremenski period: 01.02.2018. - 30.04.2022.
Glavni partner na projektu: Vodeći partner je Regija Peloponez (Grčka)

Voditeljica projekta u Institutu: dr.sc. Ana Težak Damijanić

Program:

MEDITERAN (MED)

O PROJEKTU

Prioritetna os 3: Zaštita i promicanje mediteranskih prirodnih i kulturnih resursa

Specifičan cilj 3.1: Promicanje razvoja održivog i odgovornog obalnog i priobalnog turizma u MED području

Projekt INHERIT odobren je za financiranje u sklopu Interreg Mediterranean programa. Na integriranom projektu INHERIT sudjeluje ukupno 15 partnera iz svih 10 MED zemalja, čiji je cilj očuvanje i valorizacija prirodne baštine u obalnim i priobalnim MED destinacijama. Projekt će testirati i razviti novi pristup prilagođen MED specifičnostima, štiteći prirodnu baštinu od štetnih učinaka intenzivnog razvoja turizma.

INHERIT će promicati održivi turizam koji ublažava sezonalnost i rasterećuje nosive kapacitete u destinaciji, planiranjem i provedbom "bottom-up" zaštite temeljene na samoregulaciji i praćenju lokalnog stanovništva, kao i ostalih dionika u turizmu. INHERIT pristup zaštite uključivat će ključne dionike na MED, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Glavni učinci projekta su:

  • Donošenje i implementacija ključnih strateških politika i mjera zaštite prirodne baštine na MED razini, koje se bave negativnim učincima intenzivnih turističkih tokova (masovni turizam)
  • MED INHERITURA lokacije, koje predstavljaju područja u kojima ljudske djelatnosti koegzistiraju s prirodnom baštinom, praćenjem INHERIT pristupa zaštite
  • Uspostavljanje mrežnog i upravljačkog mehanizma INHERITURA lokacija, uz pretpostavku održivosti i rasta nakon završetka projekta
  • Kreiranje tematskih ruta (primjerice udaljeni otoci, prapovijesne lokacije), koje će biti integrirane u INHERITURA lokacije, koristeći poboljšanu zaštitu kao sredstvo za povećanje atraktivnosti turizma na održiv način

Projekt karakterizira transnacionalna suradnja temeljena na održivom pristupu. Putem razvitka i implementacije najbolje prakse za zaštitu prirodne baštine, isticanja nedovoljno razvijenih turističkih aktivnosti i destinacija te proklamacija MED područja kao područja koja učinkovito štite prirodnu baštinu, povećavaju se prednosti za sve uključene partnere.

Tip projekta: MULTI - MODULARNI

Projekt se temelji na integriranom pristupu, kroz tri modula (M1 - proučavanje, M2 - testiranje, M3 - kapitalizacija). Moduli potpomažu jačanje obalnog i priobalnog turizma MED područja na teritoriju svakog pojedinog partnera, analizom relevantnih strategija i politika (M1), poboljšanjima i inovativnim pristupom (M2) te integriranjem rezultata u politike (M3). Na taj način, koordiniraju se MED destinacije kao jedinstveno funkcionalno područje, temeljeno na transnacionalnim mehanizmima suradnje. Pritom je cilj uključiti (i ne isključiti) sve glavne dionike MED područja, uzimajući u obzir sve razine donošenja odluka. Projekt INHERIT predstavlja polazište za buduće inicijative, projekte i programe ovakvog tipa, osiguravajući stvarne promjene u budućnosti.

Ukupni budžet projekta: 5.612.660,00 € (sufinancirano 4.643.601,00 € iz ERDF fonda (85%), 127.160,00 € iz IPA (85%)).
 

Budžet IPTPO: 297.780,00 € od toga je 253.113,00 € iz ERDF fonda (85%) 

Partneri na projektu:

  1. Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (Hrvatska)
  2. Regija Emilia Romagna (Italija)
  3. Regija Murcia - General Directorate of Natural Environment, Tourism, Culture and Environmental Council (Španjolska)
  4. Regija Puglia - Department of Tourism, Economy of Culture, Territory (Italija)
  5. Departmental Council of Herault (Francuska)
  6. Public agency for promotion of entrepreneurship and developing projects of Municipality of Izola (Slovenija)
  7. Larnaca and Famagusta Districts Development Agency (ANETEL) (Cipar)
  8. Malta Regional Development and Dialogue Foundation (Malta)
  9. University of Patras (Grčka)
  10. Institut za poljoprivredu i turizam (Hrvatska)
  11. International Association for Mediterranean Forests (Francuska)
  12. Seneca Foundation - Science and Technology Agency for the Region Murcia (Španjolska)
  13. Park Dinarides - Network of Protected Areas (Crna Gora)
  14. Association for Preservation of the Heritage of Mertola (Portugal)

Ostali suradnici na projektu u Institutu:

  1. dr.sc. Zdravko Šergo
  2. dr.sc. Barbara Sladonja
  3. mr.sc. Ninoslav Luk
  4. Marija Pičuljan mag.oec.
  5. dr.sc. Anita Silvana Ilak Peršurić
  6. Danko Cvitan mag.ing.agr.
  7. dr.sc. Milan Oplanić (od 01.03.2021.)
  8. Romana Maružin mag.oec.
  9. Martina Begić mag.ing.oec.

Aktivnosti na projektu

1. Održan prvi sastanak (KICK OFF Meeting) u Tripoliju, Grčka

2. Održan drugi sastanak partnera na projektu

3. Izrađena WEB stranica projekta INHERIT

4. Projekt INHERIT prezentiran na radionici Towards Policy Recommendations on Sustainable Tourism: Shaping the Results of the MED Community

5. Održan treći sastanak partnera na projektu

6. ON line prvi BILTEN INHERIT projekta

7. Održan INFO DAN projekta (15.05.2019.)

8. Održan četvrti sastanak pertnera na projektu

9. ON line drugi BILTEN INHERIT projekta

10. Prezentacija projekta INHERIT na Third party eventu

11. Osnovana radna skupina za potrebe zoniranja na radnoj aktivnosti A4.3

12. Osnovana radna skupina za potrebe provedbe aktivnosti A4.4

13. ON line treći BILTEN INHERIT projekta

14. Održan peti sastanak partnera na projektu (ON-LINE)

15. Sastanak radne skupine za realizaciju aktivnosti A4.4. i A4.5.

16. ON line četvrti BILTEN INHERIT projekta

17. Održan šesti sastanak partnera na projektu (ON - LINE)

18. ON line peti BILTEN INHERIT projekta

       19. ON line šesti BILTEN INHERIT projekta

       20. Snimanje video sadržaja projekta INHERIT na Malom Brijunu

       21. Održeni stručni seminari na Brijunima

       22. Održani sastanci INHERITURA ambasadora

       23. Održani sastanci vezani uz proširenje INHERITURA područja

       24. Otvoren poziv za uspostavu INHERITURA područja

       25. ON line sedmi BILTEN INHERIT projekta

       26. Održan sastanak vezan uz proširenje INHERITURA područja u Istri

       27. ON line osmi BILTEN INHERIT projekta

       28. Završna konferencija projekta INHERIT

       29. Dodjela INHERITURA certifikata

Edukativne table na poućnoj stazi bioraznolikosti u šumi. sv. Marka

Alat za samoprocjenu održivosti upravljanja prirodnom baštinom

Tablica - SAMOPROCJENA

 

ERDF - INTERREG MEDITERRANEAN PROGRAMME 2014 - 2020
 
 
 LOGO COLOUR CASTWATER
 
 
 
 
 
 
 
 
Naziv projekta: Coastal areas sustainable tourism water management in the Mediterranean
 
AKRONIM: CASTWATER
Operation number: ERDF-MED-2014TC16M4TN001
Contract NO: 1MED15-3.1-M12-340
Trajanje projekta: 36 MJESECI
Vremenski period: 01.11.2016. – 31.10.2019.
Glavni partner na projektu:
Vodeći partner je Općina Rethymno (Kreta – Grčka)
Voditeljica projekta u Institutu: dr.sc. Ana Težak Damijanić
 
Program:
 
 
O PROJEKTU
 
Prioritetna os 3: Zaštita i promicanje mediteranskih prirodnih i kulturnih resursa
 
Specifičan cilj 3.1: Promicanje razvoja održivog i odgovornog obalnog i priobalnog turizma u MED području
 

Projekt CASTWATER odobren je za financiranje u sklopu Interreg Mediterranean 2014 - 2020 programa te predstavlja prvi MED projekt koji podupire politiku i prakticiranje održivog turizma u kontekstu postizanja efikasnosti upravljanja vodom u priobalnim područjima Sredozemlja. Transnacionalni izazov koji je temelj suradnje, očituje se na jačanje svijesti dionika kako bi se utjecalo na smanjenje utjecaja turističkih aktivnosti na degradaciju okolišne baštine i na poboljšanje upravljanja vodnim resursima. Glavni cilj projekta je podupiranje održivog upravljanja vodnim resursima u obalnim područjima Sredozemlja, poboljšanjem nadzora i procjenom mogućnosti očuvanja primarnih vodnih resursa bitnih za održanje turističkog sektora.

Glavni učinci koji se očekuju od projekta su:

  • identifikacija postojećih problema te procjena sveukupne situacije politike upravljanja vodnim resursima na području država EU koje su dio projekta i Republike Hrvatske;
  • promocija šire prihvaćenih indikatora održivosti vodnih resursa i kriterija evaluacije s ciljem mjerenja efikasnosti turističkog sektora i javnih vodoopskrbnih servisa u svezi korištenja vodnih resursa;
  • razvoj, validacija, pilot testiranje i evaluacija on-line alata koji će omogućiti kontrolu, usporedbu i samoprocjenu statusa potrošača i efikasnog korištenja vodnih resursa.

U projektu se primjenjuje transnacionalni pristup suradnji koja kroz međunarodne projektne aktivnosti, aktivno uključuje projektne partnere i dionike iz svih projektom obuhvaćenih područja (tijela javne vlasti (javna poduzeća, javne parkove prirode i nacionalne, jedinice lokalne samouprave, nacionalna tijela), hotelska i ugostiteljska poduzeća i relevantne javne i razvojne agencije). Transnacionalni i međusektorski pristup u radu biti će primjenjivan tijekom cijelog trajanja projekta putem svih projektnih aktivnosti (odnosno kroz proučavanje, testiranje i prijenos spoznaja).

Konzorcij sastavljen od 11 partnera iz 10 regija EU-a, razmijeniti će iskustva i stručne spoznaje s ciljem unaprjeđenja postojećih znanja i praksi, te s ciljem promicanja svijesti o održivom turizmu i održivom gospodarenju vrijednim vodnim resursima.

Tip projekt: MULTI - MODULARNI
 
Projekt se provodi kroz dva modula kako bi se ideja o održivom upravljanju vodnih resursa u turizmu na području Mediterana mogla realizirati u konkretne učinke transnacionalne vrijednosti i utjecaja.
 
Prvi modul obuhvaća fazu proučavanja s ciljem identifikacije potreba u poboljšanju znanja i praksi vezanih uz metode mjerenja i procjene, načina osvješćivanja u svezi održivog upravljanja vodnim resursima u turizmu i ideja koje podupiru prihvaćanja solucija efikasnosti vodnih resursa u partnerskim područjima. Također, obrađuje problematiku sustavnog nadzora i promocije mjera i rješenja vezanih uz održivo upravljanje vodnim resursima u turizmu. Glavne spoznaje i zaključci ovo modula oblikuju temeljne postavke potrebne za ispunjenje ciljeva projekta te pružaju bazu za razvoj zajedničkih kriterija evaluacije i indikatora performanse, digitalnog alata za digitalni nadzor i benchmarking kao i materijala namijenjenog tijelima javne uprave u vezi održivog upravljanja vodnim resursima u turizmu.
 
Faze testiranja i prijenosa znanja su obuhvaćene u drugom modulu, koji se provodi s ciljem validacije on-line alata za digitalni nadzor i procjenu putem demonstrativnih aktivnosti u partnerskim područjima. To se provodi s ciljem omogućavanja korištenja ove aplikacije od strane šireg opsega korisnika i teritorija. Aktivnosti ove faze podupiru konačnu integraciju projektnog pristupa i alata u regionalne politike i strategije.
 
Ukupni budžet projekta: 2.388.116,60 € od toga je 2.029.899,12 € iz ERDF fonda (85%)
 
Budžet IPTPO: 191.849,80 € od toga je163.072,33 € iz ERDF fonda (85%)
 
Partneri na projektu:
 
  1. Regija Emilia Romagna (Italija)
  2. Regija Veneto (Italija)
  3. Water Board of Lemesos (Cipar)
  4. University of Patras (Grčka)
  5. Euromediterranean Water Institute Foundation (Španjolska)
  6. Institut za poljoprivredu i turizam (Hrvatska)
  7. Las Naves (Španjolska)
  8. Departmental Council of Herault (Francuska)
  9. Malta Regional Development and Dialogue Foundation (Malta)
  10. Energy and Water Agency (Malta)
Ostali suradnici na projektu u Institutu:
  1. dr.sc. Zdravko Šergo
  2. dr.sc. Barbara Sladonja
  3. Ana Čehić, mag.ing.agr.
  4. Adriano Fabreti ing.el.
  5. mr.sc. Ninoslav Luk
  6. Marija Pičuljan mag.oec.
 
 
DOWNLOAD
  1. BILTEN BROJ 1 (Travanj 2017.)
  2. BILTEN BROJ 2 (Prosinac 2017.)
  3. BROŠURA
  4. BILTEN BROJ 3 (Svibanj 2018.)
  5. BILTEN BROJ 4 (Studeni 2018.)
  6. BILTEN BROJ 5 (Lipanj 2019)

Projektne aktivnosti partnera

1. Prva konferencija za medije

2. Umrežavanje ciljnih skupina na srodnim projektima 

3. Drugi sastanak projektnih partnera - Bologna 27.-28.06.2017.

4. Treći sastanak projektnih partnera - Limassol 28.-29.11.2017.

5. Održan INFO dan projekta 22.03.2018.

6. Sudjelovanje tima CASTWATER na konferenciji "MADE in MED - Crafting the future Mediterranean", RIM 18.-19.04.2018.

7. Četvrti sastanak projektnih partnera - Poreč 29.-30.05.2018.

8. Izrađena on line aplikacija za samoprovjeru održivosti u potrošnji voda

9. Održan peti sastanak partnera na projektu - Sliema 06.-07.11.2018.

10. Prezentacija projekta CASTWATER na "Danima hrvatskog turizma" - Hvar 24.-25.10.2018.

11. Projekt CASTWATER prezentiran na radionici Towards Policy Recommendations on Sustainable Tourism: Shaping the Results of the MED Community

12. Šesti sastanak partnera na projektu, Barcelona, Španjolska 05.06.2019.

13. Tim CASTWATER-a predstavio je projekt na Prvoj mediteranskoj konvenciji o održivom turizmu - Barcelona, Španjolska 05.-07.06.2019.

14. Održana završna konferencija projekta - Murcia 24.09.2019.

15. Održan zadnji projektni sastanak projektnih partnera- Murcia - 25.09.2019.

16. Održana prva radionica za tijela javne vlasti A5.3. u Puli 04.10.2019.

17. Održana druga radonica za tijela javne vlasti A5.3 u Opatiji 25.10.2019.

 

CASTWATER SLUŽBENA STRANICA PROJEKTA

 
 
 
 
 
 
 

 Publishing

 

POPIS IZDANJA INSTITUTA ZA POLJOPRIVREDU I TURIZAM

KNJIGE U PRODAJI

Pesticidi

 

VAŽNA OBAVIJEST - Zbog povoljne epidemiloške situacije nastava vezana uz program provođenja edukacije poljoprivrednikapo programu Održive uporabe pesticida se nastavlja - Navedeni linkovi su deaktivirani

U slučaju ponovnog uspostavljanja sigurnosnih epidemioloških mjera navedena procedura administratvinog produljenja ponovo će biti aktivirana.

1. Administrativno produljenje iskaznica - COVID-19 - Izvanredna situacija

2. Upute kako produžiti rok valjanja iskaznice

POTVRDA - Administrativno produljenje iskaznice

 

Temeljem članka 6. stavka 1. i 6. Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014), članka 9. i članka 10. stavka 3 i 4 Pravilnika o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/2012) te članka 96. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/2009) Institut za poljoprivredu i turizam Rješenjem Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, ovlašten je za provedbu izobrazbe o sigurnom rukovanju s pesticidima i pravilnoj primjeni pesticida po određenim modulima, kategorijama i potkategorijama. Institut je dobio rješenje za provođenje navedene izobrazbe na razdoblje od 5 godina s početkom od roka važenja rješenja datumom donošenja 17.06.2014. godine a isto je produženo na novi rok trajanja novim rješenjem Klasa: UP/I-320-20/19-02/30; URBROJ: 525-7/1257-19-2 od 18.12.2019.

ZAKON O ODRŽIVOJ UPORABI PESTICIDA

PRAVILNIK O USPOSTAVI AKCIJSKOG OKVIRA ZA POSTIVANJE ODRŽIVE UPORABE PESTICIDA

TEČAJ - PROVEDBA IZOBRAZBE

Institut za poljoprivredu i turizam dobio je, sukladno priloženom programu izobrazbe i sukladno vrhunskim stručnjacima iz područja izobrazbe koji će sudjelovati u radu s prijavljenim polaznicima izobrazbe, ovlaštenje za izobrazbu u sva tri zakonom definirana modula.

Institut za poljoprivredu i turizam trenutno je i jedina institucija u Istri koja je ovlaštena za sva tri modula izobrazbe.

OSNOVNE INFORMACIJE O MODULIMA IZOBRAZBE

1. Modul za profesionalne korisnike (osnovna i dopunska kategorija)

U ovaj MODUL spadaju:

  • OPG i drugi poljoprivrednici (potkategorije: ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, povrćarstvo, ukrasno bilje i maslinarstvo),
  • TVRTKE koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom,((d.d., d.o.o., zadruge) (potkategorije: ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, povrćarstvo, ukrasno bilje i maslinarstvo)),
  • PRAVNE I FIZIČKE osobe koje održavaju javne površine (parkovi, okućnice, sportski tereni, ceste, pruge i druge javne površine) potkategorije: komunalne tvrtke i druge pravne i fizičke osobe)

2. Modul za distributere (osnovna i dopunska kategorija)

U ovaj modul spadaju:

  • Kategorija uvoznici, dobavljači, trgovci na veliko i malo, prodavači (potkategorije: uvoznici i dobavljači i trgovci na veliko i malo, prodavači, prodavači i djelatnici u nabavi)

3. Modul za savjetnike (osnovna i dopunska kategorija)

U ovaj modul spadaju:

  • Kategorija: savjetnici u tvrtkama, javni i privatni savjetnici u prodaji (potkategorije: javni i privatni savjetnici, tehnolozi u proizvodnji i savjetnici u prodaji)

NAŠ TIM (ugovoreni i ovlašteni predavači i stručnjaci)

1. dr.sc. Sara Godena
2. Zoran Užila dipl.ing.agr.
3. Elvino Šetić dipl.ing.agr.
4. Marica Vukmirović dipl.ing.agr.
5. Mirjana Marković, dipl.ing.agr.
6. Suzana Hajvaz, dipl.ing.agr.
7. Ani Bernobich, mag.ing.agr.
8. Margita Jurašin dipl.ing.agr.
9. Milan Lukić, dipl.san.ing.
10. dr.sc. Ivana Dminić Rojnić
11. Josip Pfaf, dipl.ing.agr.
12. Margita Žiković dipl.ing.agr.
13. mr.sc. Danijela Žeravica
14. Mladen Brajan dipl.ing.agr.
15. dr.sc. Marin Krapac
 
PROVEDBA TEČAJA I PRIJAVE

 

Početak provedbe tečaja započeo je u prosincu 2014. i oglašava se putem medija i ugovorenih jedinica lokalne samouprave koje su podržale suradnju na provedbi tečaja s našim Institutom.

Sva predavanje su organizirana u popodnevnim satima preko tjedna i vikendima ujutro i maksimalno su prilagođena svim korisnicima u svim modulima.

Predavanje se održavaju u grupama veličine minimalno 30 polaznika.

Ukoliko grupa prijavljenih polaznika iskaže želju za održavanjem predavanja vikendom, održavanje nastave prilagoditi će se tom zahtjevu.

Svaki ciklus prijava za predavanja u prostorijama Instituta zaključivati će se popunjavanjem jedne grupe. 

Informacija o predavanjima koja će se održavati izvan prostorija Instituta za poljoprivredu i turizam te rasporedi biti će dodatno oglašeni zajedno s terminima upisa putem naše web stranice.

Ukupan broj sati nastave u svim kategorijama edukacije je 17 + 3 (izborna sata) od čega je:

  • 16 sati teorijska nastava za sve module i kategorije (polaznici će se grupirati prema modulima i sukladno tome će preuzeti skripte za svoju razinu izobrazbe)
  • 1 sat provjera znanja polaznika
  • 3 sata praktična nastava na Pokusnom poljoprivrednom imanju Instituta za poljoprivredu i turizam gdje će se moći vidjeti praktična primjena i problematika primjene pesticida. Praktična nastava održavati će se na atestiranim strojevima i opremi za zaštitu bilja za kategorije polaznika modula 2 i modula 3. * Svi zainteresirani polaznici mogu pristupiti, ako to za sebe smatraju potrebnim, dodanim satima nastave koji su im uključeni u cijenu tečaja, a odnose se na dodatna tri sata edukacije na imanju instituta.

Svi polaznici će dobiti radne materijale (priraučnik) i/ili skripte i priručnik na CD mediju.

Osnovna literatura za polaganje ispita je Priručnik Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.

Svi obveznici edukacije morali su završiti osnovni modul izobrazbe najkasnije do 26. studenog 2015. nakon toga primjenjuju se odredbe mjerodavnog zakona. Nakon 26.11.2015. edukacije će se održavati i dalje u redovitim mjesečnim terminima za sve polaznike koji svoje zakonske obveze nisu regulirali do dana stupanja na snagu odredbi Zakona o održivoj uporabi pesticida.

Sukladno Pravilniku o izmjenama Pravilnika o visini naknada za obavljanje poslova u skladu sa Zakonom o održivoj uporabi pesticida (Narodne novine br. 87/2021)

CIJENA TEČAJA - OSNOVNA IZOBRAZBA:

Modul za profesionalne korisnike 280,00 HRK
Modul za distributere 280,00 HRK
Modul za savjetnike 280,00 HRK

 
 
 

*U cijenu tečaja uključeno su po izboru dodatna dva školska sata praktične nastave (opcija)uz najavu najmanje 7 dana prije početka provedbe tečaja

*U cijenu tečaja uključeno je izdavanje iskaznice i cijena ispita (20,00 / 20,00 kn)
*Plaćanje tečaja vrši se u ukupnom iznosu prilikom zaprimanja prijave i upisa na evidenciju nastave
*Po zaprimljenoj prijavi polaznici će račun za prijavljeni modul tečaja moći platiti po ispostavljenoj fakturi (R1) najkasnije jedan dan prije početka nastave ili osobno na blagajni Instituta najkasnije jedan dan prije početka nastave.
*U cijenu nije uključen PDV

Dopunska izobrazba

Na dopunsku izobrazbu dužni su pristupiti svi polaznici koji su položili tečaj i ispit iz osnovne izobrazbe. Svi navedeni polaznici dužni su nakon 5 godina od dana (datuma) izdavanje potvrde o položenom ispitu iz osnovne izobrazbe pristupiti dopunskoj izobrazbi u trajanju od 8 školskih sati. Nakon odslušane nastave polaznici će dobiti novu iskaznicu s rokom trajanje od 5 godina.

CIJENA TEČAJA - DOPUNSKA IZOBRAZBA:

Modul za profesionalne korisnike 120,00 HRK
Modul za distributere 120,00 HRK
Modul za savjetnike 120,00 HRK

 

 
 
 
*U cijenu tečaja uključeno je izdavanje iskaznice i cijena ispita (20,00 / 20,00 kn)
*Plaćanje tečaja vrši se u ukupnom iznosu prilikom zaprimanja prijave i upisa na evidenciju nastave
*Po zaprimljenoj prijavi polaznici će račun za prijavljeni modul tečaja moći platiti po ispostavljenoj fakturi (R1) najkasnije jedan dan prije početka nastave ili osobno na blagajni Instituta najkasnije jedan dan prije početka nastave.

*U cijenu nije uključen PDV

PRIJAVNICA ZA IZOBRAZBU - Osnovna izobrazba   - Modul 1 / 2 / 3

PRIJAVNICA ZA IZOBRAZBU - Dopunska izobrazba  - Modul 1 / 2 /3

UPUTE ZA ISPUNJAVANJE PRIJAVNICE

VIŠE ZA POLAZNIKE i PREDAVAČE

ISHODI UČENJA ZA OBVEZNIKE IZOBRAZBE PO MODULIMA:

PREUZMI LETAK  - Za edukaciju

ANKETA o korištenju zaštitne opreme - ZA POLAZNIKE KOJI SU POLOŽILI TEČAJ

Sve dodatne eventualne informacije o upisu možete dobiti radnim danom od 14 - 16 sati na:

mr. sc. Ninoslav Luk dipl.oec. 
Viši stručni savjetnik za poslovne odnose
Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
Tel:   00385 52 408333
Fax:  00385 52 431659

...

Znanstveno istraživački projekti:

Od 2007 Institut za poljoprivredu i turizam Poreč ima 4 znanstvena projekta odobrena za financiranje od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

 
 
PROJEKTI HRVATSKE ZAKLADE ZA ZNANOST
 
Zaklada ZZ
 
 

 

 

 

 

 

 

 

Naslov projekta: Razjašnjavanje sortne tipičnosti vina i maslinovih ulja od hrvatskih domaćih sorti / Unravelling the varietal TYPIcity of wines and olive oils from CROatian native varieties

Akronim: TYPICRO

Natječaj i šifra projekta: Uspostavni istraživački projekt, UIP-2014-09-1194

Projekt financira: Hrvatska zaklada za znanost  i Institut za poljoprivredu i turizam 

Trajanje projekta: 3 godine, 01.07.2015. - 30.06.2018.

Područje projekta: biotehničke znanosti, poljoprivreda

Voditelj projekta: dr. sc. Igor Lukić, znanstveni suradnik, Institut za poljoprivredu i turizam, tel.: 052 408 327, e-mail: igor@iptpo.hr

Institucija nositelj: Institut za poljoprivredu i turizam, K. Huguesa 8, 52440 Poreč

Ustanove - suradnici:

  • Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split;
  • Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka;
  • Fondazione Edmund Mach, San Michele all'Adige, Italija

 

SAŽETAK PROJEKTA

Koncept sortne tipičnosti vina i maslinovog ulja izučavan je iznimno rijetko i djelomično. Postoji veliki nedostatak objektivnih spoznaja, posebno u slučaju hrvatskih proizvoda. Projekt TYPICRO nastoji kroz kombiniranu uporabu različitih suvremenih metoda, tehnika i pristupa razjasniti, te utvrditi objektivne i mjerljive nositelje i pokazatelje sortne tipičnosti vina i maslinovih ulja od hrvatskih domaćih sorti. Odabrati će se tipični uzorci te će se definirati tipične senzorne karakteristike i deskriptori od strane profesionalnih certificiranih senzornih ocjenjivača. Izraditi će se novi obrazac za kvantitativno deskriptivno senzorno ocjenjivanje tipičnosti. Uzorci tipičnih vina i maslinovih ulja od domaćih i introduciranih sorti biti će podvrgnuti detaljnom kemijskom profiliranju i kvantifikaciji pomoću mikroekstrakcije na čvrstoj fazi uz plinsku kromatografiju-spektrometriju masa (HS-SPME-GC-MS) za hlapljive spojeve arome, te tekućinske kromatografije visokog razlučivanja s detekcijom nizom dioda (HPLC-DAD) za fenole. Uzorci će se senzorno ocijeniti kvantitativnom deskriptivnom analizom. Rezultati će biti obrađeni kemometrijskim metodama. Prototipski proizvodi domaćih sorti biti će podvrgnuti dubinskoj metabolomskoj i olfaktometrijskoj (AEDA s GC-O) analizi u svrhu identifikacije novih spojeva, te određivanja hijerarhije hlapljivih sastojaka odnosno njihovog relativnog doprinosa tipičnoj aromi. Očekivani rezultati uključuju određivanje tipičnog kemijskog sastava i senzornih svojstava sortnih vina i maslinovih ulja od domaćih i introduciranih sorti, utvrđivanje fizikalno-kemijske osnove i nositelja senzorne tipičnosti, utvrđivanje biljega sortnog podrijetla za diferencijaciju između tipičnih proizvoda od domaćih i introduciranih sorti, određivanje nepromjenjivih osobina i pokazatelja sortnog podrijetla unatoč unutarsortnoj varijabilnosti, te određivanje unutarsortnih razlika. Kroz niz poljskih i proizvodnih tehnoloških pokusa identificirati će se tehnološki čimbenici koji doprinose isticanju i očuvanju tipičnosti. Biti će ispitan stupanj prepoznatljivosti tipičnih domaćih vina i ulja među stručnjacima, znalcima i proizvođačima. Rezultati ovog projekta predstaviti će se kroz niz javnih predavanja, konferencija i radionica, te će biti objavljeni u međunarodno relevantnim znanstvenim časopisima.

 

Više o projektu pročitajte na WEB stranici
 
 
PROJEKTI PROGRAMA OBZOR 2020
 
 EU zastava
 
 
 
 
 
 
WINETWORK - Network for the exchange and transfer of innovative knowledge between European wine-growing regions to increase the productivity and sustainability of the sector
Koordinator hrvatskog partnera: dr.sc. Marijan Bubola
Trajanje: 30 mjeseci (od 1. travnja 2015. do 30. rujna 2017. godine)
Karakteristika: Projekt odobren u sklopu programa Europske unije za istraživanje i inovacije Obzor 2020 (Horizon 2020)
  LOGO WINENETWORK
 
 
 
 
 

 

Projekt WINETWORK bio je odobren na natječaju ISIB-02-2014: Closing the research and innovation divide: the crucial role of innovation support services and knowledge exchange. Ukupan budžet projekta iznosi 1.999.471,75 EUR, od čega Institut dobiva 90.687,50 EUR. Projekt je u 100%-tnom iznosu financiran sredstvima Europske unije putem Obzor 2020 programa za istraživanja i inovacije, ugovor broj 652601.

 

U projekt je bilo uključeno 11 partnera iz 7 država EU (Francuska, Italija, Španjolska, Hrvatska, Portugal, Njemačka i Mađarska). Djelatnici Instituta za poljoprivredu i turizam uključeni u projekt su dr. sc. Marijan Bubola (koordinator projekta na Institutu), dr. sc. Danijela Poljuha, dr. sc. Danijela Janjanin i Kristina Diklić, mag. ing. agr.

 

Projekt WINETWORK bio je zasnovan na suradnji i transferu inovativnih znanja između vodećih vinogradarsko-vinarskih regija Europe, s ciljem povećanja produktivnosti, kompetitivnosti i održivosti sektora. Tijekom tri godine 11 partnera iz 10 vinogradarskih regija te sedam europskih zemalja (koje predstavljaju više od 90% vinogradarsko-vinarske proizvodnje u EU) surađivat će s ciljem razmjene i širenja znanja i iskustva na temu suzbijanja dvije značajne bolesti u vinogradarstvu, bolesti drva i zlatne žutice vinove loze. Ove se bolesti posljednjih godina sve više šire u praksi i tako pričinjavaju velike ekonomske štete vinogradarskoj proizvodnji u EU.

 

Znanstvenici i proizvođači u raznim regijama istraživali su različite inovativne pristupe u suzbijanju ovih bolesti. Temelj projekta činila je interakcija između dvije međunarodne znanstvene radne grupe koje su bile osnovane u sklopu projekta (jedna na temu bolesti drva i druga na temu zlatne žutice), deset stručnih radnih grupa koje se sastoje od petnaestak stručnjaka iz područja vinogradarstva u svakoj regiji koja je uključena u projekt te deset stručnih posrednika (po jedan u svakoj regiji). Kroz ove radne grupe prikupit će se, sintetizirati, podijeliti i naširoko rasprostraniti najbolje proizvođačke prakse i rezultati istraživanja iz područja suzbijanja bolesti drva i zlatne žutice vinove loze. Ovakvim sveobuhvatnim pristupom omogućen je višesmjerni transfer znanja i rezultata.

 

Provedbom projekta poboljšao se protok informacija i znanja između znanstvenika i proizvođača, povećat će se razmjena iskustava između europskih zemalja, a razvijena je široka baza akademskog i praktičnog znanja.

 

Partneri na projektu bili su:

  1. Institut Français de la Vigne et du Vin, Francuska (vodeći partner)
  2. Université de Reims Champagne-Ardenne, Francuska
  3. Euroquality, Francuska
  4. Vinidea, Italija
  5. Società Italiana di Viticoltura ed Enologia, Italija
  6. Fundación Empresa-Universidad Gallega, Španjolska
  7. Instituto Galego da Calidade Alimentaria, Španjolska
  8. Institut za poljoprivredu i turizam, Hrvatska
  9. Associação para o Desenvolvimento da Viticultura Duriense, Portugal
  10. Ministerium für Umwelt, Landwirtschaft, Ernährung, Weinbau und Forsten Rheinland-Pfalz, Njemačka
  11. Eszterházy Károly Főiskola, Mađarska                 

Više o projektu možete pronaći na službenim web stranicama projekta WINETWORK

 

Naslov projekta: OLEUM - Advanced solutions for assuring the overall authenticity and quality of olive oil
Izvor financiranja: Obzor 2020 (Horizon 2020)
Naziv natječaja: H2020-SFS-2014-2
Tema: SFS-14a-2014 Authentication of olive oil
Ukupna vrijednost projekta: 5 347 267,62 EUR, sufinancirano od strane EU: 4.878.861,37 EUR (budžet Instituta: 73.740,63 EUR)
Broj ugovora: 635690
Akronim projekta: OLEUM
Početak provedbe: 01.09.2016.
Završetak provedbe: 31.08.2020.
Koordinator projekta: ALMA MATER STUDIORUM - UNIVERSITÀ DI BOLOGNA (Italija)
Voditeljica IPTPO partnera: dr. sc. Karolina Brkić Bubola
Suradnici IPTPO partnera: Marina Lukić, dipl. ing. preh. tehn; dr. sc. Marin Krapac; Elvino Šetić, dipl. ing. agr.; dr. sc. Sara Godena; dr. sc. Sanja Radeka; dr. sc. Darko Saftić; dr. sc. Klara Trošt Lesić; dr. sc. Anita Silvana Ilak Peršurić; dr. sc. Igor Lukić.
 
 
oleum-baseline-RGB-adriano

Sažetak projekta

Europa je trenutno najveći proizvođač maslinovog ulja na kojeg otpada više od 70% svjetske proizvodnje. Ipak, zemlje izvan EU šire svoju domaću proizvodnju, povećavajući konkurentnost na svjetskom tržištu maslinovog ulja. Ova povećana konkurentnost, u kombinaciji s rastućim tržištima i nedostatkom učinkovitih i usklađenih analitičkih metoda za otkrivanje prijevara maslinovog ulja, doveli su do značajnih slabosti koje se mogu iskoristiti od strane krivotvoritelja. Visoka cijena maslinovog ulja, poseban senzorni profil i njegov ugled kao zdrav izvor masnoća u prehrani, čini maslinovo ulje predmetom patvorenja ili nezakonitog miješanja s drugim biljnim uljima ili namjernim krivim označavanjem jeftinijih kategorija maslinovog ulja. Kao rezultat toga, krivotvorenje maslinovog ulje radi ostvarivanja financijske dobiti je postao jedan od najvećih izvora prijevare u poljoprivredi u Europskoj uniji.
 
 
Ciljevi projekta OLEUM
 
Opći cilj projekta OLEUM je bolja mogućnost garancije kvalitete i autentičnosti maslinovog ulja osnaživanjem otkrivanja i poticanjem sprječavanja prijevare maslinovog ulja. Ovaj opći cilj je podržan od strane 3 strateška cilja:
 
1. Razviti nove i/ili poboljšati analitičke metoda za osiguranje kvalitete i autentičnosti maslinovog ulja.
2. Razviti online integriranu bazu podataka za osiguranje kvalitete metoda analize maslinovog ulja i podataka koji se odnose na kemijska i senzorska svojstava (OLEUM baza podataka).
3. Razviti i podržati svjetsku zajednicu iskusnih analitičkih laboratorija uključenih u analize maslinovog ulja uspostavljajući tako široku OLEUM mrežu.
 
Očekivani ishodi OLEUM istraživanja
 
Konzorcij je identificirao četiri glavna područja mogućeg poboljšanja na kojima treba raditi kroz istraživanje i razvoj u sektoru maslinovog ulja. OLEUM će provoditi aktivnosti istraživanja i dostaviti rezultate u ova četiri područja:
 
  • Zakonodavno i regulatorno: Unatoč redovitim revizijama, postojeći regulatorni okvir nije potpun ili dovoljno učinkovit u sprječavanju poznatih i novih vrsta prijevare. OLEUM će razviti niz mogućih rješenja za pomoć EU i međunarodnim regulatorima i kreatorima politike za poboljšanje regulatornih standarda.
  • Analitičko: OLEUM će revidirati postojeće analitičke metode za provjeru kvalitete maslinovog ulja i otkrivanje prijevare utvrđivanjem nedostataka i poboljšanjem njihove izvedbe i učinkovitosti (npr. poboljšanje metodologije za senzorsko ocjenjivanje poboljšavanjem ponovljivosti i razvijanjem kvantitativnog postupka kao podrške, poboljšanje osjetljivosti i upotrebljivosti analize, smanjenje vremena i troškova analize). Projekt će imati za cilj identifikaciju novih analitičkih markera za otkrivanje nezakonitih mješavina, mjerenje svježine maslinovog ulja i kvalitete na kraju roka trajanja, kao i za praćenje sukladnosti s oznakom zemljopisnog podrijetla.
  • Usklađivanje i koordinacija: OLEUM će predložiti poboljšanja u međunarodnim propisima, uključujući potencijalne nove metode i referentne materijale i promovirati će transfer tehnologije široj analitičkoj zajednice. Web-dostupna i razumljiva Baza podataka OLEUM pohranjivati će utvrđene informacije o postojećim i novim praksama prijevare te o istraživanjima nastalima u okviru OLEUM kao i iz postojećih pouzdanih, ali fragmentiranih izvora.
  • Povjerenje potrošača i tržišta: OLEUM će poboljšati povjerenja potrošača i tržišta u proizvode od maslinovog ulja razvojem jednostavnih, pouzdanih i proaktivnih višedioničkih strategija diseminacije kako bi se sačuvao imidž maslinovog ulja na globalnoj razini. Strategija će obuhvatiti ciljanu komunikaciju prema javnosti te prijenos znanja i širenja tehničkih informacija industriji, znanstvenoj zajednici i regulatornim tijelima.
O konzorciju
 
Projekt OLEUM prima sredstva iz Okvirnog programa Europske Unije za istraživanje i inovacije, Obzor 2020, pod Društveni Izazovi 2 - Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i unutarnjih voda i bioekonomija (Ugovor o darovnici br. 635690). Projekt je koordiniran od strane prof. Tullia Gallina Toschi s Odjela poljoprivrednih i prehrambenih znanosti Sveučilišta u Bologni, Italija. U provedbi projekta sudjeluje dvadeset partnera iz petnaest zemalja koji okupljaju kompetencije iz područja analize hrane, zakonodavstva hrane, inženjerstva industrijske opreme, bioinformatike, komunikacije i razmjene znanja, među kojima je i Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča.
 
Partneri na projektu:
 
  1. ALMA MATER STUDIORUM -UNIVERSITA DI BOLOGNA - UNIBO, Italija (vodeći partner, koordinator projekta)
  2. AGENCIA ESTATAL CONSEJO SUPERIOR DE INVESTIGACIONES CIENTIFICAS - CSIC, Španjolska
  3. JRC -JOINT RESEARCH CENTRE EUROPEAN COMMISSION – JRC, Belgija
  4. FERA SCIENCE LIMITED – FERA, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske
  5. UNIVERSITA DEGLI STUDI DI UDINE – UNIUD, Italija
  6. L'INSTITUT DES CORPS GRAS – ITERG, Francuska
  7. ARISTOTELIO PANEPISTIMIO THESSALONIKIS – AUTH, Grčka
  8. UNIVERSITA DEGLI STUDI DI PERUGIA – UNIPG, Italija
  9. EUROFINS ANALYTIK GMBH – EUROFINS, Njemačka
  10. UNIVERSITAT DE BARCELONA – UB, Španjolska
  11. EUROPEAN FOOD INFORMATION COUNCIL – EUFIC, Belgija
  12. STICHTING EFFOST – EFFoST, Nizozemska
  13. LABLICATE GMBH – Lablicate, Njemačka
  14. UNIVERZA NA PRIMORSKEM UNIVERSITA DEL LITORALE – UP, Slovenija
  15. NESTEC SA – NESTEC, Švicarska
  16. ULUSAL ZEYTIN VE ZEYTINYAGI KONSEYIBASKANLIGINA – UZZK, Turska
  17. SMART ASSAYS BIOTECHNOLOGIES LTD - Smart Assays, Izrael
  18. CONSEJO NACIONAL DE INVESTIGACIONES CIENTIFICAS Y TECNICAS (CONICET) - CONICET , Argentina
  19. CHINA NATIONAL RESEARCH INSTITUTE OF FOOD AND FERMENTATION INDUSTRIES SOE – CNRIFFI, Narodna Republika Kina
  20. INSTITUT ZA POLJOPRIVREDU I TURIZAM – IPTPO, Hrvatska

Više o projektu možete naći na službenim stranicama projekta OLEUM

 
INTERREG EU PROJEKTI
IPA SLO EU 2007 – 2013
 
 
Naziv projekta:
 
INTEGRACIJA TIPIČNIH PROIZVODA SEOSKIH GOSPODARSTAVA, KUHINJE, PRIRODNE I KULTURNE BAŠTINE I SPA CENTARA U TURISTIČKU PONUDU EKOLOŠKE WELLNESS DESTINACIJE ISTRA

 

AKRONIM: WELLNESS ISTRA
Operation number: OP13.4.1.01.0008.04.
Contract NO: SI-HR-1-1-010/4
Trajanje projekta: 24 mjeseca
Vremenski period: 01.10.2009. – 30.09.2011.
Glavni partner na projektu: Općina Piran
Voditelj projekta u Institutu: mr.sc. Ninoslav Luk

Projektom se zajednički razvija ekološka wellness destinacija – ISTRA, na temelju načela održivog razvoja te boljeg iskorištavanja postojećih prirodnih i kulturnih resursa regije i tipičnih autohtonih proizvoda i kuhinje. S integracijom tipičnih proizvoda seoskih gospodarstava, kuhinje, prirodne i kulturne baštine i spa centara možemo povećati konkurentnost međudržavne regije i privući posjetitelje iz cijelog svijeta, a ne samo iz okolnih država, te istovremeno očuvati identitet stanovništva regije.Wellness nisu samo toplice i spa centri; primarni fokus ove djelatnosti je promocija zdravlja, zdrave prehrane, aktivnog odmora, duhovne i fizičke relaksacije, a intenzivnije uključivanje kulturne baštine i prirodnih vrijednosti te autentičnih turističkih proizvoda i usluga povećava doživljaj.

Integralna održiva ponuda koju ćemo razviti kroz ovaj projekt temeljit će se na raznolikosti kao i na kvaliteti ponuđenih usluga. Podizanje kvalitete u turizmu je izuzetno teška zadaća, ponajviše zbog velike konkurencije. Kroz ovaj projekt ćemo razviti i osigurati zajedničke minimalne standarde kvalitete s ciljem da u našoj međudržavnoj regiji ponudimo čim veću kvalitetu proizvoda.

Za više informacija možete kontaktirati mr. sc. Ninoslava Luk-a na e-mail: ninoslav@iptpo.hr  

EU projekt M.O.R.E. - Market of Olive Residues for Energy  ( Tržište rezidua maslina u funkciji  obnovljivih izvora energije )

Call: TRENELECS IEE 2004 – 2008 TYPE 1/ 2
Contract NO: EIE/07/273/S12.466853
Trajanje projekta: 30 mjeseci
Vremenski period: 01.11.2007. – 30.04.2010.
Glavni partner na projektu: ARE Liguria SpA - Regional Energy Agency of Liguria
Završni voditelj projekta u Institutu: mr.sc. Ninoslav Luk


Institut za poljoprivredu i turizam bio je jedan je od 6 partnera na EU projektu "M.O.R.E" financiranom iz EU programa Intelligent Energy – Europe“ (IEE). Osnovni cilj projekta "M.O.R.E." bio je ispitati korištenje ostataka nastalih u proizvodnji maslinovog ulja kao obnovljivog izvora energije. Cilj ovog projekta odnosio se na stvaranje i razvoj stabilnog tržišta za korištenje ostataka / komina / nakon prerade maslina prvenstveno u energetske svrhe. Temelj rada na projektu definirao se kroz provođenje specifične obuke i aktivnosti osvješćivanja nositelja maslinarske proizvodnje. Aktivnosti razmjene iskustava i analiza bile su usredotočene na definiranje metodologije za prepoznavanje najboljih rješenja u smislu opsega, primijenjene tehnologije, troškova i vještina upravljanja kominama maslina, kako bi se udovoljilo stvarnim potrebama maslinarske proizvodnje u različitim zemljama Europe. Projekt "M.O.R.E" uključivao je pet maslinarskih europskih zemalja, i to: Italiju, Španjolsku, Grčku, Sloveniju i Hrvatsku, odnosno institucije i organizacije predstavnike tih zemalja povezane u partnerstvo.

Za sve dodatne i informacije o projektu, te brošuru, možete kontaktirati mr.sc. Ninoslava Luka na e-mail:ninoslav@iptpo.hr

 

IPA/EFRR PROJEKTI SLO - HR 2007 - 2013

Naziv projekta:

Putevima Malvazije istarske

AKRONIM: MALVASIA TOURISTRA
Operation number: OP13.4.1.03.0008
Contract NO: SI-HR-3-1-08
Trajanje projekta: 17 MJESECI
Vremenski period: 14.01.2014. - 17.06.2015.
Glavni partner na projektu: Institut za poljoprivredu i turizam
Voditeljica projekta: dr.sc. Sanja Radeka

SAŽETAK PROJEKTA:

Jedan od tradicionalnih i tržišno najvažnijih poljoprivrednih proizvoda Istre je vino, od čega najveći značaj ima autohtona sorta Malvazija istarska. O proizvodnji i trženju Malvazije, kao jednog od glavnih tipičnih lokalnih poljoprivrednih proizvoda, uvelike ovisi održivi razvoj te rješavanje specifičnih problema poljoprivrede i gospodarstva, te s njima neodvojivo povezanog turizma, odnosno agroturizma, u pograničnom ruralnom području.

Cilj projekta je integracija vina Malvazije istarske, u zajednički prekogranični turistički proizvod, sa ciljem doprinosa započetim strategijama promocije zajedničkog brenda Istre kao specifične prekogranične turističke destinacije. Navedeno će se postići kroz karakterizaciju i evaluaciju vina Malvazije (definiranje različitih tipova, stilova vina Malvazije: svježa – mlada, zrela, macerirana, barikirana, arhaična, desertna…., fizikalno-kemijskih svojstva, specifičnosti i raznolikosti), uz optimizaciju i standardizaciju tehnologije proizvodnje i ispitivanja mogućih učinaka vina Malvazije na ljudsko zdravlje. Malvazija istarska će biti neposredno uključena u prekogranični turistički proizvod na osnovi analize postojeće eno-gastronomske ponude, uz isticanje dodane vrijednosti. Projekt će zasigurno doprinijeti gospodarskom i društvenom razvoju, odnosno razvoju turizma i ruralnog područja Istre jer podrazumijeva i podupire eksploataciju njenih prirodnih dobara kroz razvoj novih zajedničkih integriranih proizvoda i usluga te njihov zajednički marketing i promociju, i potiče održivi razvoj (ruralnog) turizma temeljen na identitetu prekogranične regije Istre. Projekt teži poboljšanju prepoznatljivosti Istre, jačanju utjecaja turizma u manje frekventnim dijelovima prekograničnog područja, promovira prekograničnu poslovnu suradnju na razini jačanja suradnje između istraživačkih organizacija i zajednički prijenos znanja, te uspostavlja prekograničnu mrežu suradnje na više razina (proizvođači vina Malvazije, različite udruge proizvođača, nositelji turističke ponude, istraživačke organizacije), doprinosi uspostavljanju i ujednačenom razvoju jedinstvenog prostora, kao i zajedničkom promicanju Istre na tržištu EU.

Za više informacija možete kontaktirati dr.sc. Sanu Radeka na e-mail: sanja@iptpo.hr 

 

Naziv projekta:

Organizacija sustava izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda korištenjem internet tehnologije

AKRONIM: OSIPPPIT
Operation number: OP13.4.1.03.0019
Contract NO: SI-HR-3-1-19
Trajanje projekta: 17 MJESECI
Vremenski period: 14.01.2014. - 17.06.2015.
Glavni partner na projektu: Institut za poljoprivredu i turizam
Voditelj projekta: dr.sc. Milan Oplanić

SAŽETAK PROJEKTA:

Globalno tržište poljoprivrednih proizvoda zasićeno je jeftinim proizvodima masovne, industrijske proizvodnje, često nedovoljno poznatog načina uzgoja, čiji je osnovni cilj maksimizacija dobiti, nerijetko i na štetu same kvalitete tih proizvoda. Takva kretanja najviše pogađaju mala i srednja poljoprivredna gospodarstva koja se nisu u mogućnosti zadovoljavajuće tehnološki modernizirati i specijalizirati, ne mogu proizvesti dovoljno velike količine pojedinih proizvoda čime bi na sebe vezali određene veletrgovce i veće potrošače, a također nemaju prostora za snižavanje proizvodnih troškova kako bi bili cjenovno konkurentni.

Imajući u vidu značaj koji mala i srednja poljoprivredna gospodarstava imaju na upravljanje i održivi razvoj ukupnog ruralnog prostora, sociološku, ekološku i kulturološku ulogu u njegovu očuvanju, jasno je da je jedan od najvažnijih zadataka agrarne politike, posebice na mediteranskom području, iznaći nove mogućnosti i izvore dohotka za opstanak te skupine dionika poljoprivrednog sektora.

Jedno od rješenja u takvoj situaciji je izravna prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda korištenjem informatičkih tehnologija odnosno interneta. Izravnu prodaju karakterizira neposredan kontakt proizvođača, u ovom slučaju poljoprivrednih gospodarstava, i kupaca, u ovom slučaju krajnjeg potrošača poljoprivrednog proizvoda. Budući da u ovakvom obliku trgovinske razmjene ne sudjeluju posrednici, odnosno prekupci, ostvaruje se obostrano povoljniji uvjeti: proizvođači imaju mogućnost ostvariti više prodajne cijene, veći ukupni dohodak, manja su kolebanja prodajnih cijena, proizvodi se za unaprijed poznatog kupca, veća je uposlenost na gospodarstvu i slično. Kupce na ovakvu kupnju motivira svježina i veća kvaliteta proizvoda, osobni kontakt sa proizvođačem, neposredan uvid u tehnologiju i način proizvodnje, visoka razina međusobnog povjerenja i slično.

Zadaća ovog projekta je osmisliti i pokrenuti sustav izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda koji će se temeljiti na specijaliziranoj, interaktivnoj web aplikaciji. Njenim korištenjem poljoprivrednim proizvođačima će biti moguće svakodnevno oglašavati ponudu vlastitih poljoprivrednih proizvoda i njihovih osnovnih obilježja (vrsta, izgled i kvaliteta popraćena foto dokumentacijom, količina, cijena, način plaćanja, mogućnosti dostave itd.) dok će kupci imati mogućnost pretraživanja ponude po određenim kriterijima (lokacija proizvođača, cijena, način dostave i slično). Nakon izvršene pretrage i izbora proizvoda provodi se postupak kupnje koja se može ostvariti neposrednim kontaktom proizvođača i kupca ili putem ovlaštenog zastupnika u prodaji.

Za više informacija možete kontaktirati dr.sc. Milana Oplanića na e-mail: milan@iptpo.hr

 

Naziv projekta:

Očuvanje prirodne baštine – Revitalizacija voćnih vrsta karakterističnih za područje Istre

Akronim: RAST ISTRE
Operation number: OP13.4.2.03.0001
Contract NO: SI-HR-3-2-001
Trajanje projekta: 20 MJESECI
Vremenski period: 18.12.2014. - 17.09.2015.
Glavni partner na projektu:
Univerza v Ljubljani-Biotehniška fakulteta
Voditelj projekta u Institutu: dr.sc. Dean Ban 

 

SAŽETAK PROJEKTA

Položaj Istre zajedno s klimatskim čimbenicima omogućuje uspješno uzgajanje vinove loze, maslina i smokava, a osim toga i vrste voća, kao što su badem, žižula, nar, obična planika, obični koprivić i drugih rijetkih vrsta (npr. oškoruša, dud, nešpola), koje bi potencijalno mogle povećati šarolikost proizvodnje te obogatiti turističku ponudu. Nekada su te vrste voća bile prilično rasprostranjene, a u posljednje vrijeme susreću se vrlo rijetko. Spomenute vrste voća na području Istre nisu morfološki ni botanički opisane, podataka o biodiverzitetu tih vrsta u Istri također nema. Revitalizaciju uzgoja spomenutih vrsta voća pak možemo smatrati i tržišnom nišom, zahvaljujući sadržaju biološki aktivnih molekula, kao što su: antioksidansi, vitamini, esencijalne masne kiseline, koje bi se mogle dobro iskoristiti u prehrambenoj industriji i farmaciji. U predloženom projektu rad će biti usredotočen na sljedećih pet vrsta voća: badem, žižula, nar, kao stare poznate vrste voća na području Istre. Uz to fokus će se dati i na običnu planiku i obični koprivić, kao samonikle vrste voća na tom području. Plodovi tih biljaka imaju različite biološke učinke i upravo zato nam se čini smisleno obnoviti i proširiti uzgoj tih vrsta biljaka u slovenskoj i hrvatskoj Istri te pripremiti proizvode s prehrambenom i ljekovitom vrijednošću.

Osnovni ciljevi predloženog projekta povezani su s popisom stanja, oživljavanjem uzgoja te predstavljanjem i promocijom izabranih manje prepoznatljivih sredozemnih kultura, oživljavanje tradicionalnog korištenja voća u kuhinji i eksperimentalni razvoj novih proizvoda s dodanom vrijednošću, osvješćivanje javnosti o njihovoj ulozi, jačanjem regionalnoga identiteta i biološke raznolikost te potencijalnih ekonomskih učinaka prvenstveno u turizmu i ugostiteljstvu na području cjelokupne Istre.

  • Cilj predloženog projekta jest popis stanja badema, žižule, nara, običnog koprivića i obične planike na području slovenske i hrvatske Istre, koje ćemo predstaviti široj javnosti u publikacijama, radionicama, na seminarima i internetu.
  • Priprema tehničke dokumentacije o genetskim izvorima i morfološkoj karakterizaciji predstavljat će osnovu za daljnje aktivnosti na području očuvanja prirodne baštine, unapređenju osviještenosti o zaštiti prirodnih izvora te potaknuti aktivnosti povezane s očuvanjem biološke raznolikosti i pokrajinske šarolikosti.
  • Na području prekogranične regije namjeravamo potaknuti interes za uzgoj starih vrsta voća. Promocijski nasadi žižule i nara nudit će prostor za promocijske i obrazovne manifestacije. Lokalno stanovništvo namjeravamo upoznati s mogućnostima nasada starih vrsta voća na napuštenim poljoprivrednim zemljištima, u okolici domova, vrtova te na kraju krajeva u parkovima i drugim urbanih dijelovima.
  • S projektnim aktivnostima koje su vezane na definiranje prehrambene vrijednosti plodova i ekstrakata namjeravamo istaći različite mogućnosti uporabe plodova i drugih dijelova biljaka.
  • Spomenute sredozemne kulture dopunjavaju se maslinom i smokvom kao tipičnim sredozemnim kulturama, zbog čega je u okviru projekta predviđena zajednička provedba promocijskih i obrazovnih sklopova, kojima želimo javnost upoznati sa značajem uzgoja spomenutih vrsta voća i mogućim prodorima na tržište i u turističku ponudu.

Za više informacija možete kontaktirati dr.sc. Deana Bana na e-mail: dean@iptpo.hr

 

ERDF MED PROGRAMME 2014 -2020

Naziv projekta:

Models of Integrated TOurism in the MEDiterranean

AKRONIM: MITOMED
Operation number: ERDF-1M-MED
Contract NO: 1M-MED14-10
Trajanje projekta: 12 MJESECI
Vremenski period: 30.06.2014. - 30.07.2015.
Glavni partner na projektu:
Vodeći partner je Regija Toskana (Department of Tourism Promotion and Development)
Voditeljica projekta u Institutu: dr.sc. Kristina Brščić

 

Program:

MEDITERAN (MED)

Partneri na projektu:

  1. CNR-IBIMET, Toskana, Italija
  2. Girona University, Katalonija, Španjolska
  3. Institut za poljoprivredu i turizam, Poreč, Hrvatska
  4. ANETEL, Cipar
  5. NECSTouR (udruženje 13 mediteranskih regija: Alentejo, Algarve, Provence-Alpes-Côte d'Azur, Emilia Romagna, Puglia, Tuscany, Umbria, Veneto, Piedmont, Catalunya, Islas Baleares, South Aegean Islands, Istra

Upravni odjel za turizam Istarske županije sudjelovao je u projektu u svojstvu savjetodavnog tijela.

CILJ PROJEKTA

Opći cilj projekta bio je promicanje integriranog modela upravljanja pomorskim i obalnim turizmom na Mediteranu unaprjeđenjem kvalitete podataka, informacija, proizvoda i usluga te politika koje se odnose na sektor turizma, što se planira postići korištenjem sustava pokazatelja za održivi turizam.

Projekt je podržavalo EU Agendu za održivi i konkurentni europski turizam i Integriranu pomorsku politiku kreiranjem dostupnog sustava podataka kojim će se doprinijeti kvalitetnom donošenju odluka i poboljšanju upravljanja turizmom na Mediteranu.

Očekivani rezultat projekta bile je izrada Akcijskog plana za pomorski i obalni turizam na Mediteranu na temelju zajedničke metodologije razvijene kroz rad na projektu.

Za više informacija možete kontaktirati dr.sc. Kristinu Brščić na e-mail: kristina@iptpo.hr

 

OSTALI EU PROJEKTI
 
ICROME -  ITALO - CROATIAN MOBILITY IN EUROPLANNING
Nositelj projekta: Institut za međunarodne odnoseUkupna vrijednost projekta: 113.655,00 EUR
Koordinator provedbe projekta u Institutu: dr.sc. Barbara Sladonja
 
Putem Programa mobilnosti EU „Leonardo da Vinci“ Institut za poljoprivredu i turizam pridružio se skupini institucija i razvojnih agencija koje su na projekt usavršavanja Italo -Croatian Mobility in Europlanning (ICROME), prijavile svoje stručnjake i potencijalne korisnike programa.
 
HIGHER KOS - "Sustainable Agriculture in the light of European environmental targets"
Koordinator provedbe projekta u Institutu: dr.sc. Barbara Sladonja
 
Navedni projekt hrvatskog naslova „Održiva poljoprivreda u svjetlu novih ciljeva europske okolišne politike“ izvesti će se s partnerima iz Austrije (Obrazovno Istraživački centar Raumberg-Gumpenstein), sa Kosova (Sveučilište Priština, Poljoprivredno veterinarski fakultet) te sa Centrom za istraživanje materijala METRIS iz Pule.
 
 
OSTALI ISTRAŽIVAČKI PROJEKTI
 
COST projekt FA1303 - Sustainable control of grapevine trunk diseases
 

Tijekom 2013. godine u sklopu europske mreže COST - European Cooperation in Science and Technology (Europska mreža za suradnju u znanosti i tehnologiji) unutar kategorije Food and Agriculture (Hrana i poljoprivreda) pokrenut je COST projekt FA1303 Sustainable control of grapevine trunk diseases (Održiva kontrola bolesti drva vinove loze). U projektu je uključeno 20 država iz Europske unije, a s Instituta za poljoprivredu i turizam su u radu projekta uključeni dr. sc. Marijan Bubola i Danijela Janjanin, dipl. ing. agr. Bolesti drva su trenutno najveća prijetnja vinogradima kako u Europi, tako i u svijetu te je intenzitet njihovog napada iz godine u godinu u stalnom porastu. Nedavno je u Europi zabranjena uporaba nekih fungicida koji su se koristili u svrhu zaštite vinove loze od ovih bolesti te je posljedično nastala potreba za razvojem novih, održivih alternativa za upravljanje ovim bolestima. Budući da prethodno u Europi nije postojao koordiniran pristup u istraživanju ovih bolesti, javila se potreba za osnivanjem mreže znanstvenika koji će se baviti ovom problematikom, što je rezultiralo prijavom ovog projekta. Cilj projekta je umrežavanje znanstvenika i stručnjaka iz raznih dijelova Europe koji se bave ovom problematikom u svrhu boljeg razumijevanja bolesti drva vinove loze kako bi se stekla nova znanja o raširenosti ovih patogena, interakciji vinove loze i patogena, ekologije organizama koji napadaju drvo vinove loze i kako bi se razvili novi protokoli upravljanja i pristupi u biološkoj kontroli ovih bolesti. Ovaj COST projekt okuplja vodeće multidisciplinarne istraživače i institucije koje se bave ovim područjem, kako bi se predložile nove preporuke za upravljanje bolestima drva vinove loze i kako bi Europa postala svjetski lider u istraživanju bolesti drva vinove loze, u svrhu očuvanja vinograda. Nova znanja će biti promovirana u nastojanju da se poveća poznavanje, informiranost i svijest ove problematike širenjem informacija krajnjim korisnicima, javnim tijelima koji se tiču vinogradarske proizvodnje te široj javnosti.



VIP / ISTRAŽIVAČKO RAZVOJNI PROJEKTI

Projekt:
"GIS - Za upravljanje maslinarskom proizvodnjom" 
Voditelj: dr.sc. Milan Oplanić
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede

 

Dr. sc. Milan Oplanić pokrenuo je projekt "GIS za upravljanje maslinarskom proizvodnjom", odobren od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, u svojstvu VIP projekta. Geografski informacijski sustav (GIS) koristi računala, programsku opremu (software) i ljude kako bi upravljao, analizirao i prikazivao podatke i njihov geografski aspekt. Koristeći GIS, podaci se prikazuju i analiziraju u grafičkom obliku, odnosno na interaktivnoj karti, te time omogućavaju poljoprivrednicima i poljoprivrednim proizvođačima da imaju konstantan pregled svih kultura koje su zasadili ili zasijali po svojim katastarskim česticama.

Za sve dodatne informacije o ovom iznimnom projektu, te za informacije bitne za predugovaranje novog projekta GIS obrade Vaših poljoprivrednih površina obratite se dr. sc. Milanu Oplaniću na e-mail:milan@iptpo.hr

Projekt:
"Razvoj robne marke - Istarski mladi krumpir"
Voditelj: dr.sc Dean Ban
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede

 

U suradnji sa poljoprivrednom Zadrugom „Agroistra“ iz Pule početkom 2008. godine započeo je projekt "Razvoj robne marke „Istarski mladi krumpir“. Projekt je poduprt i financiran od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske u iznosu od 70 %, te Istarske županije u iznosu od 30 % sredstava namijenjenih za realizaciju projekta. Nosilac projekta bio je Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču, a voditelj projekta i osoba zadužena za koordinaciju nakon završetka projekta bio je dr. sc. Dean Ban. Ideja za pokretanje projekta proizašla je iz problema s kojima se odavno susreću proizvođači mladog krumpira uglavnom na području južne Istre gdje su locirani i najveći proizvođači tog povrća. Problem je bio kako naći prepoznatljivost njihovog poljoprivrednog proizvoda na tržištu. Rezultati su se odrazili na značajnom povećanju prodaje istarskog mladog krumpira, putem novo stvorene robne marke "ISKRO - Istarski mladi krumpir" S novom robnom markom Istarski mladi krumpir našao je stabilno i prepoznatljivo mjesto na tržištu.

Za sva dodatne informacije o projektu, za brošuru, te za informacije oko predugovaranja sličnog projekta, možete se obratiti voditelju projekta dr. sc. Deanu Banu na e-mail:dean@iptpo.hr

Projekt:
"Primjena rane defolijacije u svrhu povećanja kvalitete grožđa i vina"

Voditelj: dr.sc. Marijan Bubola
Trajanje: 13.11.2012. 12.11.2014.

Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede

Ovim projektom istražen je jedan novi pristup u obavljanju defolijacije vinove loze, koji se posljednjih nekoliko godina u svijetu uvelike istražuje i primjenjuje, a sastoji se u odstranjivanju oko šest listova po mladici prije početka cvatnje, što je ranije i intenzivnije u odnosu na standardnu tehniku defolijacije.

Ciljevi ovog projekta bili su utvrditi kako rana defolijacija u zoni grozda utječe na prinos i komponente prinosa (masa bobice, broj bobica po grozdu, masa grozda, broj grozdova po trsu, prinos po trsu i hektaru), na zaraženost grozdova sivom plijesni, na kvalitetu grožđa (udio šećera i ukupne kiselosti, pH vrijednost, udio ukupnih antocijana i ukupnih fenola kod crnih sorata te spojeva primarne arome kod Malvazije istarske), na fizikalno-kemijski sastav vina (ukupni i pojedinačni antocijani, intenzitet boje i ukupni fenoli kod crnih sorata te aromatski spojevi kod Malvazije istarske) te na senzornu ocjenu vina.

Istraživanje su provedena na sortama Teran, Malvazija istarska, Merlot i Cabernet Sauvignon (na području Istre) te na Plavcu malom (na području Dalmacije), kod proizvođača koji s vinima izlaze na tržište.

Rana defolijacija se usporedila sa standardnim tehnikama proizvodnje za svaku pojedinu sortu u proizvodnim uvjetima gdje se ona uzgaja. Istraživanjem će se utvrditi i razlika u utrošku radne snage između rane defolijacije i standardnih tehnika proizvodnje te provesti analiza troškova i koristi (cost-benefit) u svrhu ocjene ekonomske opravdanosti primjene rane defolijacije.

Projektom su potvrđena očekivanja da se defolijacijom pred cvatnju blago smanjuje prinos kod većine sorti uslijed slabije oplodnje i smanjenog porasta bobice, ali da je grožđe u konaćnici kvalitetnije, odnosno da imati veći udio šećera, ukupnih antocijana i ukupnih fenola kod crnih sorata te spojeva primarne arome kod Malvazije istarske te da vino kod tretmana rane defolijacije ima bolje senzorne karakteristike od kontrolnog tretmana. Kad se uzme u obzir smanjenje prinosa grožđa, utrošak radne snage i povećanje kvalitete vina, potvrđeno je da je primjena rane defolijacije opravdana kod proizvodnje vina visoke kvalitete koja na tržištu mogu postići višu cijenu u odnosu na vina redovne kvalitete te da će rana defolijacija biti posebice interesantna za one proizvođače koji takva vina žele imati u svojoj ponudi.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je 98.465,00 HRK, a njegovo financiranje osigurano je od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (Ministarstva poljoprivrede) u iznosu od 66.465,00 HRK, OPG-a Pilato iz Lašići u iznosu od 7.000,00 HRK, A.T.C.-a d.o.o. iz Koreniki u iznosu od 5.000,00 HRK, Agrolagune d.d. iz Poreča u iznosu od 10.000, HRK te Udruge Agroemonia (Grad Novigrad) u iznosu od 10.000,00 HRK.


Projekt:
„Agronomsko i ekonomsko vrednovanje konsocijacije maslina - dalmatinski buhač“

Voditelj projekta: dr.sc. Marin Krapac
Trajanje:
01.01.2013. 01.01.2015.

Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede
Preuzmi brošuru


Tradicija uzgoja masline i dalmatinskog buhača u konsocijaciji na području mediteranskog dijela Hrvatske, napustila se sredinom prošlog stoljeća. Uzgojem ovih dviju kultura u konsocijaciji na istoj su se površini brali plodovi masline, ali i cvjetovi buhača, dok je biljka buhača imala prirodno, no znanstveno neistraženo, repelentno djelovanje na štetnike u masliniku. Razlog nestanka ove prakse je prelazak na konvencionalni sustav zaštite, razvoj kemijske industrije i sintetskih piretroida, koji su zamijenili piretrin dobiven ekstrakcijom cvijeta buhača. Stoga danas takvu konsocijaciju gotovo da i ne susrećemo. Iz tih razloga danas se uzgoj masline i ne može zamisliti bez redovitog i adekvatnog planiranja kemijske zaštite masline od štetočinja. Maslinu napada preko 250 štetočinja, a samo se dio njih redovito javlja čineći značajne ekonomske štete (Žužić et al, 2001.). Najznačajniji štetnici masline na našem području su maslinin moljac (Praysoleae Bern.) i maslinina muha (Bactroceraoleae Rossi), a rasprostranjeni su u svim područjima uzgoja masline na Mediteranu i šire. U pojedinim godinama mogu uzrokovati značajne gospodarske štete, što se odnosi na prinos, kakvoću ploda, te konačno i na kakvoću ulja kod uljnih sorti, odnosno maslina za jelo. Stoga, najčešća mjera zaštite maslina od štetnika podrazumijeva tretiranje maslinika klasičnim kemijskim insekticidima. Današnji trend u poljoprivrednoj proizvodnji, kako bi se smanjilo onečišćenje okoliša, rezidui pesticida, te što manje kontaminiralo plodove maslina, kreće se u pravcu ekološkog sustava gospodarenja i korištenju alternativnih, ekološki prihvatljivih načina suzbijanja štetnika na maslinama.

Jedna od tih mjera bila je i cilj ovog projekta, odnosno utvrditi mogućnost zaštite masline od štetnika sadnjom buhača između maslina, koji će djelovati kao repelent ili korištenjem prirodnog pripravka na bazi piretrina koji se dobije ekstrakcijom cvijeta dalmatinskog buhača. Iz tog razloga bilo bi interesantno u maslinarsku proizvodnju, koja je u Hrvatskoj u ekspanziji, ponovo aktivirati ovu konsocijaciju ako se ona u istraživanju pokaže efikasnom, obzirom da je ekološki iznimno prihvatljiva. Nažalost, ova se konsocijacija više ne susreće u maslinicima na našoj obali iako ona predstavlja kulturno i tradicijsko nasljeđe. U sklopu projekta posadit će se ogledno pokazni nasad ove konsocijacije koji će poslužiti za edukaciju maslinara, ali služit će i kao turistička zanimljivost na tom području.

Cilj ovog istraživanja bio je poljskim pokusom i ekonomskim pokazateljima utvrditi komponente prinosa biljke masline i buhača u konsocijaciji maslina-dalmatinski buhač, te utjecaj biljke buhača i ekstrakta buhača na brojnost populacije maslininog moljca i maslinine muhe i/ili ostalih štetnika i kukaca koji će se utvrditi u odnosu na klasična kemijska sredstva u maslinarskoj proizvodnji. Ujedno, na osnovi agronomskih parametara i tržno-ekonomske analize utvrđena je profitabilnost ovakve konsocijacije u uvjetima jadranske Hrvatske. Sljedeći cilj bio je organizirati i podignuti demonstracijsko - ogledni nasad konsocijacije maslina - buhač na oko 1.500 m2 površine za edukaciju poljoprivrednika u ovoj proizvodnji, te demonstraciju turistima kao kulturno i tradicijsko nasljeđe u cilju proširenja turističke ponude.


Ukupna vrijednost projekta iznosila je 213.000,00 HRK, a njegovo financiranje bilo je osigurano od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (Ministarstva poljoprivrede) u iznosu od 140.000,00 HRK, Istarske županije u iznosu od 20.000,00 HRK, Grada Poreča u iznosu od 20.000,00 Općine Kršan u iznosu od 21.000,00 HRK, Općine Kaštelir - Labinci u iznosu od 10.000,00 HRK, te Grad Pula u iznosu od 2.000,00 HRK.

 

Projekt

„Primjena filtracije u svrhu poboljšanja kvalitete i trajnosti djevičanskih maslinovih ulja“
Voditeljica projekta: dr. sc. Karolina Brkić Bubola
Trajanje: 01.07.2014. - 15.11.2015. g.
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede

Neposredno nakon ekstrakcije iz ploda masline, djevičansko maslinovo ulje je mutni sok čijumutnost uzrokujususpendirane čvrste čestice biljnog tkivai vegetabilne vode. Ulja mogu zadržati svoju mutnost nekoliko tjedana pa čak i do nekoliko mjeseci prije nego se u potpunosti izbistre prirodnim taloženjem. U međuvremenu, enzimi i mikroorganizmi iz čestica biljnog tkiva i vegetabilne vode mogu narušiti kvalitetu djevičanskih maslinovih ulja olakšavajući hidrolizu ili ubrzavajući oksidaciju skladištenog ulja. Navedeno u konačnici često dovodi do pojave nepoželjnih mirisa, među ostalima i specifičnog neugodnog mirisa „po uljnom talogu“. Da bi se izbjegli spomenuti problemi, djevičanska maslinova ulja potrebno je nakon prerade izbistriti. Prema dosadašnjoj proizvođačkoj praksi, ulje se prije punjenja u boce skladišti u visokim tankovima kako bi se čestice biljnog tkiva i vegetabilne vode istaložile na dno, a zatim se pretače, što znatno usporava izlazak gotovog proizvoda na tržište. U novije vrijeme, filtracija se uvodi u proces prerade djevičanskih maslinovih ulja s ciljem brže finalizacije proizvoda čistog i bistrog izgleda. Međutim, i tijekom filtracije može doći do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u sastavu koje se mogu odraziti na kvalitetu ulja. Utjecaj filtracije na sastav i senzorska svojstva djevičanskih maslinovih ulja slabo je istražen te se dosadašnje znanstvene spoznaje temelje većinom na laboratorijskim postupcima filtracije, što ne odgovara u potpunosti uvjetima u proizvodnji, a istraživanja su većinom provedena na uljima španjolskih i talijanskih sorti. Rezultati istraživanja o kvaliteti i trajnosti filtriranih maslinovih ulja u laboratorijskim uvjetima kontradiktorni su, pa tako pojedini izvori navode filtraciju kao postupak kojim se produžuje vijek trajanja ulja zbog uklanjanja vegetabilne vode i čestica plodova maslina, dok drugi smatraju da upravo spomenute čestice osiguravaju bolju stabilnost proizvoda.

Ciljevi ovog projekta bili su, u proizvođačkim uvjetima, utvrditi kako filtracija djevičanskih maslinovih ulja utječe na njihova senzorska svojstva, kvalitetu, sastav i nutritivnu vrijednost te utvrditi kako korištenje filtracije u tehnologiji dorade utječe na trajnost i postojanost kvalitete ovih ulja tijekom skladištenja. Navedeno je bilo istraženo na uljima dviju gospodarski značajnijih sorti maslina u Istri, Istarskoj bjelici i Buži, koja imaju različite senzorske i nutritivne profile, te na temelju dobivenih rezultata doneseni su zaključci o opravdanosti i prihvatljivosti uključivanja ovog postupka u tehnologiju dorade djevičanskih maslinovih ulja.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je 123.127,00 HRK, a njegovo financiranje bilo je osigurano od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (Ministarstva poljoprivrede RH) u iznosu od 98.127,00 HRK, Istarske županije u iznosu od 20.000,00 HRK te "Oleum Maris" d.o.o. iz Vodnjana u iznosu od 5.000,00 HRK.

Projekt

„Baza podataka mikrosatelitnih profila hrvatskih sorti maslina“
Voditeljica projekta: dr.sc. Danijela Poljuha
Trajanje: 05. 11. 2015. - 5. 11. 2017. g.
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede
 

Hrvatska se odlikuje vrijednim i raznovrsnim genofondom masline koji je nedovoljno istražen. Ovo se podneblje kroz povijest pokazalo izuzetno važnim za razvoj i očuvanje sorti maslina, s posebno izraženom biološkom raznolikošću. Biološka raznolikost maslina danas se u svijetu intenzivno istražuje molekularnim metodama (genotipizacija analizom mikrosatelita-ponavljajućih sekvenci DNA), koje su se pokazale objektivnim, točnim i reproducibilnim.

U Hrvatskoj, međutim ne postoji potpuna i standardizirana baza podataka hrvatskih sorti maslina koja pruža informacije o njihovim genetskim profilima. Mikrosatelitni profili mnogih sorti maslina nisu poznati, a postojeći profili nisu usklađeni, što ih čini međusobno neusporedivima te se na temelju postojećih podataka ne mogu dobiti relevantne informacije niti razriješiti izraženi problemi u denominaciji sorti (homonimi i sinonimi), kontroli sadnog materijala, dokazivanju autentičnosti i sljedivosti maslinovog ulja te održivom upravljanju nacionalnim genetskim resursima. Za uspostavljanje takve baze potrebno je usklađivanje, provjera ispravnosti i dosljednosti postojećih podataka te njihova nadopuna.

Glavni ciljevi ovog projekta bili su formirati konsenzus listu mikrosatelitnih biljega za genotipizaciju hrvatskih sorti maslina, razriješiti problem sinonima i homonima u nazivu sorti te na taj način doći do informacije o broju uzgajanih autohtonih i introduciranih sorti u Hrvatskoj, uspostaviti web bazu podataka na hrvatskom i engleskom jeziku u kojoj će biti dostupne usklađene i jednoznačne informacije o mikrosatelitnim profilima autohtonih sorti masline s cijelog prostora Hrvatske i povezati je s postojećom i aktivnom hrvatskom bazom podataka o biljnim genetskim izvorima te osigurati njenu dostupnost i vidljivost te mogućnost nadogradnje tijekom narednog perioda od najmanje 5 godina, u cilju povećanja prepoznatljivosti i valorizacije hrvatskog poljoprivrednog potencijala masline.

Ovakva dvojezična web baza podataka, bazirana na molekularnoj karakterizaciji hrvatskih sorti maslina, u kojoj bi bile dostupne informacije o genetskom (mikrosatelitnom) profilu hrvatskih sorti pružila bi vrijednu informaciju o jedinstvenim genetskim resursima kojima Hrvatska raspolaže. Zamišljena kao lako dostupna i jednostavna, omogućila bi maslinarima, proizvođačima sadnog materijala te nacionalnoj i međunarodnoj znanstvenoj i stručnoj zajednici, izravan pristup svim relevantnim podacima te pružila uvid u vrijednu biološku raznolikost sorti masline u Hrvatskoj. Doprinijela bi i javnoj svijesti o nekim manje poznatim sortama te prepoznatljivosti i razvoju poljoprivrednog potencijala kroz razvoj novih brendova sortnih ulja autohtonih hrvatskih sorti.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je 177.000,00 HRK, a njegovo financiranje bilo je osigurano od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (Ministarstva poljoprivrede RH) u iznosu od 157.000,00 HRK i Istarske županije u iznosu od 20.000,00 HRK.

Projekt:

 
"Vodeni ekstrakt koprive – mit ili stvarnost"
Voditeljica projekta: dr. sc. Smiljana Goreta Ban
Trajanje: 05.11.2015.- 05.11.2017.
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede
 

Ekološka poljoprivreda je poseban sustav proizvodnje hrane i ostalih produkata, a podrazumijeva strogo kontroliran proces od početka (npr. izbor sjemena) pa do krajnjeg proizvoda i njegovog pakiranja. Potražnja za ekološkim proizvodima u svijetu i kod nas raste, kao i udio obradivih površina pod ekološkom proizvodnjom u odnosu na ukupne obradive površine. No, u Hrvatskoj se još uvijek radi o relativno malim površinama, manje od 2,5% površina (Eurostat, 2015) se vodi pod ekološkom proizvodnjom.

U ekološkoj proizvodnji mogu se koristiti samo propisani pripravci koji nemaju štetnog utjecaja na okoliš. Mnogi pripravci koji se u ekološkoj poljoprivredi koriste za poboljšavanje plodnosti tla ili kao sredstva za zaštitu od štetnika rezultat su iskustva proizvođača te se prenose generacijski i imaju uporište u narodnoj predaji. Među najčešće preporučivanim i spominjanim pripravcima je vodeni ekstrakt (iscrpina) koprive. Premda se radi o pripravku koji se vrlo često spominje, znanstveno utemeljenih istraživanja njegove učinkovitosti bilo kao insekticida ili gnojiva ima vrlo malo, a rezultati studija su često vrlo kontradiktorni. Još manje informacija se može naći o mehanizmima djelovanja takvih pripravaka te njihovom kompleksnom djelovanju na biljku.

Obzirom na vrlo rijetke znanstvene studije u kojima se istraživao učinak koprive ciljevi ovog projekta bili su: (1) Odrediti varijabilnost u sastavu i djelatnim tvarima u vodenom ekstraktu koprive ovisno o podrijetlu herbe, duljini ekstrakcije te udjelu herbe u otopini (2) Utvrditi učinak pripravka koprive na pojavu i brojnost štetnika, plodnost tla, morfološka i fizološka svojstva, sadržaj nutritivnih i ne-nutritivnih spojeva te komponente prinosa graha mahunara (3) Razviti standardizirane procedure za ekstrakciju i primjenu pripravka koprive kao sredstva za zaštitu bilja i gnojiva u uzgoju povrća (4) Upoznati zainteresiranu javnost s rezultatima istraživanja i mogućnostima korištenja pripravka koprive te doprinijeti razvoju ekološke poljoprivrede te konkurentnosti proizvodnje povrća.

Ukupna vrijednost projekta iznosila je se oko 230.000,00 kn, od čega je 160.000,00 kn odobrilo Vijeće za istraživanja u poljoprivredi, 20.000,00 kn sufinancira Istarska županija, a oko 50.000,00 kn će osigurati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

 

Projekt

"Uzročnici sindroma sušenja masline u održivom maslinarstvu"
Voditelj projekta: dr. sc. Sara Godena
Trajanje: 30.06.2016. - 30.06.2018.
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede

Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, u sjevernoj i južnoj Istri tijekom 2014. godine zabilježeno je ekstremno kišno razdoblje, što je zasigurno pridonijelo veoma povoljnim uvjetima za razvoj većine uzročnika biljnih bolesti na maslini. Duža razdoblja suvišne vlage u tlu, s druge strane, mogu prouzročiti ugušenje korijena, djelomičnu ili potpunu defolijaciju ili sušenje lišća, pa i čitavih stabala. Smatra se da je količina oborina od 120-130 mm suvišna za maslinu, koja općenito mnogo bolje podnosi sušu nego višak vlage u tlu. Osim toga, u posljednje vrijeme slijedom suvremenih uzgojnih praksi (npr. intenzivnim uzgojem u vrlo gustom sklopu, navodnjavanjem i intenzivnom folijarnom prihranom) također može doći do smanjenog vigora i otpornosti stabala te ujedno do lakše zaraze biljaka. U posljednjih nekoliko godina na maslinama u Istri sve je više pojava koje su nepoznate čak i iskusnim maslinarima, a stručnjaci i znanstvenici na njih ne mogu dati odgovore koji bi bili empirijski utemeljeni.

S obzirom na gospodarsku važnost masline, moguće je reći da su bolesti te kulture u Republici Hrvatskoj općenito dosad relativno slabo istraživane. Uzročnici sušenja masline u Hrvatskoj uglavnom su nepoznati i nisu bili predmet sustavnih znanstvenih istraživanja. Može se pretpostaviti da klimatske promjene i promjene u tehnologiji proizvodnje masline dovode do pojave ili porasta značenja novih, do sada nepoznatih ili relativno slabo poznatih bolesti u proizvodnji. Bolesti koje se u različitim krajevima svijeta opisuju kao najvažnije na maslini u Hrvatskoj ili uopće nisu utvrđene ili do sada uslijed njih nisu zabilježene veće štete. Osim porasta značaja za Hrvatsku novih ili do sada manje važnih bolesti, intenzivno podizanje novih nasada i globalna trgovina sadnim materijalom predstavlja rizik od širenja karantenskih ili stranih invazivnih biljnih parazita i štetnika.

U Istri je tijekom posljednjih nekoliko godina zabilježen sve veći broj slučajeva djelomičnog ili potpunog sušenja stabala masline. Oko te pojave vežu se različita objašnjenja i teorije, no pojava nije sustavno istražena. Nije poznato da li su takvi slučajevi posljedica abiotskih čimbenika, jesu li vezani uz biljne patogene, kao niti da li postoji zajednički uzrok ili uzročnik takvih pojava. Spoznaja uzroka sušenja masline ključna je u osmišljavanju prikladnih mjera zaštite. Ukoliko je riječ o biljnim bolestima, utvrđivanje uzročnika prvi je korak u izradi strategije zaštite u okviru održive i tehnološki napredne proizvodnje maslina u Istri. Uz učinkovite mjere zaštite, kakvoća i količina proizvodnje masline u Istri može se povećati, rizici u proizvodnji mogu se smanjiti, a proizvođači mogu biti upoznati s mogućim novim problemima i načinima njihove kontrole.

U okviru predloženog projekta planira se istražiti pojava sušenja masline u Istri. U zahvaćenim područjima u Istri, u maslinicima te na izdvojenim stablima na kojima su vidljivi simptomi sušenja grana, uzorkovati će se biljni materijal za utvrđivanje uzroka i uzročnika bolesti. Uzorci će se skupiti po terenu u četiri maslinogorja: bujsko-umaško, porečko-vrsarsko, rovinjsko i vodnjansko-pulsko. Pregledi i sakupljanje uzoraka obuhvatiti će različita uzgojna područja masline, različita podneblja, odnosno različite tipove tla, sortiment, mikroklimatska područja te stabla različite starosti u različitim sezonama, odnosno u različito godišnje doba. Dijagnoza će se za pojedine uzročnike bolesti izvršiti u laboratorijima. Na terenu će se istovremeno s dijagnostikom patogena pratiti klimatski i pedološki podaci (temperatura, vlaga, oborine; pH tla kao i količina N, P i K). Vodit će se posebna briga o evidenciji i pohrani sakupljenih podataka s terena kao i onih dobivenih u laboratorijskom radu kako bi se nakon završetka projekta isti mogli na kvalitetan način sustavno podastrijeti svim za rezultate zainteresiranim stranama.

Osnovni cilj projekta je utvrditi uzroke ili uzročnike sušenja masline na području Istre.

 

Specifični ciljevi projekta jesu utvrđivanje vrsta patogena koji će biti utvrđeni u uzorcima masline, praćenje simptomatologije na stablima ovisno o vrsti nađenog mogućeg uzročnika sušenja te praćenje geografske raširenosti nađenih mogućih uzročnika sušenja masline u Istri. U kasnijoj fazi projekta (II. faza), u specifične ciljeve projekta ubraja se dokazivanje patogenosti utvrđenih mogućih uzročnika bolesti te provjera Koch-ovih postulata u kontroliranim uvjetima. U posljednjoj fazi projekta, cilj je s rezultatima i spoznajama upoznati proizvođače maslina, udruge maslinara, javnost, stručnjake i znanstvenu zajednicu. Uz edukaciju, cilj projekta je i osmišljavanje prikladnih mjera zaštite od sušenja masline.

 

Ukupna vrijednost projekta je 182.000,00 kn od čega je 140.000,00 kn odobrilo Vijeće za istraživanja u poljoprivredi, 20.000,00 kn će sufinancirati Istarska županija, 10.000,00 Grad Vodnjan-Dignano, 10.000,00 kn Općina Marčana, 2.000,00 kn Općina Grožnjan i Grad Novigrad.

 

Projekt

"Optimizacija gnojidbe pri uzgoju industrijske rajčice primjenom mikoriznih gljiva"
Voditelj projekta: dr.sc. Igor Pasković
Trajanje: 30.06.2016.- 30.06.2018.
Karakteristika: Projekt odobren od strane Vijeća za istraživanja u poljoprivredi (VIP), koje djeluje u sklopu Ministarstva poljoprivrede

Površine poljoprivrednog zemljišta se konstantno smanjuju kao posljedica urbanizacije, procesa erozije, klimatskih promjena i sl.. Kao rezultat toga nameće se potreba primjene zahvata koji će omogućiti postizanje odgovarajućih prinosa uz održanje visoke razine plodnosti tla. Konvencionalna proizvodnja industrijske rajčice u Istri, zbog ograničenih površina koje su dostupne proizvođačima, podrazumijeva skoro pa monokulturu uz intenzivnu upotrebu mineralnih gnojiva. Takvim sustavom proizvodnje dolazi do opadanja plodnosti tla osobito u pogledu fizikalno-kemijskih te biogenih svojstava. Osim toga, učestala i prekomjerna primjena mineralnih gnojiva može uzrokovati eutrofikaciju vodenih ekosistema i time negativno utjecati na okoliš. Najveće površine pod industrijskom rajčicom nalaze se u dijelu Istre na kojem prevladava crvenica „Terra rossa“ i poznat je kao „Crvena Istra“. Prirodne karakteristike crvenice povezane su s niskom razinom organske tvari, ali i nedovoljnom količinom biološki dostupnog fosfora. Fosfor je, naime, bitan biogeni element neophodan za optimalnu kvalitetu plodovitog povrća, te ima pozitivan utjecaj na sadržaj likopena. Organska tvar u tlu, ima snažan utjecaj na kemijske, fizikalne i mikrobiološke aspekte plodnosti tla i u optimalnim odnosima doprinosi prinosu i kvaliteti povrća.

Kako bi se osigurala održivost proizvodnje rajčice na crvenici te unaprijedila produktivnost i kvaliteta nužna su nova rješenja i suvremeni tehnološki postupci. Kao jedno od mogućih rješenja primjena je arbuskularnih mikoriznih gljiva (AMG, eng. AMF) uz istovremenu primjenu organskog gnojiva. Arbuskularne mikorizne gljive pružaju obećavajuće rezultate kako za održivu poljoprivrednu proizvodnju tako i za nutritivne potrebe čovjeka. AM simbioza utječe na usvajanje fosfora, koji iako može biti prisutan u tlu u većim količinama, biljkama je slabo dostupan, zahvaljujući vrlo slaboj topljivosti Fe, Al ili Ca-fosfata. Također, AMG pozitivno utječu i na usvajanje ostalih makro i mikroelemenata. Time one mogu pozitivno djelovati i na kvantitativne i kvalitativne parametre biljke i plodova rajčice. Međutim, mineralna gnojidba ima negativan efekt na mikorizne gljive i općenito uzrokuje smanjenje mikrobiološke biomase tla kao i njegove enzimatske aktivnosti. S druge pak strane organska gnojidba djeluje upravo suprotno te između ostalog može povećati sporulaciju nekih AMG vrsta. U posljednje vrijeme razvijen je cijeli niz dehidriranih i peletiranih organskih gnojiva s visokim udjelom lako pristupačnih hranjiva te jednostavnih za primjenu. Stoga držimo da bi kombinacija arbuskularnih mikoriznih gljiva i organskog gnojiva, omogućila manju upotreba mineralnih gnojiva u proizvodnji industrijske rajčice uzgajane na crvenici, bez negativnog utjecaja na prinos, a uz pozitivne učinke na kakvoću ploda i biogena svojstva tla.

Stoga, glavni cilj projekta je poboljšanje prinosa i kvalitete plodova industrijske rajčice uz održavanje (i unapređenje) plodnosti tla. Specifični ciljevi ovog projekta su: (1) Utvrditi utjecaj primjene AMG i gnojidbe na rast, razvoj, komponente prinos i kvalitetu rajčice. (2) Utvrditi utjecaj primjene AMG i gnojidbe na usvajanje i korištenje P i ostalih makro i mikro hranjiva u biljci te na aktivnost enzima u tlu. (3) Definirati parametre optimizirane gnojidbe i njihovu ekonomsku opravdanost.

Ukupna vrijednost projekta je 156.500,00 kn od čega je 136.500,00 kn odobrilo Vijeće za istraživanja u poljoprivredi, a 20.000,00 kn će sufinancirati Istarska županija.

 

BILATERALNI PROJEKTI

Projekt:
„Karakterizacija sorti Teran i Refošk na osnovu ampelografskih, genetičkih i enoloških svojstava”
Voditeljica projekta: dr.sc. Sanja Radeka
 
Trajanje projekta: 01.01.2012. – 31.12.2013.
Karakteristika: Bilateralni znanstveno - istraživački projekt Hrvatska – Slovenija


Cilj ovog projekta je opisati sorte Teran i/ili Refošk na osnovu genetičkih, ampelografskih, te enoloških svojstava kako bi se utvrdilo da li se radi o istoj ili o različitim sortama čime će se razriješiti problem imenovanja i razjasniti genetski odnos Teran i Refošk sorti/genotipa uzgojenih u hrvatskoj i slovenskoj Istri. Usporedbom sa svjetskim sortama Refosco i Terrano grupa omogućiti će se utvrđivanje njihove genetske povezanosti. Sorte Teran i/ili Refošk mogli bi biti različiti tipovi ili bi mogli biti različite sorte, iako su kod njih opažene fenotipske sličnosti. Uzgajaju se većinom u obalnom području Slovenije (vinogradarska područja Kras i Kopar), U Hrvatskoj (Istra) i u Italiji (Regija Friuli – Venecija). Tijekom stoljeća, u različitim dijelovima Istre, sorte su dobile različita imena i sinonime od kojih su najpoznatija i najčešće upotrebljavana Refošk, Teran, Teranovka, Istarski Refošk, Refosco penduncolo roso. U hrvatskom dijelu Istre proizvodi se vino sorti Teran i Refošk od različitog sadnog materijala podrijetlom iz Slovenije i Italije. U vinogradarskoj regiji Kras u Sloveniji vino PTP Teran proizvodi se od sorte Refošk i obilježeno je tradicionalnom oznakom zemljopisnog podrijetla, a ujedno se proizvodi i vino Refošk.

 

Projekt:
Ekološki pristup zaštiti maslina korištenjem konsocijacije maslina – dalmatinski buhač,
Voditelj: dr.sc.Dean Ban
Trajanje projekta: 01.01.2015 - 31.12.2016.
Karakterisitka: Bilateralni znanstveno istraživački projekt Hrvatska - Crna Gora

 

U 2015.-oj godini, Institut za poljoprivredu i turizam ugovorio je rad na još jednom bilateralnom projektu. Cilj projekta bio je pridonijeti implementaciji ekološkog pristupa u zaštiti bilja, na načelu konsocijacije stabla masline i dalmatinskog buhača. U sklopu bilateralnog projekta bio je predviđen jedan posjet crnogorskih istraživača Hrvatskoj i dva posjeta hrvatskih istraživača Crnoj Gori. U dvogodišnjem razdoblju s djelatnicima na projektu s obje istraživačke strane, obiđena su svi važniji gospodarski subjekti koje se bave maslinarskom i uljarskom proizvodnjom u Istri te su kolege iz Crne Gore upoznati s njihovim tehnologijama i sortimentom na obiđenom području.

 

Projekt:
Recikliranje komunalnog mulja primjenom u poljoprivredi“
Voditelj projekta: 
dr.sc. Dean Ban
Trajanje projekta: 01.01.2018. – 31.12.2019.
Karakteristika: Bilateralni znanstveno - istraživački projekt Hrvatska – Slovenija
 
Cilj ovog projekta je unaprijediti suradnju Instituta za poljoprivredu i turizam i Instituta Jožef Stefan iz Ljubljane s temom koja obuhvaća recikliranje komunalnog mulja primjenom u poljoprivredi. Nadalje, projekt će se fokusirati na učinkovitost odabranog strukturnog materijala u procesu kompostiranja komunalnog mulja te njegovom efektu na parametre kakvoće komposta. Utvrditi će se utjecaj dodatka komposta od komunalnog mulja na fizikalno-kemijska svojstva tla i kontaminaciju tla metalima. Procjena prijenosa metala iz tla s dodatkom komposta u biljke procijeniti će se metodom omjera koncentracija, te će se istražiti i fiziološki odgovor kod testne biljke (kineski kupus). Na temelju rezultata projekta napraviti će se smjernice i preporuke za komunalna poduzeća, lokalne udruge, poljoprivredni sektor te ostale slične agencije o kompostiranju komunalnog mulja kao strategiji recikliranja i njegovoj primjeni u poljoprivrednoj proizvodnji. Dosadašnja suradnja hrvatskog i slovenskog tima odvijala se dijelom neformalno kroz definiranje istraživačkih tema i projekata, a u 2017. godini razvila se suradnja kroz HRZZ projekt »Smanjenje emisija stakleničkih plinova upotrebom gradskog i poljoprivrednog otpada u proizvodnji bilja - REDGREENPLANT« (PKP-06-2016) u sklopu Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena u kojem su uključeni Institut za poljoprivredu i turizam kao vodeći partner i Institut Jožef Stefan u Ljubljani kao suradnička institucija.
 
Projekt:
„Ekstrakti invazivnih biljnih vrsta kao prirodna alternativa sintetičkim pesticidima“
Voditeljica projekta: 
dr.sc. Barbara Sladonja 
Trajanje projekta: 01.01.2018. – 31.12.2019.
Karakteristika: Bilateralni znanstveno - istraživački projekt Hrvatska – Slovenija
 
Cilj ovog projekta je unaprijediti suradnju Instituta i Biotehniškog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani na temi koja spaja invazivne vrste i korištenje biljaka u proizvodnji prirodnih preparata u poljoprivredi. Oba partnera u projektu (Biotehniška fakulteta i Institut za poljoprivredu i turizam) imaju iskustva u području invazivnih vrsta i ekstrakcije fitotoksičnih spojeva iz raznih biljnih vrsta. Dosadašnja suradnja odnosila se na razmjenu iskustava i podataka, ovaj projekt omogućio bi kvalitetniju realizaciju trenutačnih projekata iz ove tematike na obje institucije, bolje upoznavanje kolega, razmjenu znanstvenih spoznaja i iskustava, nadograđivanje i upotpunjavanje znanstvenih metoda i u konačnici olakšalo buduću suradnju na drugim projektima. U slučaju utvrđenog djelotvornog utjecaja ekstrakata invazivnih biljaka, mogao bi se razviti "ekološki prihvatljiv" proizvod koji bi se koristio u poljoprivrednoj praksi umjesto sintetičkih herbicida i insekticida. Sekundarna korist bila bi smanjenje prisutnosti invazivnih biljaka u prirodi zbog široke uporabe (eksploatacije) njihovih ekstrakata u praksi. U daljnjim projektima proizvod bi se mogao i komercijalno valorizirati.

 

 

PROJEKTI ZAKLADE ADRIS

 

Zaklada Adris

 

 

 

 

 

 
 
 
 
Projekt:
Istraživanje uzročnika sindroma sušenja stabala masline – nova i slabo istraživana pojava u maslinarstvu
Nositelj projekta: Institut za poljoprivredu i turizam
Voditeljica projekta: dr. sc. Sara Godena
Trajanje projekta: 18.11.2016.-18.11.2018.
Donator: Zaklada Adris
Ukupna vrijednost projekta: 100.000,00 HRK

 

U posljednjih nekoliko godina na maslinama sve je više pojava koje su nepoznate čak i iskusnim maslinarima, a stručnjaci i znanstvenici na njih ne mogu dati odgovore koji bi bili empirijski utemeljeni. Može se pretpostaviti da klimatske promjene i promjene u tehnologiji proizvodnje masline dovode do pojave ili porasta značenja novih, do sada nepoznatih ili relativno slabo poznatih bolesti u proizvodnji. U Hrvatskoj je tijekom posljednjih nekoliko godina zabilježen sve veći broj slučajeva djelomičnog ili potpunog sušenja stabala masline. Oko te pojave vežu se različita objašnjenja i teorije, no pojava nije još sustavno istražena.

Osnovni ciljevi projekta jesu utvrditi uzroke ili uzročnike sušenja masline, utvrđivanje vrsta patogena, praćenje simptomatologije te praćenje geografske raširenosti nađenih uzročnika. Istraživanjem bi se nastojala razjasniti pojava čiji je gospodarski značaj posljednjih godina u porastu i koja sve više izaziva zabrinutost kod maslinara. Utvrđivanje uzročnika stvorilo bi temelje za osmišljavanje mjera zaštite koje bi dugoročno pružile sigurnost u uzgoju, a krajnji će korisnici rezultata istraživanja ponajprije biti  maslinari, zatim potrošači, turistički djelatnici i dr. Ukoliko se ciljevi projekta ispune, korist od realizacije ovog projekta moći će se ogledati u povećanju dohotka na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Društvena korist od realizacije projekta biti će sagledana kroz širenje znanja o ranom prepoznavanju bolesti i simptoma, ublažavanju i suzbijanju pojave raznim mjerama, ali i edukacije. Realizacija projekta biti će doprinos očuvanju i unapređenju tradicije maslinarstva u Istri, koja na tom poluotoku traje i više od dvije tisuće godina.